Nestaju mali mljekari

Na minus 4 ºC u mračno kasno predvečerje prošle srijede na vrata sabirnog mjesta za mlijeko kod Josipa Črepa u Zagrebačkoj ulici 77 u Ivanovcu, negdje oko pola sedam počeli su dolaziti njegovi dnevni gosti.
Sa sedam poljoprivrednih kućanstava koja nemaju farme muznih krava, nego drže po jednu ili tek nekoliko krava donosi se u laktofriz mlijeko, a i na niskoj temperaturi rasprava o stanju u poljoprivredi, o cijeni mlijeka, zna biti i te kako vruća... Cijene mlijeka padaju, troškovi rastu, zapravo je sve isto kao i kod velikih farmera, samo što se one koji drže tu kravicu-dvije, govore mali mljekari uglas, i podcjenjuje.

Ne preporučam djeci

Od svih koji se svakodnevno uz laktofriz Josipa Črepa nalaze, on sam ima najviše krava. Dvadeset komada, a ni to, kaže, nije dosta:
- Imao sam velike planove kad smo počinjali, ali i nesreću da sam radio s mljekarom Sirko. Išlo je čak jedno vrijeme dobro, a onda znate kako je na kraju sve skupa završilo. Govorili su nam da treba gledati cijene u okruženju, a ja sam zapamtio da je onda litra mlijeka koštala koliko i dvije Radenske! A sad? Namuzemo i do 6.000 litara mjesečno (ovisi koliko je krava zasušeno), a to nije dosta za uzdržavanje obitelji. Razmišljali smo o više, ali kad smo prošli propast sa Sirkom... Sad sam ja tako - premlad za penziju, prestar za novi početak. Europa nas bude pokopala. Pred pet godina još bih možda mojoj djeci preporučio da se upuste u mljekarstvo, ali danas - niti slučajno...

Mlijeka ni za autobus

Črepov imenjak i sumještanin Josip Sabol drži još sedam krava:
- Imam do 1.000 litara mlijeka na mjesec, prve klase, dajemo ga za mizeriju, a svejedno nije u trgovini jeftino. Moram školovati djecu, a s mlijekom od sedam krava ne mogu namaknuti dovoljno ni za autobus kojim idu u školu! Ovako dalje ne ide, 1,88 kuna mi je zadnja obračunska cijena za mlijeko, kao da je to mlijeko svima viška...

Marija Šimunković ima samo dvije krave, donosi u laktofriz do 25 litara mlijeka na dan, a ima i junicu koja još nije bređa:
- Nećemo ostaviti junicu u štali. Nek ide na klanje jer se ne isplati držati, a dogodilo se da mi je mlijeko bilo II. klase, pa je bilo samo po 1,68 kuna za litru. Mislim da budu u našoj štali krave još kratko vrijeme.

Jedna, a i ta se trži

Stjepan Turk ima samo jednu kravu:
- Imamo jednu kravu a i tu tržimo. Imamo 16-17 litara mlijeka na dan, imali smo više krava, pa smo prodali. Sve to skupa ide na niže, a danas bi mlijeko trebalo bez poticaja biti na barem 2,5 kune za litru! Onda bi to nekako još bilo, sad je mlijeko jeftinije od vode u plastici!

Stjepan Magdalenić posebno je ljut na ocjenjivanje kvalitete mlijeka:
- To ispitivanje kvalitete mlijeka je sumnjivo, mislim da se proizvoljno određuje koje je klase koje mlijeko. Rezultati su čudni, a dogodi se da zbog nekakvih promila otkupna cijena bude drastično niža. Imam još dvadesetak litara dnevno, ali ni to više neću davati. Pa gledajte samo: za jedan sir i litru vrhnja koje se u kompletu prodaje dobije se najmanje 40 kuna, a treba za to sedam, osam litara dobrog mlijeka. Idemo računati? Znači da mlijeko u tom proizvodu vrijedi barem pet kuna! Koliko mi dobijemo?

Na pragu - barem 5 kuna

Verica Dokleja donosi na sabirno mjesto između 10 i 11 tisuća litara godišnje, što i nije tako mala proizvodnja, ali:
- Ja ni ne donosim sve što namuzem, imam osam krava, spremam doma sir i vrhnje. Ako se sir i vrhnje prodaju na kućnom pragu, onda izbije cijena mlijeka 5 do 6 kuna za litru. To je ipak nešto drugo od 1,8 kuna za litru, koliko su do jučer plaćali otkupljivači. Ne znam što napraviti, ali znam reći - dok mogu migati, imat ću krave, a ne nadam se da će djeca držati krave.

Autor: M. Belčić