Oprez pri ispaši stoke, koje biljke izbjegavati

Nisu sve biljke poželjne u hranidbi stoke, u slobodnoj ispaši ili ograničenom pregonskom sustave ispaše nerijetko stoka konzumira biljke koje mogu prouzrokovati razne metaboličke probleme. U nizinskim ili planinskim predjelima stoka izlazi na ispašu na pašnjake koji se ne održavaju redovno, te postoji opasnost od konzumiranja otrovnih biljaka i korova. Stoka, iako izbjegava otrovno bilje i korov, s vremenom se može priviknuti na bilje koje može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme. Bilo bi poželjno poznavati neke vrste otrovnih i štetnih biljaka, iako nisu sve opasne u određenom stadiju razvoja ili prisutnosti vlage, ali prvenstveno najbolje rješenje su agromjere. Kultivacija, česta kosidba i povremena kalcifikacija livada i pašnjaka koji se koriste za ispašu je puno lakše i učinkovitije rješenje.

Opasnost od cijanovodične kiseline

Cijanovodična kiselina nastaje kao produkt sinteze biljnih proteina u želucu i izaziva jako ozbiljne zdravstvene probleme kod stoke. Konzumiranjem mladih biljaka stvaraju se veće šanse za pojavu cijanovodične kiseline u želucu, posebno s livada i pašnjaka gdje su tla bogata dušikom. Posebno su osjetljivi konji i životinje u početnim fazama razvoja. Dobri preduvjeti za stvaranje ove nepoželjne kiseline u želucu su i vanjski uvjeti koji utječu na biljke, naročito na ispaši pri visokoj relativnoj vlažnosti zraka i temperaturama preko 30 °C.

Također jedan od najčešćih zdravstvenih problema naročito goveda i konja je dijareja i iritacija crijeva. Potrebna je brza intervencija i reagiranje farmera dođe li do trovanja prilikom ispaše stoke. Najčešći simptomi koji se mogu uočiti je da životinje postaju nemirne, razdražljive i najbitnije za uočiti je nepravilan hod koji se javlja zbog pojave grčeva kod životinje. Istog trenutka je preporučivo prekinuti ispašu i odvesti stoku s pašnjaka. Ukoliko se zakasni s brzom intervencijom, životinje često prvo padaju u komu, a zatim i ugibaju.

Uzročnici trovanja

Životinje ne poznaju koja biljka je otrovna, koja nije, koristeći se osjetom mirisa i okusa konzumiraju i nerijetko i bilje koje je otrovno,  koje nema neugodan miris i okus. Stupanj otrovnosti ovisi i od konzumirane količine, konstitucije i uhranjenosti životinje. Na zapuštenim pašnjacima i livadama, gdje se nisu obavile agromelioracijske mjere posebnu pažnju mora se obratiti na biljni sastav. Puno lakše je pri pregonskoj ispaši u ograđenom prostoru i prethodno obavljenim kultivacijskim fazama, ali pri slobodnoj ispaši pojedino bilje treba obavezno izbjegavati. Najčešće otrovno i nepoželjno bilje, karakteristično za ovo podneblje:

• Milica (Gratiola officinalis L.)
• Obična mlječika (Euphorbia cyparissias)
• Mak turčinak (Papaver rhoeas L.)
• Različak modri (Centaurea cyanus)
• Kiselica (Rumex acetosa)
• Žabnjak (Ranunculus repens)
• Zvonac ili šuškavac (Rinathus minor)
• Poljska preslica (Equisetum arvense)

Kako izgleda pojedina biljka, provjerite u galeriji fotografija ispod članka.