Nikad veća potražnja: Svinjska mast kao zamjena za suncokretovo ulje

Nekada je kantica masti u vremenu naših baka bila neizostavan dio svakog pravog seoskog domaćinstva. Strogo se pazilo sa svakom kapljicom te u to vrijeme dragocjene tekućine jer osim zdravstvene komponente u liječenju hemeroida, kože, bronhitisa i suhog kašlja, redovito se koristila u prehrani. Neopravdano je potom etiketirana kao nezdrava namirnica opasna za ljudsko zdravlje, a s vremenom ju je suncokretovo ulje poguralo u drugi plan.

Glavni razlog njezina povratka je rat u Ukrajini i podizanje cijena žitarica i uljarica te prerađevina, što je tom svinjskom nus proizvodu dalo na važnosti koju i zaslužuje.

U to smo se uvjerili na OPG-u Ante Buljubašića. Ovaj četrdesetogodišnji svinjogojac iz Zagvozda koji se iz Splita vratio na rodno ognjište nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja kaže, ne može pripraviti dovoljne količine svinjske masti. Potražnja je znatno veće od uobičajene, zovu sa svih strana.

"Ono što ljudi ne znaju ili ne žele znati, znatno je jeftinija i mnogo, mnogo zdravija. Govorilo se da ona tobože deblja, izaziva razne vaskularne i druge probleme, a ne spominje se kako danas u vremenu bez svinjske masti, imamo znatno više oboljelih, a u Europi prednjačimo kao najpretilija nacija. Tko je ovdje lud?", pita se Ante koji se uzgojem najprije goveda, zatim svinja bavi skoro dva desetljeća.

Kilogram masti kao četiri litre ulje 

Sve je, kaže, počelo s jednom kozom. Vratio se iz grada, kupio kozu i tako malo pomalo stvorio veliko seosko imanje. Od prije nekoliko godina isključivo se bave svinjogojstvom. Svinje kupuju polovicom godine i njihov tov traje do konca godine. Isključivo upotrebljavaju žitarice i domaći napoj bez ikakvih sumnjivih primjesa što proizvodu daje autohtonost upravo onakvu kakvu smo naslijedili od svojih djedova i baka.

"Što se tiče same masti, nikada nije bila veća potražnja. Cijena jednog kilograma koju prodajemo po dvadesetak kuna, zamjena je za četiri litre ulja čija sada tek jedna litra košta jednako kao i kilogram ove masti", priča nam dodajući da je ono što dodatne poene u doba skupoće stavlja na stranu svinjske masti, činjenica da istu količinu možete tijekom spremanja hrane koristiti nekoliko puta, dok ulje nakon jedne upotrebe možete slobodno baciti.

"Jasno je da je ušteda višestruka", naglašava. 

Godišnje proizvedu desetak tona svježeg mesa, a od pedesetak svinja pripreme oko pola tone masti. "Da budemo jasni, imati pravu mast znači da morate ugojiti svinju ne ispod dvjesta kilograma, a slaninu topiti ne manje od pet, šest sati. Osim kilograma, životinja mora jesti hranu koju Bog da. To znači samo domaću onaku kakvu su nekada proizvodili naši stari. Samo na taj način, mast može trajati nekoliko godina", napominje.

Prodavali su je i prije. Slaninu bi odmah nakon klanja odlagali u hladnjače i topili je prema potrebi, uglavnom jednom tjedno. Kako je krenulo, misli da će ove sezone njeno topljenje obaviti u nekoliko dana jer se potražnja utrostručila. Jednako tako traže se i kvalitetni čvarci. 

"Valjda su ljudi shvatili da nije sve tako crno što se tiče svinjskih nus proizvoda na što su ih neki još prije koju godinu upozoravali kao za zdravlje opasne proizvode", navodi Ante, pohvalivši se kako je njegova mast tražena i izvan Domovine. Najviše je proda po raznim sajmovima, npr. onom u Zadvarju i Baškoj Vodi. Strani gosti kupuju sve, ali od ove godine i oni će se omastiti topljenom slaninom iza Biokova. Najviše je tražena kod Nijemaca i Austrijanaca. Međutim, ni drugi se od nje ne odmiču. Valjda su i zapadnjaci shvatili nutritivnu i zdravstvenu važnost namirnice koju su generacije gutale poput bombona. Slatka varijanta kruha, masti i dva zrna šećera svakako je bio najpoznatiji obrok njihovog, a i našeg djetinstva. Dok je drugi način s dodatkom soli, crvene paprike ili luka bio sinonim za oštre zime i teške fizičke poslove.

U svakom slučaju nekadašnji hit bakine kuhinje i zdravija varijanata od raznih namaza, očito doživljava svoju renesansu. Druga priča je kruh. Vruć tek sa komina. Šnita k'o čamac. Pridržavaš se objema rukama, a opet curi sa svih strana. Milina! Ops, malo smo skrenuli s teme. Nije za zamjerit. Ponesu vas mirisi djetinstva.

Pršuti, pancete, pečenica... 

Za sve to što se kuha i sprema u Zagvozdu, potrebno je puno ručica. Toga srećom kod Buljubašića ne fali. Cijela njegova obitelj, supruga i petero djece predano rade u svom poslu. Iako, mali, djeca pomažu onoliko koliko mogu.

"Svi daju ruke. Zahtjevan je to posao. Osim masti imamo u prodaji kompletan suhomesnati asortiman svinjskog mesa. Od pršuta, panceta, kobasica, pečenica do svinjskih kostiju. Ničega ne fali. Ove godine kasnimo s nabavom svinja za tov. Bojimo se korone, nestašice žitarica… Jednostavno loša su vremena", s odmakom će Ante, ne krijući kako su kroz ovih dvadesetak godina uložili značajna sredstva u sušionu, solionu i zrionu. Stoga je i razuman strah.

Cijene hrane, a i mesa doslovno luduju. Moraju sagledati situaciju jer ne bi bilo dobro ulagati u nešto što bi ih na koncu moglo "pojesti“. Pritom misli prije svega na stočnu hranu. Trenutno imaju na lageru dosta mesa. Ne boje se jer ukoliko sezona bude dobra - sve će brzo otići.

Imali su ponudu za kompletan otkup mesa i masti, jasno po diskontnoj cijeni. Nisu pristali. Draže im je ovako pomalo.

Zbog nestašice ulja i njegovog nadomještanja svinjskom masti, hrvatski farmeri mogli bi se okrenuti značajnijoj proizvodnji svinjskog mesa, a i proizvodnji stočne hrane, čime bi se zaokružio proizvodni proces, a domaće tržište bilo osigurano od raznih inflacijskih turbulencija koje za sobom vuku nestašicu mesa i njegovih prerađevina.