Podolac mora naći mjesto na našim pašnjacima i jelovnicima

Lijep je osjećaj kada znate da svoju obitelj hranite s nečim uzgojenim u prirodi, pašnjaku, prirodnim načinom uzgoja. Hrvatska obiluje takvim autohtonim pasminama i njihov uzgoj postoji. Malo ih je ali ipak postoje. I kada su u pitanju pašnjaci i nepregledna naša polja kod goveda zasigurno podolsko govode, ili istarski boškarin su te pasmine. Ne daju one mnogo ni mesa ni mlijeka, ali ni ne traže mnogo. U Strizivojni smo nedavno naišli na jedno stado Slavonsko srijemskog podolca. Hrvoje Glavačević-Slukin drži ih cijelu godinu na ispaši. Zimi se skloni u štalu, ali i tada izlazi van na zrak.

Slavonsko-srijemsko podolsko govedo je stara pasmina koja je obitavala ovim graničarskim krajevima. Otporna. Samo zimi se zatvarala u neku štalu, nadstrešnicu. No, ni malo izbirljivo u pogledu hrane, higijene, smještaja. Normalno, ako se bolje hrani, brže napreduje. Krava je uz tele uvijek, a njih i do 20 ili 30 krava je s jednim bikom.

Slavonsko-srijemski podolac bio je najzastupljenija pasmina

Slavonsko - srijemski podolac kao i šire gledajući podolska goveda spadaju u skupinu dugorožnih goveda - Bos taurus te predstavljaju domesticirani oblik izvornog Bos primigenius, ističu stručnjaci Hrvatske poljoprivredne agencije. Još početkom XX. stoljeća slavonsko - srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice gdje je činilo oko 90% od ukupnog broja goveda. Evo što o tome kažu službeni izvori.

Slavonsko - srijemski podolac je kasnozrelo, vrlo otporno i izdržljivo govedo, čvrstog kostura, "suhih" izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Visina krava je oko 130cm, a bikova oko 140cm. Boja slavonsko - srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te veći tamni kolutovi oko očiju. Gubica, sluznica očiju i papci su tamno pigmentirani (crni). Vime je općenito maleno. Rogovi su glavna značajka ove pasmine, izrazite su duljine, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu, te velikim rasponom između vrhova (oblik lire). Drugi tip su rogova rogovi postavljeni više okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Ova goveda su živahna, no u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna.

A upravo smo to nepovjerenje doživjeli i od strane bika kod Glavačevića u Strizivojni. Što li se bojao zbog sebe, a što zbog kao čuvanja svojih krava i teladi, to se ne zna. No, uglavnom odlučili smo ipak da se previše ne približavamo tim velikim rogovima.

Važan genetski resurs

Nekada se ova pasmina goveda uzgajala uglavnom zbog korisnog rada i proizvodnje, te cijenjenog goveđeg mesa. Proizvodnja mlijeka je oko 800 do 1.000 litara u laktaciji. Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica.

Danas ovu pasminu možemo promatrati kao važan genetski resurs, a također je potrebno istaknuti ekološku i gospodarsku vrijednost na primjer u proizvodnji specifičnih proizvoda.

Prema službenim podacima HPA-a objavljenim u godišnjem izvješću prije nekoliko godina evidentirano je 13 bikova, 171 krava i 126 grla ženskog podmlatka od kojih su 34 grla do godinu dana a 92 grla preko godine dana starosti, a sve u vlasništvu 15 uzgajivača.

Država je osigurala novčana sredstva koja se koriste za isplatu novčanih poticaja uzgajateljima, čime se znatno doprinijelo zaštiti i očuvanju ove pasmine goveda. Na području molekularno genetskih analiza, polimorfa proteina krvi i mlijeka kao izraza frekvencije genotipova u populacijama tijekom proteklih dvadesetak godina učinjen je niz istraživanja. Pregledom objavljenih radova i informacija u informacijskom sustavu FAO-a DADIS, koji značajno olakšava uvid u pojedine pasmine i načine zaštite, mogu se dobiti detaljnije informacije iz tog područja.

Prema službenim podacima HPA-a objavljenim u godišnjem izvješću prije nekoliko godina evidentirano je 13 bikova, 171 krava i 126 grla ženskog podmlatka od kojih su 34 grla do godinu dana a 92 grla preko godine dana starosti, a sve u vlasništvu 15 uzgajivača.

Prije desetak godina osnovana je "Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca" sa sjedištem u Slavonskom Brodu, a vrlo brzo nakon toga registrirano je i kao uzgojno udruženje u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Poticaj smanjen na 2.000 kuna

Pitamo Hrvoja za mlijeko. Odgovorio je da je moguće i pomusti i malo mlijeka koliko treba čobanu, ili domaćinima. Za telad uvijek ima dovoljno, ali u pravilu on se ne odlučuje na to i sve ostavlja telićima. Inače, svaku žensku kravu ostavlja sebi, a muške teliće proda ili opet onima koji su uzgajivači ovoga goveda, ili nekome za klanje. Meso je to, priča Glavačević, koje inače u Europi i svijetu se više cijeni nego li ono modernih pasmina. Istrani su i to svoje podolsko govedo nazvali Istarsko govedo i tako ga zaštitili. U Vojvodini se zove Srijemsko podolsko govedo. No, u biti sve je to isto s ovim našim Slavonsko-srijemskim podolcem za kojega se ipak i dobiva malo poticaja kao eko proizvodnju, pa za sustav krava-tele, za pašnjak i tako. Glavačević se osvrće i na priču o zaštiti podolca od strane države s kojom nitko ne smije biti zadovoljan.

"Krajem devedesetih godina poticaj za jedno grlo toga našeg goveda je bio nekih sedam tisuća kuna, pa onda kada sam ja 2004. započeo s uzgojem bilo je oko četiri, a sada je dvije tisuće", kaže Glavačević. On ima i jedan poluotvoreni objekat u kojem u krave budu zimi.

No, u svakom slučaju, malo sijena, paša, i nešto žitarica zimi, plus poticaj za pašnjak, pa nešto i po govedu. Kako god bilo bi dobro da je više brige i od strane države, ali i da se na neki način potiče potrošnja mesa ovako uzgojenih goveda u Hrvatskoj.

Jedno stado Slavonsko-srijemskog podolca ima i Belje. Drže ga na pašnjačkom prostoru u granicama Kopačkog rita. Poslužuju ga u svom restoranu Kormoran, kao i svojim gostima u drugim objektima. A stvarni cilj je očuvanje ove pasmine.

Foto: Damir Rukovanjski