Koze im pojele otok - pobrstile sve zelenje i uzrokovale eroziju tla

Grčki otok Samothraki nalazi se na sjeveru Egejskog mora i bogat je hrastovim i kestenovim šumama, slapovima - jednom riječju, divljom ljepotom koja ga izdvaja od drugih grčkih otoka. Ovo mjesto nije turistički popularno pa se čak otočne vlasti nadaju statusu UNESCO-vog rezervata biosfere. No, da priča ima čak dramatičan nastavak, pobrinule su se ni manje ni više nego - koze. 

Koza na ovom otoku ima 15 puta više nego ljudi i doslovno su ga opkolile i pobrinule se da sve više izgleda poput površine Mjeseca. Riječ je o, kako piše apnews.com, poludivljim kozama koje lutaju po otoku i nekontrolirano pasu svo bilje na kojeg naiđu - travu, nisko raslinje pa i drveće, što uzrokuje eroziju tla. 

Blato će im doslovno pasti na glavu

Stručnjaci i lokalno stanovništvo zajedno rade na pronalaženju rješenja i načina za spas ekonomije i eko sustava ovog područja. Naime, obilne kiše su prije dvije godine uništile mnoge kuće i presjekle puteve jer jednostavno nije bilo drveća i vegetacije na strmim dijelovima otoka koje bi to spriječilo. 

"Ne postoje velika stabla koja bi mogla zadržati tlo. I to je veliki problem, financijski i stvarni, jer će (blato) doslovno pasti na naše glave", kaže George Maskalidis, iz ekološkog udruženja Održivi Samothraki.

Sa samo 3.000 stanovnika i teško pristupačnim terenom, ovaj je otok propustio grčki turistički "bum". No, bio je to "bum" i za poludivlje koze čija je populacija od 90-ih godina prošlog stoljeća dostigla 75.000. Danas ih je ipak manje, 50.000 jer je ostalo premalo paše. 

Stočari u pat poziciji 

Većina je koza neuhranjena da bi se komercijalno koristila za meso. Hrana za životinje lokalnim je farmerima preskupa, a tlo presiromašno da bi se mogla uzgajati. Istovremeno, cijena vune, kože, mesa i mlijeka je pala što tamošnje poljoprivrednike dovodi do očaja. 

Ova pat pozicija za poljoprivrednike traži brzo rješenje jer su mnogi spremni odustati od kozarstva. Naime, stada su se povećavala zbog subvencija Europske unije. Čitav sustav nije bio pod nadzorom te je nedostajalo dugoročnog planiranja. Zbog svega je smanjenje stoke neizbježno, a ta korekcija ne mora biti bolna, tvrdi Carlota Maranon, odvjetnica iz Španjolske koja se na ovom otoku nastanila prije desetak godina i koja pomaže u rješavanju problema.