U novije vrijeme o koncentratima i proizvodima od soje, sve više se govori. O nutritivnoj vrijednosti postoje oprečna mišljenja i među stručnjacima, koja idu od kvalifikacije da je ona čudo hrane, do potpunog osporavanja njene upotrebe.
Zrno soje (Glycine hispida L.), i pored velike hranjive vrijednosti sadrži i tvari koje su štetne za domaće životinje, ali i ljude. Prema intenzitetu štetnosti ove antihranjive tvari, po Hymowitzu, grupirane su u dvije klase. Od ukupne količine antihranjivih tvari najviše ima kunitz trypsin inhibitora (oko 6% od ukupne sume proteina). Da bi se ovi termolabilni spojevi neutralizirali, prije upotrebe u prehrani zrna treba termički obraditi.
U proizvodnji stočne hrane termička obrada može se izvesti zagrijavanjem zrna ili tretiranje sojine sačme vrelom vodom. Ovi dodatni troškovi u proizvodnji mogu se smanjiti uzgojem sorti koje imaju značajno smanjen sadržaj štetnih tvari
Odgovori na izazove u proizvodnji soje: Genomska selekcija i zakoni
Takve sorte sa zrnom koje ima smanjen sadržaj škodljivih supstanci - bez Kunitz tripsin inhibitora su, recimo, Laura srednjestasna sorta (I) i kasna sorta (II) Lana. Zrno od takvih sorti je moguće prerađivati na nižoj temperaturi i za kraće vrijeme. U hranidbi odraslih kategorija domaćih životinja nepreživača može se koristiti bez prethodne termičke obrade zrna.
Općenito, sorte s Kunitz trypsin inhibitorom, čije zrno je sirovo sa 14 do 16% vlage pa sve do 12% (čuvanje soje), ne koristiti sirovo i treba ga termički obraditi prženjem 15 minuta na temperaturi 130 stupnjeva, osim sorti, kao što sam prethodno naveo, bez inhibitora Trypsina.
Utvrđeno je da se radi o supstanci koja je proteinske prirode i koja u probavnom traktu životinja, pankreasu, inhibira lučenje enzima tripsina. Posljednjih nekoliko desetljeća termički obrađeno zrno postaje vrlo važno i cijenjeno proteinsko hranivo u hranidbi domaćih životinja jer sadrži visok postotak bjelančevina, ali i energije. Proteini soje su visoke biološke vrijednosti s visokim sadržajem lizina, dok su deficitarne i limitirajuće aminokiseline u zrnu soje cistin i metionin. Lizin je aminokiselina koja je nužan gradivni element za pravilan rast i razvoj organizma kao i za proizvodnju energije.
Ovaj problem je lako rješiv, a najefikasniji način smanjenja termolabilnih antihranjivih tvari je termička obrada zrna. Neadekvatno korištenje temperature i dužina trajanja procesa obrade sojinog zrna, mogu dovesti do gubitka ukupne hranjive vrijednosti ove uljarice, a samim tim direktno depresivno djelovanje na proizvodne rezultate životinje. Alternativa jee korištenje sorti sa smanjenom količinom tripsin inhibitora. Pored proteina, ugljikohidrate zrna čine u vodi topive tvari (škrob, celuloza i pektin).
Istraživanja i praksa pokazuju da kokoši nesilice bolje podnose sirovo sojino zrno od pilića. Također, pilići su osjetljiviji na antihranjive tvari iz zrna u odnosu na svinje. Hranidba svinja i prasadi ne dovodi do hipertofije (povećanja) pankreasa. Za ovu vrstu nepreživača udio ove uljarice u obroku preko 10% se ne preporučuje, jer veće količine dovode do strukturnih promjena masnog tkiva svinje.
Soja se u hranidbi preživača može davati u sirovom stanju, ali nikako kada se u obroku nalazi dodana urea. Ureaza, porijeklom iz sojinog zrna kada se nađe u kontaktu s ureom, dovodi do oslobađanja velikih količina amonijaka u buragu uslijed čega životinja nije u stanju iskoristiti cjelokupnu količinu oslobođenog amonijaka, te se smanjuje iskorištavanje obroka i dolazi do intoksikacije krvi. Također, teladima koja su lakša od 200 kg ne treba davati sirovo zrno zbog nedovoljno razvijenog kapaciteta želuca. Sojina pogača se koristi i u hranidbi brojlera i pura i ima osam puta više ulja od sojine sačme.
Ekstruder za obradu namijenjen je za termičku obradu - ekstrudiranje sojinog zrna i ekspandiranje. U procesu ekstrudiranja, zrno se usitnjava i zagrijava do temperature od 120 - 135°C. Ekstrudiranjem sojinog zrna eliminiramo štetne tvari iz zrna (Kunitz inhibitora Trypsina) i ujedno aktiviramo proteine koji daju osnovnu kvalitetu punomasnom sojinom grizu. U procesu ekspandiranja prethodno usitnjeni materijal se zagrijava do temperature koja ovisi od materijala koji se ekspandira, a u cilju dobivanja energetski vrijednijeg hraniva. Ekstruder - ekspander primjenu nalazi u mješaonama stočne hrane, na farmama i suvremenim poljoprivrednim gospodarstvima.
Visokim temperaturama obrade uljarice uništava se nepovoljno djelovanje fermenata ureaze i tripisin inhibitora, koji su sadržani u svježem zrnu.
Dva su osnovna tipa i najčešća načina prženja sojinog zrna:
Ekonomski značaj soje ogleda se u velikoj proteinskoj hranidbenoj i energetskoj vrijednosti zrna, koje ima vrlo značajnu ulogu u hranidbi domaćih životinja, prehrani ljudi i industrijskoj preradi.
Prženjem u bubnju sojino zrno ubacuje se u rotacijski bubanj gdje se visoka temperatura postiže najčešće otvorenim plamenom i u kojem zrno ostaje od jedne minute do pola sata, ovisno od tehnologije prženja.
Visokim temperaturama prženja uljarice uništava se nepovoljno djelovanje fermenata ureaze i tripisin inhibitora, koji su sadržani u svježem (sirovom) sojinom zrnu. Na taj način poboljšava se probavljivost, hranidbena vrijednost i iskorištavanje hraniva.
Tagovi
Autor