Oprezno nakon košnje: Stoka neće jesti "upaljeno sijeno"

Savjeti struke u vezi s košenjem trave u obzir obično uzimaju idealne uvjete. No, šta raditi u izvanrednim okolnostima, kao što je ovo proljeće. Kiše je u protekla dva mjeseca, mnogi će reći, palo i više nego što treba. Trave ima, pa će poljoprivrednici s poslom krenuti "punom parom" čim se vrijeme stabilizira, jer su mnoge obaveze bili prinuđeni prolongirati.

Kad je riječ o košnji, prvi i osnovni korak je da biljku kosimo u fazi kada ona ima optimalan sadržaj vlakana i najveći sadržaj energije u kilogramu suhe tvari, kaže za Agroklub, Dubravko Pocrnja, stručni savjetnik za govedarstvo u Odsjeku za animalnu proizvodnju i tehnologiju Federalnog agromediteranskog zavoda.

"Naravno, nakon što smo prethodno odabrali biljke koje imaju viši sadržaj šećera npr. Talijanski ljulj, a niži puferski kapacitet, trave u odnosu na leguminoze", dodaje.

Što je više suho, kraće sjeckati

Visina košnje je također važna, oko 7 cm zbog optimalnog novog rasta biljke, jer pretpostavka je, kako navodi, da ćemo imati nekoliko otkosa kroz cijelu godinu kao i smanjenog unosa pepela/zemlje u masu.

"Trave se kose u fazi vlatanja, u prvom otkosu prije izbijanja klasa, kad je biljka visine 25-40 cm. E sad, kad se pokosi, dobro bi bilo da se i osuši, odnosno da adekvatno provene, što je osnovni preduvjet za siliranje, cilj nam je imati suhu tvar između 30-40 posto", precizira ovaj stručnjak, pojasnivši da brzina provenjavanja ovisi o vremenskim uvjetima.

Prenoseći nam vlastito iskustvo, kaže kako je jedne godine pri ovakvom vremenu pokosio djetelinsko-travne smjese (DTS), ali vremenske prilike nisu dopuštale da se adekvatno i osuši, silom prilika balirao je takvu krmu, koja se na kraju upalila i propala.

"Kad je biljka dovoljno provenula u što kraćem vremenu silirati u trenčevima uz adekvatnu obradu, usitnjavanje, i kvalitetno gaženje u silosu. Ovisno o suhoj tvari i zrelosti biljke preporučane dužina sječke 2,5 – 4 cm. Pravilo je - što je više suho, kraće sjeckati", kaže Pocrnja

Oprezno, mikotoksini smetaju kravama

Kod siliranja u silosu preporučuje da slojevi materijala prije gaženja ne budu deblji od 30 centimetara, kako bi se moglo kvalitetno nagaziti, odnosno sabiti biljnu masu i istisnuti zrak. Takozvano "upaljeno sijeno" stoka neće ni jesti, a najveći problem koji možete imati kod loše spremljene krme su mikotoksini (gr. mykes – gljiva, toxicon – otrov).

Oni su sekundarni produkti metabolizma koje plijesni sintetiziraju tijekom rasta na supstratima biljnog i životinjskog porijekla.

"Kao česti onečišćivači hrane, uz brojne značajne štete u poljoprivredi, uzročnici su i različitih bolesti, najčešće putem hrane, rjeđe respiratornim”, navodi naš sugovornik dodavši da uzrokuju bolesti mikotoksikoze.

Predstavljaju veliki problem za ljude i životinje u brojnim zemljama svijeta. Prema procjeni FAO-a, 25 posto hrane koja se proizvodi u svijetu kontaminirano je mikotoksinima. Njihova pojava ovisi o vrsti plijesni, o klimatskim i okolišnim uvjetima te fizikalno-kemijskim faktorima (temperaturi: -5 do 60 oC, sadržaju vode u namirnici: 13% i više, koncentraciji plinova u atmosferi te sastavu namirnice i dr.).

Mikotoksine je nemoguće izbjeći, ali je moguće smanjiti njihov utjecaj

"Plijesni mogu rasti i proizvoditi mikotoksine na raznim žitaricama: u polju, prije žetve, nakon žetve, tijekom procesiranja, transporta i uskladištenja. Neke životinje ih odlično detektiraju, recimo koze, koje nerado i uzimaju fermentiranu hranu dok kod krava mogu izazvati pravu katastrofu", upozorava Pocrnja..