Mikotoksini u hrani za životinje - tihi ubojica farme i opasnost za zdravlje ljudi

Pljesnivost hrane nam je otprilike svima poznata, pogotovo kada su promjene na namirnicama vidljive golim okom. Prilikom proizvodnje i skladištenja komponenti za proizvodnju stočne hrane dolazi do kontaminacije određenim rodovima plijesni, koje su sposobne producirati specifične metabolite, pod nazivom mikotoksini.

Tihi ubojica farme

Često nismo ni svjesni da se mikotoksini nalaze u hranivima, jer su nevidljivi ljudskom oku. Za naše uvjete značajni rodovi plijesni koji se javljaju kao kontaminanti hraniva su Aspergillus i Fusarium sa svojim vrstama. Ove plijesni su sposobne proizvesti nekoliko stotina vrsta mikotoksina, a najznačajniji od njih su: Aflatoksin, Trihoteceni, Zearalenon, Fumonizin, Okratoksin. Ove kemijske tvari štetno djeluje na organizam životinja, u vidu kancerogenosti, teratogenosti, dovode do oštećenja jetre i bubrega, također, pokazuju estrogene efekte na reproduktivne organe, koji su ogledaju u vidu steriliteta, pobačaja, mrtvorođenih plodova.

Značajno je napomenuti da mikotoksini djeluju postepeno i kroz duži vremenski period, mnogi mikotoksine nazivaju "tihim ubojicama farme", upravo zbog toga što simptomi na životinjama ne moraju uvijek biti jasno vidljivi. Međutim ekonomski i proizvodni parametri farme će svakako biti narušeni. U situaciji kada su simptomi na životinjama jasno izraženi, radi se o ozbiljnoj mikotoksikozi, koja zahtijeva neodložan tretman. Poljoprivrednici najčešće uoče promjene na spolnim organima u vidu vulvo-vaginitisa, pogotovo kod tek oprašene prasadi, također, izostank estrusa, probleme s plodnošću, promjene na koži.

Najugroženije žitarice

U našim uvjetima proizvodnje najveći problem predstavlja kukuruz, žitarica koja je procentualno najzastupljenija u hranidbi domaćih životinja, također značajni su ječam, tritikale, pšenica. Žitarice mogu biti inficirane s više vrsta plijesni, koje proizvode više vrsta mikotoksina, a oni jedan drugom pojačavaju djelovanje. Treba dodati činjenicu da žitarice mogu biti kontaminirane na samoj njivi, tijekom vegetacije, ali i u samom procesu skladištenja i čuvanja. Razvoju plijesni svakako pogoduju uvjeti s povišenom vlagom, i u sezonama s takvim klimatskim uvjetima možemo očektivati otežanu situaciju. U ne malom broju slučajeva, događa se da same životinje odbijaju jesti hranu u kojoj su prisutni mikotoksini, a svinje su tu pravi majstori, da otkriju kontaminiranu hranu.

Ugroženo zdravlje ljudi

Put mikotoksina od žitarica do čovjeka vodi preko namirnica animalnog porijekla. Ako životinje jedu hranu koja sadrži mikotoksine, možemo očekivati da i njihovi proizvodi sadrže iste. Svi se sjećamo kolika se prašina digla oko prisutnosti mikotoksina u mlijeku i utvrđivanju normativa i dozvoljenih količina, ništa manje su ugroženi meso i jaja. Što se tiče štetnog utjecaja mikotoksina na organizam čovjeka, dokazani su kancerogeni i heptotoksični efekti. Veliki problem, kao i kod životinja, predstavlja dugotrajna izloženost.

Prema nekim podacima FAO, više od 25% hrane na svjetskom nivou je kontaminirano ovim štetnim materijama.

Vidovi borbe

Što se tiče same borbe protiv mikotoksina, ona treba biti detaljna i strategijska. U vremenu moderne poljoprivrede veliki je luksuz prepustiti situaciju samoj sebi. Borbu započinjemo još na njivi pravilnim i blagovremenim tretmanom i zaštitom usjeva, najčešće se radi o fuzariozi zrna. Prilikom transporta i skladištenja voditi računa o higijeni. Žitarice treba smjestiti u očišćena i dezinficirati skladišta, skladištiti zrno s vlagom ispod 13%.

U samom procesu proizvodnje smjesa za hranidbu životinja, obratiti pažnju na higijenu mješaonica i opreme za manipulaciju stočnom hranom. Preporuka je prilikom proizvodnje silaže, kao i izrade gotovih smjesa, koristiti preparate koji djeluju kao vezivači i inaktivatori, oni će svojim djelovanjem uništiti i neutralizirati mikotoksine. Uglavnom se radi o preparatima na bazi minerala, najčešće zeolita, miješaju se s hranivima prilikom proizvodnje stočne hrane.

Kontrola i mjerenje razina mikotoksina u namirnicama za prehranu ljudi, također je jedan od vrlo važnih vidova borbe.

Generalno, "priča" oko mikotoksina nije ni malo bezazlena i naivna. Gledano sa stanovišta samog poljoprivrednika zahtijeva ozbiljan pristup i poduzimanje svih preporučenih mjera i postupaka, kako bi se štetne posljedice po zdravlje svele na minimum.