Preživjeli su najteže dane u mljekarstvu i danas kažu: stvari idu nabolje

Srce Slavonije, Đakovo. Kraj poznat po konjima, vinu, žitu, ali i po odličnim uzgajivačima goveda, posebice mliječnih. Put nas vodi u Ivanovce Đakovačke. Tamo gdje prestaje Kuševac, počinju Ivanovci, staro selo, selo tradicije, običaja i stočara. Franjo i Lidija Pavić preživjeli su sve potrese u sektoru mliječnog govedarstva. Njihova je farma na kraju sela, ili na početku, kako se uzme. Ako se ide iz Osijeka preko Tomašanaca, onda je na ulazu. A ako idemo preko Kuševca, onda na kraju. No, u svakom slučaju velika obiteljska farma dominira selom. Čisto, sređeno, uredno "kao po špagi" - poslagani strojevi. Dočekuje nas Franjo koji je s radnicima radio u dijelu tovilišta.

No, odmah kaže: o kravama i mlijeku će sve žena reći. To je njezin dio. I doista, u impozantnoj glavnoj zgradi farme, iznad izmuzišta, supruga Lidija suvereno vodi farmu od 300 goveda. Od 120 do 140 krava stalno je u mužnji, 90-ak u pripremi za teljenje ili osjemenjivanje i stotinjak u tovu iz vlastita podmlatka. Obilazeći izmuzište priča nam kako je sada mnogo lakše nego li je bilo prijašnjih godina.

Važno je da su stočari na prvom mjestu za dobivanje zemljišta

"Konačno smo dobili ministra koji ima sluha i želju pomoći. Sektor je bio u velikim problemima i s cijenom mlijeka u otkupu i državnom zemljom. Svi ti problemi se polako rješavaju, a jako je važno i da smo prvi put mi stočari na prvom mjestu u dobivanju zemljišta", priča Lidija Pavić, čija je farma Agro Bovis d.o.o. jedna od rijetkih koja je uspješno preživjela i najteže dane u mljekarskom sektoru. Danas imaju i vlastiti podmladak u tovu, što je svakako dodatna vrijednost.

I OPG Pavić na čijem je čelu Franjo i koji je zadužen za ratarski dio odnosno proizvodnju hrane, i mliječna farma Agro Bovis d.o.o. vlasnice Lidije Pavić, redovito prate natječaje Programa ruralnog razvoja i kandidiraju se stalno pokušavajući unaprijediti proizvodnju. Agro Bovis je tako, kažu, prošao na natječaju za tip operacije 4.1.1. "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" i tipa operacije 4.1.2. "Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš", dok je OPG Pavić prošao na podmjeri 6.2. "Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području". Trenutno su, kažu, u drugoj fazi - pred konačnim potpisivanjem ugovora. Kroz sredstva iz tipa operacije 4.1.1. planirali su obnovu štale i opreme te obnovu opreme za mužnju. Odnosno, osuvremenili su već postojeće veliko izmuzište 2x10 Delaval tipa riblja kost.

"Išli smo na modernizaciju izmuzišta, prvenstveno elektronike tako da svako muzno mjesto bude poput robota koje mjeri mnoge parametre. Primjerice, rano otkrivanje somatskih stanica, protok krvi u mlijeku i slično. Idemo k tome da se greška ljudskog faktora svede na minimum. Uveli bismo takvu tehniku kako bi mogli koristiti i mjeru 14, Dobrobit životinja", priča Lidija Pavić.

Izmuzište tipa riblja kost s dva puta po deset mjesta za mužnju izgrađeno je 2005. godine i svojom je tadašnjom automatikom bilo najsuvremenije, a za što su u banci podigli kredit. Sada će uz pomoć sredstava ruralnog razvoja i novim ulaganjem u elektroniku i automatizaciju ponovno, kažu, imati "zadnji krik tehnike mužnje".

Tvrdoglavost ih održala u mljekarstvu 

"Tada smo silom prilike prešli na mliječne krave jer je posao u tovu bio nesiguran. Prenamijenili smo štale i napravili izmuzište", priča Franjo Pavić koji je u to vrijeme sa suprugom držao 250 krava. "Imali smo i dobru cijenu mlijeka i takvu razinu htjeli zadržati. No, veliki je problem bila zemlja jer nismo imali niti hektar državne zemlje u zakupu. Samo male parcele zakupljene od privatnika što nas je ubijalo. Iskreno kažem, da nije bilo moje supruge - tu ne bi bilo ni jedne krave. Jednostavno nismo mogli hraniti krave bez vlastite zemlje. Imali smo zemlje za proizvodnju sjenaže i silaže, a sve ostalo smo morali kupovati. K tome, cijena mlijeka je tada padala", podsjetio nas je Franjo na ta nimalo laka vremena za mljekarstvo. 

"Možda smo i mi bili malo tvrdoglavi, ali danas smo došli do situacije da smo partneri s mljekarom i da jedni bez drugih ne možemo", dodala je Lidija. 

U farmi su krave pasmine Holstein tada uvezene iz Njemačke. Nešto su uvezli i simentalki. "Uvezli smo u to vrijeme 160 holstein krava i 90 simentalki. Bavili smo se tovom i mislili da će to imati smisla upravo zbog rezultata u tovu. Imali smo dosta dugo simentalca, ali pokazalo nam se problematičnim zajedničko držanje u štali. Žena je tada prvi put i stekla neka znanja o kravama, a ja nisam imao iskustva s mliječnim kravama jer sam se bavio samo tovom. No, ipak morali smo na kraju postupno prijeći samo na mliječnu pasminu, holstein", kaže Franjo. 

Oboje naglašavaju da država i Europska unija puno pomažu proizvođače te da su prvi put nešto poticaja dobili za držanje junica odnosno dvije tisuće kuna po junici oteljenoj na njihovoj farmi. Ponosni su i na svoje četvero djece koje se također odlučilo za posao u poljoprivredi. I Osječko-baranjska županija, dodaju, uključila se u višestruku pomoć poljoprivrednicima i sada, uvjeravaju nas Pavići, stvari idu nabolje i sve dosta dobro izgleda. Inače, Lidija je dopredsjednica Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda (SUHUH) i predsjednica županijske Udruge. Županija, otkriva, pomaže malim proizvođačima u pokrivanju određenih troškova, između ostaloga i analize tla, u unaprjeđivanju higijene u proizvodnji te daju pomoć od 2.500 kuna po oteljenoj junici.  

Inače, farma Agro Bovis d.o.o. radi sa 106 hektara državne zemlje, a OPG Pavić 140 hektara zemlje. Uz pomoć suvremene mehanizacije uspijevaju proizvesti svu hranu za potrebe 300 goveda. Čak su prošle godine, kako je istaknuo Franjo, imali i viška, a farma Agro Bovis je i prošlogodišnji pobjednik u kvaliteti silaže.

Raste potražnja za domaćim mlijekom

"U današnjoj proizvodnji mlijeka najjeftinije su krave, a sve ostalo popratno je skupo. Ali eto, prošli smo na nitratnoj direktivi, zahvaljujući sredstvima Programa ruralnog razvoja kupili smo i novi John Deere traktor, vrijedan više od 100 tisuća eura", navodi Franjo dodajući da je stočarima veliki problem slama koje nema dovoljno. Kako krave drže na dubljoj stelji po slamu idu i po 50 kilometara daleko.

Sigurno je, naglašavaju supružnici, da su brojne akcije kao što su Kupujmo domaće, hrana s domaćih farmi i slično povećale svijest potrošača domaćeg mlijeka tako da je i to utjecalo na sigurniju i bolju proizvodnju. "Osjeti se da je veća potražnja za domaćim mlijekom", zaključuju Pavići.