Na 37 ha eko pašnjaka Matija Kopić razvija sustav pašne proizvodnje s govedima, pilićima i kokama

Na rubu slavonske šume, u Cretu Viljevskom pokraj Donjeg Miholjca, smjestila se farma Borovača - 36,5 hektara starog pašnjaka na kojem Matija Kopić razvija model regenerativne poljoprivrede koji je još uvijek rijetkost u Hrvatskoj. Na pašnjaku zajedno žive ekološka goveda i perad na otvorenom.

"Pokušavamo uspostaviti simbiozu različitih životinja kako bismo obnovili teren i poboljšali strukturu tla, odnosno povećali udio organske tvari i humusa. Cilj je postići što veći prinos po hektaru, ali bez intenzivne industrijske proizvodnje“, kaže Matija.

Prije otprilike dvije godine pokrenuo je proizvodnju na otvorenom. Prvo su uvedeni brojleri na pašnjaku, zatim kokoši nesilice, a danas se sustav proširio i na goveda u krava-tele sustavu.

Matija Kopić od Farmerona do farme

Na farmi se trenutačno nalazi četrdesetak krava i jedan bik, a zastupljene su pasmine šarole (charolais) i simental te njihovi križanci. U proljetnom ciklusu planira se uzgoj oko 4.500 brojlera, dok je u sustavu i približno 900 nesilica.

"Puno sam vremena proveo u Americi i tamo sam se prvi put uživo upoznao s principima regenerativne poljoprivrede, zahvaljujući Joeu Salatinu, koji mi je bio velika inspiracija. Pašno peradarstvo je tamo razvijena grana poljoprivrede i to me jako zainteresiralo. Počeo sam sve više čitati i istraživati. To me pratilo godinama, još iz vremena kada sam se bavio tehnologijom - iako se time bavim i danas, ali u drugačijem smislu“, dodaje.

Krave i kokoši

Imaju i vlastitu malu, fleksibilnu klaonicu peradi, čime osiguravaju proizvodnju svježeg pilećeg mesa te konzumnih jaja od vlastitih koka nesilica. U planu im je i uvođenje ponude grass-fed, odnosno pašne junetine.

Na pitanje kako je jedan IT stručnjak završio u poljoprivredi, Kopić odgovara:

"Poljoprivreda je ili u čovjeku ili nije, a u meni je prisutna već dugo. Dolazim iz poljoprivrednog kraja i obitelji koja se generacijama bavila njome. Smatram da ona može biti dobar model za obnovu Slavonije. Cilj mi nije graditi megalomanske farme, jer ih u Hrvatskoj već ima dovoljno, nego razvijati tisuće manjih farmi koje mogu pridonijeti obnovi tla i prostora narušenog pretjeranom uporabom pesticida i herbicida“, poručuje Matija.

Smatra da se ovakvim modelom proizvodnje mogu obnavljati lokalne zajednice te potaknuti povratak ljudi u ruralna područja. Održivi i profitabilni mali sustavi, kaže, mogu osigurati stabilne prihode i dostojan život obiteljima koje se time bave.

"Cilj je pokazati da je to moguće, ali i da takvi sustavi ne budu samo profitni centri, nego i mjesta razmjene znanja, gdje ljudi mogu doći, učiti, vidjeti primjere dobre prakse i dijeliti vlastita iskustva“, dodaje.

Ističe i da mu je važna transparentnost u radu - kako bi se pokazalo kako nastaje hrana i vratilo povjerenje potrošača u poljoprivrednu proizvodnju, koja je, kako kaže, često udaljena i skrivena od krajnjeg kupca.

Ponosan je otac Lote i Samuela te suprug Mateje. Cijela obitelj na neki je način uključena u projekt.

"Smatram da je ovo dobar model odgoja djece. Cilj nam je što više vremena provoditi ovdje, učiti ih radnim navikama i disciplini, ali i važnosti odmora. Važno nam je da dolaze na ovakvo mjesto, u prirodu, umjesto da im glavna zabava budu ekrani. U planu su i školske i vrtićke grupe koje bi posjećivale farmu, pa želimo omogućiti i drugoj djeci takvo iskustvo“, kaže.

Većinu vremena sada posvećuje razvoju projekta, koji mu je glavni operativni fokus. Budući da je farma u fazi širenja, uključen je u niz infrastrukturnih zahvata. Nedavno je postavljena i nova ograda duga tri kilometra oko cijelog imanja.

"Najviše volim biti ovdje, hodati i obilaziti imanje, često i po nekoliko puta dnevno. Kada prijeđem nekoliko kilometara, na kraju dana sam umoran, ali zadovoljan onim što smo napravili“, ističe.

Klaonica je smještena u staroj kući u Cretu Viljevskom. Projekt je započeo na površini od jednog hektara, gdje je odlučeno uspostaviti mali klaonički pogon. U konačnici postojeći objekt u potpunosti je obnovljen i prenamijenjen za tu svrhu.

"Htjeli smo poslati poruku da stare kuće ne treba rušiti, nego obnavljati. Umjesto megalomanskih objekata koji često stoje prazni, možemo koristiti ono što već imamo“, napominje.

Distribucija proizvoda zasad ide izravno prema kupcima putem web shopa i telefonskih narudžbi. Dostava i preuzimanje organizirani su u terminima klanja, a tržište je trenutno fokusirano na šire područje Osijeka te povremeno Zagreb, što za sada odgovara postojećim kapacitetima.

Rotiranje životinja na pašnjaku

Sustav funkcionira tako da se životinje stalno rotiraju po pašnjaku: koke i brojleri prate goveda i ulaze na teren nekoliko dana nakon njih, čime sudjeluju u prirodnom čišćenju tla od nametnika.

Perad se premješta vrlo često - nesilice svaka tri do četiri dana na novu ispašu, a brojleri gotovo svakodnevno. Time se osigurava stalna dostupnost svježe trave i ravnomjerno korištenje zemljišta.

"Oko 300 kokoši smješteno je na približno 1.200 kvadrata travnate površine. Premještamo ih kako bi im stalno bila dostupna svježa ispaša. Sustav je tako osmišljen da životinje imaju sve potrebne uvjete i da u njemu normalno funkcioniraju“, opisuje Kopić.

Takav način uzgoja, dodaje, rezultira proizvodom visoke kvalitete.

"U pravilu, svako jaje koje proizvedemo i prodamo. Čak i kada bismo imali dvostruko više, tržište bi to vjerojatno moglo apsorbirati jer ljudi prepoznaju razliku u kvaliteti“, ističe.

Zimi nesilice borave u zatvorenijim, izoliranim plastenicima, odnosno politunelima, gdje su smještene na dubokoj stelji od drvne sječke koja zadržava toplinu i omogućuje im kretanje i prekopavanje podloge. Krave su, s druge strane, tijekom cijele godine na otvorenom. Pašnjak je kupljen zajedno s postojećim stadom koje su na toj lokaciji bile već dulje vrijeme. Riječ je o dugogodišnjem stadu koje je postupno selekcionirano i prilagođeno uvjetima ispaše.

"Nesilicama u tim prostorima posipamo sjemenke kako bi ih tražile i kopale. Zimu provode unutra, tijekom prosinca, siječnja i veljače, dok su krave stalno vani. Krave se i tele na otvorenom, bez poteškoća. U slučaju bilo kakvih komplikacija angažira se veterinar, no do sada takvih situacija nije bilo. Stado je dobro prilagođeno pašnjaku i životinje su navikle na teren“, kaže.

Dodaje i da je stado relativno mlado - tek nekoliko krava starije je od deset godina, dok je većina stara između četiri i pet godina. Uz njih se nalazi i desetak mladih junica, starih oko dvije godine, koje su se nedavno prvi put otelile.

Mobilni kokošinjci

Posebnost sustava je i korištenje mobilnih, djelomično automatiziranih kokošinjaca. Oni imaju solarno napajanje, automatska vrata i gnijezda, a u planu je i daljnja robotizacija njihovog premještanja po pašnjaku. Dio rješenja već se razvija i kao potencijalni komercijalni proizvod za druge male proizvođače.

"Sami smo izrađivali mobilne kokošinjce u kojima kokoši borave, nesu jaja i prenoće. Gnijezda su unutar objekta, a navečer se životinje povlače unutra i spavaju na prečkama. Nakon zalaska sunca vrata se automatski zatvaraju, a sustav automatski upravlja i otvaranjem i zatvaranjem gnijezda. Sljedeći korak je potpuna automatizacija i mobilnost tih jedinica na pašnjaku“, kaže Kopić.

Kada su u pitanju brojleri, objekt je dimenzija 5 × 12 metara i u njemu se nalazi oko 500 pilića tijekom tova, od trećeg do sedmog ili osmog tjedna starosti. Premještaju se svakodnevno na novih 60 četvornih metara travnate površine. Koke se, s druge strane, premještaju dva puta tjedno.

"Ljepota ovog tipa objekta je njegova jednostavnost. Može se napraviti za oko 100 do 150 eura i postaviti u vlastito dvorište, gdje može držati oko 75 pilića. Smrtnost je gotovo zanemariva. Takvi su sustavi dobro testirani i koriste se desetljećima u praksi pionira pašne poljoprivrede, zbog čega smo ih uključili u vlastiti proizvodni model. Za veću proizvodnju koristimo plasteničke objekte“, objašnjava.

U regenerativnom pašnom sustavu koke nesilice i brojleri prate goveda i ulaze na pašnjake nekoliko dana nakon njih. Time sudjeluju u prirodnom čišćenju terena: u kravljoj balegi razvijaju se larve i nametnici kojima se perad hrani. Na taj način kokoši djeluju kao prirodni “sanitari” pašnjaka, smanjujući broj nametnika i pridonoseći zdravlju tla i životinja, osobito u kontekstu zaštite papaka kod goveda.

"Želimo pokazati tu simbiozu različitih životinjskih vrsta, kako se međusobno nadopunjuju i na kraju daju kvalitetan proizvod. To je bit cijelog uzgojnog modela“, dodaje.

U proizvodnji se ne koristi GMO soja, koja je uobičajena u konvencionalnom uzgoju peradi u Hrvatskoj. Hrana se temelji na kukuruzu i suncokretu lokalnog podrijetla, često od obiteljskih proizvođača.

Farma istovremeno funkcionira kao proizvodni i eksperimentalni prostor, u kojem se testiraju različiti tipovi nastambi i sustava uzgoja. Dio objekata već je automatiziran, a daljnji razvoj ide u smjeru robotizacije i tehnoloških rješenja koja bi se mogla ponuditi i drugim proizvođačima.

Budući planovi

Planovi za budućnost uključuju značajno povećanje proizvodnje - na nekoliko tisuća nesilica i desetke tisuća brojlera godišnje - uz zadržavanje istog modela male, fleksibilne i skalabilne proizvodnje. Cilj nije stvaranje velikih industrijskih farmi, nego mreže manjih sustava koji se mogu relativno jednostavno pokrenuti i održavati.

"Ove godine ćemo proizvesti oko 10 do 11 tisuća brojlera, što je za malo gospodarstvo poput našega - već ozbiljan obujam. Fokus nam je na širenju peradarske proizvodnje jer je to model koji može pokrenuti svatko tko ima manju površinu zemlje. Ideja je postupno povećavati kapacitete i pokazati da se ovakav sustav može razvijati i skalirati bez velikih početnih ulaganja“, kaže Matija.

Osim proizvodnje, farma se razvija i kao prostor za edukaciju te budući agro-turizam. Plan je da se ispod stoljetnih hrastova na dijelu imanja postave smještajne jedinice kako bi posjetitelji mogli doživjeti život na farmi i upoznati proces proizvodnje hrane iz prve ruke.

"Plan nam je iduće godine udvostručiti proizvodnju - na oko 2.000 nesilica i približno 25 tisuća brojlera. Sve što trenutačno proizvodimo vrlo brzo se proda. Od oko 900 nesilica dio jata je još mlad i tek ulazi u puni ciklus nesenja, a trenutačno proizvodimo oko 500 jaja dnevno, koja se odmah plasiraju na tržište. To su još uvijek relativno mali brojevi, ali prednost ovog modela je što se proizvodnja može jednostavno skalirati, bez velikih investicija, kredita ili izgradnje industrijskih objekata. Upravo u tome vidimo njegovu snagu - u mogućnosti postupnog i fleksibilnog rasta“, zaključuje.