Kokcidioza je čest uzrok proljeva janjadi i jaradi, kako ju spriječiti?

Kokcidioza ovaca i koza je vrlo rasprostranjena parazitska bolest i u našim uzgojima od koje uglavnom boluje pomladak. Uzrokovana je protozoima (praživotinjama) koje žive unutar stanica sluznice crijeva.

Pod pojmom kokcidije podrazumijevamo golim okom nevidljive jednostanične organizme iz razreda zadnjotruskovaca (protozoi, praživotinje) koji su se u potpunosti prilagodili parazitskom načinu života. Najčešće nastanjuju stanice sluznice crijeva u kojima se umnažaju te ih razaraju. Iz razorenih stanica izlazi potomstvo koje napada druge stanice što dovodi do vrlo teških ozljeda koje se očituju proljevom, katkada i s primjesama krvi-

Neke vrste  imaju nevjerojatne sposobnosti umnažanja pa se u svega jednom gramu izmeta bolesne životinje u laboratoriju mogu dokazati tisuće kokcidija. U ovaca i koza nalazimo brojne vrste, a među njima i neke koje mogu uzrokovati uginuće već za nekoliko dana. Rezultat rnjihova razvoja u crijevu su tzv. oociste, oblici koji su sposobni dugo preživjeti u okolišu.

Kako se životinja zarazi?

Životinja se zarazi unošenjem oocisti koje u sebi sadrže osam budućih kokcidija nastalih sazrijevanjem oocisti ili tzv. sporulacijom.

Ova bolest je česta u većim stadima te se često istovremeno javlja u velikog broja janjadi i jaradi. Ako životinje unesu samo mali broj oocisti, ne nastupaju znakovi bolesti. Zaraza se redovito pojavljuje u intenzivnim uzgojima u uvjetima velike napućenosti. Tada se najčešće pojavljuje u janjadi u dobi od četiri do osam tjedana iako nisu rijetke ni pojave u mlađoj dobi. Bolest s izraženim znakovima se može pojaviti i kao posljedica stresa uzrokovanog prijevozom, promjenama u tehnologiji uzgoja, smanjenom otpornosti te istovremenom pojavom drugih bolesti. 

Životinje koje boluju očituju različite kliničke znakove. Najčešći znakovi bolesti su dugotrajan proljev, izmetom zaprljano runo, gubitak teka i bolan trbuh. U podmlatka bilježimo spori prirast. Ako se ne prepozna pravovremeno i ne liječi, nastupa teško stanje gubitka tekućine (dehidracija) zbog čega i životinje ugibaju. Katkada u izmetu nalazimo i tragove krvi.

Kako spriječiti bolest?

Ukoliko se pravovremeno ne reagira, može uzrokovati velike gubitke. Vrlo je važno ne oklijevati i odmah zatražiti stručnu pomoć. Veterinar će pregledati izmet na prisutnost oocisti ili pak isti uputiti u specijalizirani laboratorij. Na našem tržištu postoje lijekovi, no nisu svi jednako učinkoviti pa će zato i pratiti učinkovitost liječenja.

Spriječiti ju, onemogućiti da se pomladak zarazi velikim brojem oocisti, može se osigurati pravilnim zoohigijenskim uvjetima i manjom napućenosti. Podmladak treba držati na suhoj stelji i onemogućiti boravak s ostalim odraslim životinjama koje najčešće u izmetu izlučuju oociste, a ne pokazuju znakove bolesti. Pred janjenje i jarenje, nastambe te posude za hranjenje i napajanje treba temeljito očistiti  kako bi se uklonio sav organski materijal, a zatim dezinficirati učinkovitim dezinficijensom (onaj koji ima naznačeni učinak na oociste).

Na pašnjacima se razina onečišćenja oocistama smanjuje redovitim prelaskom na čistu ispašu i izbjegavanjem pašnjaka na kojima se napasivao pomladak u prethodnoj sezoni.

Posumnjate li na bolest -  najhitnije zatražiti pomoć veterinara kako bi se spriječilo širenje bolesti u stadu.

Držati podmladak na suhoj stelji

Za sazrijevanje oocisti potrebna je visoka vlaga zato je neobično važno držati podmladak na suhoj stelji. Kokcidije su za svaku vrstu životinje strogo specifične pa tako kokcidije ovaca nisu opasne za koze i obrnuto.

Iako u ovaca nalazimo brojne vrste dvije su prepoznate kao najopasnije i to Eimeria ovinoidalis i Eimeria crandallis.

Janjad i jarad koja su posisala sav kolostrum su u manjoj opasnosti od ove bolesti. Podmaladak koji siše manje količine mlijeka i to nadoknađuje ispašom unosi veći broj oocisti i prije nego što se razvije odgovarajuća imunost. Pothranjenost zbog nedostatka energije ili unosa proteina, ili nedostatak vitamina ili minerala povećava njihovu osjetljivost. Nedovoljno uhranjena će očitovati teže kliničke znakove u odnosu na dobro uhranjene životinje zaražene istim brojem kokcidija.

Oociste su otporne na isušivanje, kraće smrzavanje, više temperature i uobičajene dezinficijense.

Mala enciklopedija znanja

Protozoi (praživotinje) su golim okom nevidljivi jednostanični organizmi koji žive u slobodnoj prirodi ili kao paraziti. Kao paraziti redovito uzrokuju oštećenja i bolesti.

Oociste su razvojni oblik kokcidija koji izlazi izmetom i može dugo preživjeti u okolišu u kojem sazrijevaju. Zrele (sporulirane) oociste su sposobne  nastaviti daljnji razvoj u životinji. Otporne su i na kraće smrzavanje pa preživljavaju i na pašnjaku.

Sporulacija je proces koji je potreban da se unutar oocisti razviju za zarazu sposobne kokcidije.