• OPG Stanković
  • 22.11.2019. 13:30
  • Ličko-senjska, Mogorić

Koze je stajale i kazne od 2.000 kuna, ali Mirjana Stanković od uzgoja ne odustaje

Istarska županija ide u revitalizaciju kozarstva, a Lika kao da se srami svojih koza, kaže Mirjana Stanković koja je nedavno morala platiti kaznu od čak 2.000 kuna komunalnom redarstvu zbog "'slobodnog kretanja domaćih životinja po tuđem posjedu". 

Foto: Marinko Petković
  • 1.076
  • 140
  • 0

OPG Mirjane Stanković u ličkom selu Mogorić, kod Gornje ploče, koje je bliže općini Lovinac nego li 25 km udaljenom Gospiću, ima čak 140 koza, koje je, krenuvši od nule, podigla u devet godina bavljenja kozarstvom. 

Koza je nekad u Lici bilo jako puno jer su krški tereni jako povoljni za njihov uzgoj, a ima i puno slobodnih pašnjaka, ali su davno u bivšoj državi bile zabranjene, pod izgovorom da se obnovi šuma. I nikad se više nisu vratile u tolikom broju, kao ovce, koje su uspjele preživjeti 'volju zakona'.

Mirjana kaže da ni sama nije znala, kad se prije deset godina odlučila vratiti u rodno selo, može li uopće izdržati pravi gorštački život. Znala je samo da moraju biti koze, a ne ovce ili neke druge domaće životinje. Nakon što je obnovila djedovinu 2009. godine, samo godinu poslije je kupila deset koza i tri jareta iz sela. Tako je sve počelo.

Mora se biti odlučan, izdržljiv i pomalo tvrdoglav 

"Koze nisu toliko zahtjeve za uzgoj, ako ih je manje, a mogu preživjeti čak i ugriz zmije, koja pak ubije ovcu", objašnjava. Kako dodaje, brojni pašnjaci u Lici, koja ima odličnu zemlju za krumpir i češnjak, nepovratno zarastaju u korov zbog čega trpe i pčelari, koji tamo dovoze košnice. Čovjek mora biti jako izdržljiv, odlučan, pa i pomalo tvrdoglav, a prije svega mora to jako voljeti da bi izdržao svakodnevne napor, ali i samoću i izoliranost u lokalnoj zajednici,.

Mirjanino stado broji 140 koza 

Primjerice, ovce vlasnika iz Rijeke za koje Mirjana, iz usluge, kosi travu, u osam su godina uzgoja promijenile već 20 pastira, a bilo je i onih koji nisu izdržali ni mjesec dana u jako lijepoj prirodi, ali za život i surovoj ličkoj vrleti.  

Naime, Mirjana je samozatajna, ali bez lažne skromnosti, kaže da bi se uzgojem koza bavila i besplatno, uza svu neizvjesnost što nosi stočarstvo pod otvorenim nebom. Posebno jer nije lako svaki dan, dva puta dnevno, krenuti sa stadom u brdo na pašu koja traje oko tri sata i po deset kilometara, gdje nema drugih stada, bilo ovaca ili koza, a i krave su gotovo pa nestale. Uvjeti su idilični jer stado može boraviti na ogromnom otvorenom prostoru, bez ikakve ograde, u neposrednoj blizini sve rjeđe nastanjenih kuća u selu. Od stotinjak kuća u Mogoriću sada ih je samo 30 stalno nastanjeno.

Nekada je svaka kuća u selu imala pet, šest krava i barem 50-ak ovaca, a kolona životinja je bila duga i po dva kilometra, kad bi navečer dolazile kući s okolnih brda. No, ni ličko selo više nije što je nekad bilo.

Naravno, ima dana kad Mirjanino stado u pašu zbog radova u polju mora samo, u pratnji tri psa, koji ih vjerno čuvaju. No one znaju put, i same se nakon nekoliko kilometara paše, polako, vrate kući. Ljeti je posebno teško jer valja pripremiti sijeno, odnosno pokositi travu, što nije nimalo lako, iako barem trave ima u Lici. Ali zemlja je svake godine, sve divljija, jer se već desetljećima ne obrađuje.

Mirjana: Lika kao da se srami svojih koza

Vidjeli smo kod Mirjane i gnijezdo lastavica u jednoj od niza štala, koje čine novi kozarnik, koji je godinama polako gradila, a nastao je od bivšeg ovčarnika. Međutim, i on je preblizu kući, iako su se tako nekada tradicionalno držale domaće životinje u Lici, ali danas bi trebalo maknuti štalu, malo dalje od 'kućnog praga', jer se od muha teško braniti.

Inače, stočarstvo u Lici raste zbog držanja krava na otvorenom u sustavu krava-tele, ali je jako pao otkup mlijeka, što je bio jedini siguran novac na selu svaki mjesec. Ipak, sirevi još imaju tržište za vrijeme turističke sezone, a najčešće se dobro prodaju uz staru ličku magistralu, a slabije na tržnici u Gospiću.

Za pravljenje kozjeg sira je zadužen Mirjanin brat, koji iako bolestan pomaže na domaćinstvu, ali nam recept spravljanja kozjeg sira kojeg prave više iz navike, nije htio otkriti. Tajna je čini se u tiskanju, a sirutka, iako ljekovita, se baca jer se nema kome ni dati, a kamoli prodati. Mirjana Stanković se pokazala kao 'tvrd orah', ne odustaje lako, a naviknula se nositi s problemima koje shvaća kao izazov, pa razmišlja da makne jarca iz stada na neko vrijeme, tako da barem broj koza ne raste tako brzo, dva jareta od jedne koze, godišnje.  

Travu kosi za svoje koze, ali i iz usluge, za ovce vlasnika iz Rijeke 

No, žali se, potporu za uzgoj nema. Zbog koza, otkriva nam, nedavno je morala platiti kaznu od čak 2.000 kuna komunalnom redarstvu u Gospiću, a koju je prepolovila plaćanjem u roku od samo tri dana, zbog - kako piše u obrazloženju kazne 'slobodnog kretanja domaćih životinja po tuđem posjedu'. Nekad je, dodaje, nemoguće da životinje ne prijeđu preko tuđeg zemljišta, a prijave nisu rijetke. 

"Istarska županija sad ide u revitalizaciju kozarstva, a Lika kao da se srami svojih koza", kaže i dodaje da se isti komunalni red odnosi na Grad Gospić, koji administrativno pokriva i sva okolna lička sela, bez obzira što je u njima sve manje ljudi. Mogla bi nekoga i zaposliti, jer posla na farmi ima, ali neće nitko ovo raditi ni za novce, kaže ona.

Bilo bi lakše da postoji uređeno tržište za jariće 

"Misle da sam 'pomalo luda' jer umjesto da uživam ljeti na moru u apartmanu kojeg imam, po nesnosnoj vrućini kosim travu po selu. Dakle, ne samo za svoje koze, već i za 60-ak ovaca u selu, čiji vlasnik iz Rijeke nema vremena za sijeno. Selo ne razumije zašto to radim, a imam i 'pristojnu mirovinu', ali poljoprivreda, posebno stočarstvo me ispunjava. Koliko god bilo teško, ne samo u Lici, jer se stari traktor odnosno balirka, učestalo kvare na livadama, koje se sve manje kose", priča nam vlasnica stada. 

Bilo bi, dodaje, lakše da postoji uređeno tržište za jariće jer prodaja na divljem i neuređenom tržištu je sve teža i neizvjesnija. "Teška srca", kaže nam, prodaje po cijeni od 500 kuna, bez obzira na težinu koja rijetko prijelazi 23 kilograma jer ih drži samo na mlijeku, travi i sijenu. 

Dodatni 'kamen spoticanja' među rijetkim mještanima ličkih sela u široj okolici Gospića su i poticaji. "Zato sam bivšem ministru poljoprivrede Tomislavu Tolušiću, u anonimnoj anketi Agrokluba, dala odličnu ocjenu. Iz razloga jer je netko konačno pojednostavio administrativno korištenje poticaja, ali nije nažalost i uredio njihovo korištenje. Ovako u Lici, posebno što se tiče neovlaštenog korištenja tuđeg zemljišta, ima puno onih koji poticaje 'love u mutnom'", zaključuje Mirjana. 


Fotoprilog


Tagovi

OPG Mirjana Stanković Koze Kozji sir Mirjana Stanković


Autor

Marinko Petković

Dugogodišnji novinar s diplomom Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu koji prati poljoprivredu i prehrambenu industriju. Danas na iste teme izvještava za brojne domaće medije. Predsjednik Zbora agrarnih novinara pri HND-u.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

HAHA svima :)