Kupcima prihvatljivije: Marijan Kundakčić proizvodi ruža šunke

Uskrs nam kuca na vrata te je potražnja za svinjskom šunkom na vrhuncu. Ova delicija će u kuhanom obliku, uz jaja, naći svoje mjesto na brojnim stolovima diljem Hrvatske. Mnogi se pri nabavi odlučuju za trgovačke lance jer registriranih proizvođača suhomesnatih proizvoda je sve manje. Jedan od rijetkih preostalih je Marijan Kundakčić iz Grabarja, nositelj OPG-a Carpinus.

"Poučeni iskustvom da je veliku šunku dosta teško osušiti i pripremiti za Uskrs, prešli smo na takozvane 'ruža šunke' od tri do pet kilograma. Govorimo o prirodnom sušenju, a ne o industrijskom načinu. Ruža šunka je mišić koji na sebi ima meso, slaninu i kožu. Lakše ju je pripremiti, a i prihvatljivija je kupcima", objašnjava.

Obitelj Kundakčić ima proizvodnju “od polja do stola”, što znači svoje žitarice, svinje i finalni proizvod. U zadnjih godinu i pol dana, kako naš sugovornik ističe, drastično su porasli troškovi proizvodnje.

"Proizvodnja od polja do stola jako je skupa u Hrvatskoj. Primjerice, porasle su cijene začina, crijeva za kobasice i usluge klanja", napominje.

Zarada nije tolika velika koliko ljudi misle

Dodaje i da oni koji imamo registriranu proizvodnju i objekte imaju i dosta inspekcija i kontrola nadležnih tijela, poput analize vode i gotovih proizvoda, kontrole prostorija te deratizacije i dezinsekcije. "No, kontrola je korisna da bi proizvodi bili sigurni za naše kupce te da se zaštitimo mi, sami proizvođači", smatra on.

Požeško-slavonska županija iz koje je, u srcu je Slavonije. Kulen, njegova seka te ostali suhomesnati proizvodi dio su narodne tradicije, ali ovdje je samo nekoliko registriranih proizvođača. Marijan nam otkriva da puno ljudi odustaje od te proizvodnje, jer početak je jako zahtjevan.

"U našoj županiji imali smo novu klaonicu, koja se bavila i preradom. Nakon dvije godine su bili primorani zatvoriti objekt", kaže.

Ljudi su radili dobro te imali i solidnu prodaju, no, naglašava, u ovoj proizvodnji zarada nije tolika velika koliko ljudi misle. "Morate imati kontinuiranu proizvodnju i skromno živjeti od toga. Naš ciklus traje oko dvije godine. Dok proizvedete žitarice, othranite stoku i ona poraste, morate imati financijska sredstva da možete imati finalni proizvod. Iz tog razloga početak je jako težak", otkriva Kundakčić.

Kako skuhati domaću šunku, kulin, slaninu - zna Sikirevčanka Marija Živić

Svi smo svjedoci brojnih klimatskih promjena, ne samo u Hrvatskoj nego i globalno. Marijan nam pojašnjava kako oscilacija temperatura nije pogodna za prirodno zrenje mesa. Ali, nošeni dugogodišnjim iskustvom, članovi obitelji znaju intervenirati prije nego dođe do kvarenja proizvoda.

Na pitanje je li isplativ omjer truda i zarade u suhomesnatoj proizvodnji, odgovara nam da kada sve stavi na papir baš i nije.

Domaće se traži, a stoke u selima sve manje

"Malo je podrške, veliki su troškovi, poskupljuju sirovine i teško je naći radnu snagu", kazuje navodeći da bi država trebala više poticati registrirane proizvođače suhomesnatih proizvoda.

Jer sve više ljudi traži domaće proizvode, a sve manje je stoke u selima. Ovaj proces zahtijeva i kvalitetne strojeve za obradu zemlje, objekt koji je u funkciji za što su uvijek potrebna ulaganja. "Mi smo opstali jer smo skromni i ne trošimo sredstva tamo gdje to nije potrebno", dodaje.

Za kraj ističe da članovi obitelji Kundakčić ne planiraju odustati od ove proizvodnje, bez obzira na sve poteškoće, sve dok ih zdravlje posluži. Tako će Hrvatska ipak ostati bogatija za jedan registrirani OPG, koji se bavi proizvodnjom suhomesnatih proizvoda.