Ovčarstvo suočeno s vremenskim (ne)prilikama

Nakon toplog siječnja, veljača je pokazala svoju ćud. Veliko snježno nevrijeme koje je pogodilo Dalmaciju nije mimoišlo ni Zadarsku županiju, iako u blažem obliku u odnosu na južni dio Dalmacije, gdje su posljedice razvidne već u prvoj procjeni. Mnogi su se ovih dana prisjetili elementarnih nepogoda iz 1956. i 1985. godine kada je cijela Dalmacija tjednima bila okovana snijegom i ledom, što je prouzročilo velike štete u poljoprivredi, posebice u maslinarstvu.

Hoće li i 2012. biti godina za pamćenje po štetama u poljoprivredi na području Zadarske županije još je rano preciznije procijeniti jer mnogim se maslinicima ne može prići zbog visokih nanosa snijega. No, za razliku od maslinara, već danas je jasno da će stočari, poglavito ovčari, dugo pamtiti posljedice prevrtače veljače. Štete su u ovčarstvu ogromne jer je najosjetljiviji dio proizvodnje - janjenje kod većine uzgajivača upravo u veljači, a ekstenzivan do poluintenzivan način uzgoja koji ovdje dominira samo je dao svoj obol.

Stotine uzgajivača broje štete na ovcama i janjadi od minimalno deset do trideset grla po gospodarstvu, a stradali su i kozari koji su imali rane pripuste, u tolikoj mjeri da su im stada prepolovljena. Olujna je bura nanosila suhi prhki snijeg i u ovčarnike izgrađene od čvrstog materijala, s nanosima visokima i do 1 m. Ako je netom ojanjena ovca preživjela, janje polusmrznuto, posušeno uz ognjište, nadojeno majčinim kolostrumom, ipak nije živjelo dulje od dva do tri dana.

Stoga su stočari vrlo brzo uvidjeli da moraju dežurati 24 sata na dan, kako zbog janjenja tako i zbog vode za napajanje koja se ledila prije negoli se stado stiglo napojiti, a upravo je voda drugi veliki problem s kojim su se suočili stočari. Uz kratak predah tijekom kasne jeseni problemi s vodom traju od ranog proljeća, poglavito na području Bukovice, a tamo i jesu najjači uzgajivači ovaca i koza. Nadali su se poljoprivrednici da će tijekom zime biti padalina, da će se napuniti gusterne, lokve i bunari, ali su se poluprazna spremišta vode zaledila, ili u boljem slučaju vodovodne cijevi, i ne samo u gospodarskim objekatima već i u kućanstvu. Poljoprivrednicima nije preostalo drugo nego ponoviti ljetnu sliku, ceste zakrčene cisternama vode koje su vozile vodu do udaljenih gospodarstava, a tamo gdje je i to bilo nemoguće, prionuli su topljenju snijega na ognjištu. Stočarska tradicija, ljubav i neizmjerna briga za blago ublažila je moguće teže posljedice u stočarstvu.

Autor: mr. sc. Ana Grgas