Ogorčeni stočar ostaje bez poticaja

“Prisiljen sam prodavati stoku kako bih mogao obaviti sjetvu i prehraniti preostala grla. Otkako znam za sebe, bavim se poljoprivredom i mogu reći da nikada nije bilo teže. Ovu ću godinu, nadam se, uspjeti nekako izgurati, a za sljedeću nisam siguran i strahujem da ću zbog pukog preživljavanja morati nastaviti rasprodavati krave, ali što ću kada više ne budem imao što prodati?” pita se ogorčeni Fadil Gibanica iz Gunje, kojemu je u staji ostalo pet krava muzara i pet junica.

Obrađuje osam hektara zemlje, vlastite i u zakupu, na kojima sije djetelinu i kukuruz isključivo za prehranu stoke. Od mljekarstva je, kaže, dosadašnjih godina mogao pristojno živjeti sa suprugom i troje djece. Zbog novih rigoroznih uvjeta ove će godine ostati bez poticaja i premija, koji poljoprivrednike “održavaju na životu”, čime mu je u pitanje doveden opstanak obiteljskog posla i ugrožena egzistencija.
- Tjeraju me u sustav PDV-a jer navodno prelazim utvrđeni limit od 24 tisuće kuna, ali obračun ne dobivamo već dvije godine pa mi nešto tu baš i ne štima oko njihove računice. Uključivanje u sustav PDV-a za mene bi značilo propast. Od četiri tisuće kuna, koliko mjesečno zarađujem, jednostavno nemam novca za plaćanje knjigovođe i svih obveza. S onim što bi mi je ostalo nakon plaćanja režija moja peteročlana obitelj ne može preživjeti - požalio nam se naš sugovornik, dodajući da mu je supruga očajna i da već danima plače zbog prodaje krava.

Gibanica tvrdi da je najteže takozvanim srednjim proizvođačima, u koje se i on ubraja, jer su izvukli najdeblji kraj - na granici su likvidnosti, a tjera ih se u sustav PDV-a kao i one velike koji obrću velik novac. Poslovnoj jedinici PZ Napredak u Gunji svakodnevno predaje 70-ak litara mlijeka, a nekada je bilo gotovo i dvostruko više, no sa sve težim uvjetima poslovanja smanjivala se i proizvodnja mlijeka s tendencijom daljnjeg pada.

Spasiti djecu od stočarstva

“Sreća u nesreći je to što se nisam zalijetao u kredite i kupnju novih strojeva i mehanizacije. Iako sam, priznajem, razmišljao o tome, ipak sam odustao. Namjeravao sam javiti se na natječaj i kupiti 20-ak hektara državne zemlje, no mehanizacija koju posjedujem dovoljna mi je za površine koje obrađujem i nabava jačih strojeva bila bi nužna pa sam, kada sam sve izračunao i vidio cifru, odustao”, ističe Fadil. Dodaje da je namjeravao svoga 19-godišnjeg sina aktivno uključiti u posao kako bi nastavio obiteljsku tradiciju bavljenja stočarstvom, no shvatio je da djeca ipak zaslužuju nešto bolje, a ne život u stalnoj neizvjesnosti.

Autor: Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ