Lički čuvari genetike za cijeli svijet

Na svom imanju u Lici, obitelj Dejanović već se šest godina bavi uzgojem hvatske autohtone pasmine buše. Buša ili ilirsko govedo u nas je visoko ugroženo, a kako bi se ova pasmina očuvala te povećao interes za njezinim uzgojem u cijeloj Lici, Bariša Dejanović jedan je od inicijatora "Udruge uzgajivača buše" sa sjedištem u Gospiću te njezin predsjednik. Udruga trenutno broji devet članova, a cilj joj je okupljanje proizvođača, povećanje broja grla u uzgoju, ali najbitnije od svega – prijenos znanja.

Složna braća kuću grade

Uz Barišu, gospodarstvo vode i njegova dva brata, Josip – Ćole i Franjo – Gringo i za sada su najveći proizvođači buše u Hrvatskoj. Očito je da svoj posao vole i da im je on isplativ, jer od uzgoja buše, na imanju Dejanovića živi tri obitelji, a za sada imaju i jednog zaposlenika. Riječ je o zajedničkoj farmi pa je i ovdje prigodna ona stara – složna braća kuću grade.

Najveći dio uzgoja na farmi Dejanović čini genetski materijal. Budući da je buša hrvatsko izvorno govedo i danas se nalazi na popisu visoko ugroženih pasmina, genetski je materijal vrlo tražen.

"Posjećuju nas stručnjaci iz Hrvatske poljoprivredne agencije i uzimaju dlake s goveda kako bi poboljšali otpornost Simentalske pasmine. U tome je vrijednost našega posla. Smatramo se čuvarima genetike" priča nam Bariša. Buša je jedno od najstarijih goveda, staro čak 6.500 godina.

U buši je još uvijek ostala čista majka priroda

Ono što je osobito zanimljivo u uzgoju ove pasmine je njezina otpornost. Ovo je govedo naviknuto na skromne uvjete koje joj pruža Lika, a osobito joj odgovara ekstenzivan način uzgoja. Naime, oko buše ne treba puno brige. Ona se sama teli, a sama čak pronalazi i lijek u prirodi. "Ako osjeti da joj nedostaje vitamina C u organizmu, buša će sama pojesti šipak, koji inače sadržava i do 10 puta više vitamina C od limuna", pojašnjava Dejanović. Buša je jedna od rijetkih pasmina kojoj je još uvijek ostao onaj urođeni instinkt, odnosno – čista majka priroda.

Ličke su zime hladne i duge, a kako je ova pasmina izrazito prilagodljiva i skromna, na ovim je prostorima vrlo poželjna. Iako su grube konstrukcije, buše su sitne te krave teže do 250, a bikovi do 350 kilograma. Zato količinski zahtijevaju do tri puta manje ishrane od Simentalskog goveda i upravo je tu njihova prednost i smisao držanja, poglavito na prostoru Like. Buša je jednobojna, a boja može varirati. Od svjetle, smeđe, tigraste pa do crvene i crne. Jedino što čovjek mora imati u uzgoju buše, kao i pri svakom stočarskom uzgoju, jest zemlja.

Za europsko tržište trebaju nam količine

Dejanović napominje da je korisnik poticaja i da im oni uvelike olakšavaju opstanak. Ali cijenom svojih proizvoda su itekako zadovoljni. Sama činjenica da su prije šest godina započeli sa šest goveda, a sada ih broje 170, govori dovoljno za sebe. "Ne možemo samo sjediti i očekivati investitore. Imamo svoje tradicionalne načine uzgoja i trebamo samo raditi. Ljudi moraju naučiti da su oni šefovi na svome području!" Lika je idealna za uzgoj buše, imamo vodu, pašnjake i čistu prirodu, samo se moramo okrenuti poljoprivredi.

Povezivanje proizvodnje i ruralnog turizma

Ono u čemu Dejanović vidi budućnost jesu ekološka poljoprivreda, povezivanje proizvođača i ruralni turizam.

"Moramo stvoriti svoj brend i povezati se. Kad idem u Češku očekujem popiti pivo, kad odem u Sarajevo planiram jesti ćevape. Ono u čemu vidim prepoznatljivost ličkoga kraja jest sir od mlijeka buše. Finalni su ekološki proizvodi upravo ono za čime Europa vapi. Polako se vraćamo starim načinima življenja i više cijenimo autohtone proizvode. Ali to ne možemo bez udruživanja, odnosno bez količine. To je ono što danas traži Europa", napominje Bariša.

Ono što na gospodarstvu Dejanović smatraju svojim najvećim blagom jest život na farmi, koji ih veseli i ispunjava. Za savjet je Bariša uvijek spreman i poručuje onima koji planiraju krenuti u uzgoj – pomoć i savjet su tu! Uza sav napor koji ulaže u svoj uzgoj, valja napomenuti da gospodarstvo Dejanović odlikuje i certifikat ekološke proizvodnje. Očito je da obitelj Dejanović vrlo dobro zna što danas traži kupac, kako domaći, tako i strani, odnosno autohtoni proizvodi, zdrava hrana i očuvana priroda. A to je ono čega danas u Europi ima sve manje.

Foto: Dino Stanin, PIXELL