• Propadanje gospodarstava
  • 29.10.2014. 09:15

Kad krave utihnu - a farma ode na bubanj!

Klasična hrvatska priča. Od ponosnog vlasnika do dužničkog pastira.

  • 4.538
  • 860
  • 0

Kruno Višak iz sela Jagnjedovca nedaleko od Koprivnice, jedan je od onih koji su prije desetak godina povjerovali u priče kako su velike staje, koje su neki od početka ironično nazivali hotelima za krave, budućnost hrvatske poljoprivrede. Pa je, u dogovoru s roditeljima, otvorio obrt za poljoprivrednu proizvodnju, podignuo dva kredita i 2005. godine, kraj roditeljske kuće, počeo gradnju jednu takve farme.

Velike farme - "hoteli za krave"

Tri krave obitelji Višak

"Poljoprivredni stručnjaci često su okupljali nas mlade poljoprivrednike sa sela i vodili u Sloveniju u posjet velikim farmama krava. Njihovi vlasnici govorili su nam kako je proizvodnja mlijeka jako isplativa, pričali o velikim zaradama, pa sam pomislio, zašto ne bi i ja pokušao isto. Bavio bi se poslom koji volim, jer smo do tada u staroj staji držali 20-ak krava, imali dosta svoje zemlje, drugim riječima bili smo, u to vrijeme, jedna prava, seoska obitelj koja je živjela od poljoprivrede. Na posao sam znači bio naviknut, roditeljima sam izložio svoje planove i donijeli smo odluku da se počnem baviti proizvodnjom mlijeka od koje ćemo svi dobro živjeti.

I ti stručnjaci bili su nam velika podrška u tome, pomagali oko prikupljanja papirologije, samo da gradnja što prije počne. Možda je slovenskim proizvođačima to doista bilo i ostalo isplativo, možda tamo stvari drugačije funkcioniraju, no ovdje je ulazak u taj posao bio prvi korak prema živome blatu iz kojega se, bojim se, ni ja ni moji roditelji nikada nećemo izvući. Gradnja velike farme, kapaciteta stotinjak krava počela je 2005. godine.

U praznoj farmi

U tu sam svrhu podignuo dva jaka kredita, jedan u eurima, jedan u švicarcima. Hipoteke su stavljene i na novu farmu i na obiteljsku kuću. Prema planovima, od proizvodnje mlijeka trebali smo zarađivati dovoljno i za mjesečnu ratu kredita od 60 tisuća kuna i još od ostatka dobro živjeti. I 2006. godine, farma je, u nazočnosti, tadašnjih predstavnika ministarstva poljoprivrede, Koprivničko - križevačke županije, banaka kod kojih sam se zadužio, jedne velike hrvatske tvrtke s kojom sam dogovorio proizvodnju mlijeka, uz tamburaše, vola na ražnju, televizijske kamere i cijelu svitu znanih i neznanih, napokon otvorena“, prisjeća se 37- godinji Kruno Višak.

I Kruno je toga dana bio medijska zvijezda, predstavljan od strane mnogih, kao primjer koji bi i drugi mladi hrvatski poljoprivrednici trebali slijediti. O toj velikoj fešti pod šatorom, danas svjedoči više od stotinjak fotografija. O imenima nećemo, no tko imalo prati politiku i gospodarstvo, neke će prepoznati, tko ne, ni imena im ništa neće značiti.

Kravama se moderna farma nije dopala

Svečano rezanje vrpce

Osim što je pri seljenju njihovih 20-ak krava iz obične staje u ovaj novi, velebni objekt, devet naglo oboljelo i završilo u klaonici, jer su, prema riječima veterinara, doživjele stres, prvih je nekoliko godina više, manje sve dobro išlo. U tim najboljim danima, imali su 90 krava, dnevno proizvodili čak 1.300 litara mlijeka, zaposlili jednog radnika. I doista, Kruno je uspijevao svakoga mjeseca otplatiti 60 tisuća kuna kredita i još mu je ostalo za pristojan život. Osim vlastite zemlje, u zakup je uzeo još 60 hektara, kupio traktor i strojeve.

Ni potencijalna gospođa Višak nije bila oduševljena. Budući da je, svoju životnu egzistenciju smatrao riješenom, odlučio je dovesti u red i svoj privatni život. Vremena za izlaske više nije imao, pa je srodnu dušu pokušao pronaći putem jedne televizijske emisije.

Nema više ni krava, ni zaposlenika, ni psa

Ipak, do druge velike fešte pod šatorom i brojnih uzvanika, nije došlo. Unatoč tome što je cura, koja je iskazala najveće simpatije prema Kruni i na njegovoj farmi boravila nekoliko dana, o njemu imala samo riječi hvale, na kraju se ipak dobrovoljno vratila doma, a vjenčani prsten odlučila potražiti negdje drugdje. Očito joj se život na ovako velikom gospodarstvu činio prevelikim zalogajem. No Kruno je u svoju farmu i dalje vjerovao.

"No cijena mlijeka rapidno je počela padati, zarađivalo se sve manje, a kredite je trebalo otplaćivati. Kontaktirao sam neke ljude koje sam ugostio na otvorenju farme, da mi pomognu u pregovorima s bankama oko reprogramiranja dugova, da se malo pričeka s otplatom, jer čuo sam da su nekima, koji su se našli u situaciji kao i ja, pomogli. No meni nisu. Zašto? Neznam. I tako sam bio prisiljen početi prodavati krave. Neke, simentalke, recimo, koje sam u Austriji kupio za 19 tisuća kuna tu sam jedva prodao za tri tisuće.

Hrvatski propisi guše polako, ali sigurno

Gradnja "hotela za krave"

Kad sam vidio da od proizvodnje mlijeka doista nemam ništa osim gubitaka, počeli smo proizvoditi sireve na stare podravske načine. I doista, posao je relativno dobro krenuo. Osim na koprivničkom području, jednoga ljeta prodavao sam ga i u Trogiru i turisti su bili oduševljeni. Pa smo opet nekako nastavili otplaćivati kredite.

No sve češće su me počeli posjećivati ovakvi i onakvi inspektori, govorili da moram kupiti koje kakve skupe strojeve koji bi kao osiguravali higijensku ispravnost proizvoda. Znao sam da ih neki drugi mali proizvođači sira poput mene, nisu imali, a mogli su normalno raditi. A mišljenja sam da ih nisu imale, ili ih još uvijek nemaju, niti neke puno veće sirane. Zašto su neki mogli bez njih, a na meni se trenirala strogoća, opet ne znam. Posebno je zanimljivo što su neki inspektori koji su me često posjećivali i pisali kazne za sitnice, u vrijeme kad nisu bili na poslu, kao privatne osobe bili redovni kupci mojih sireva. Znači znali su da kvaliteta nije upitna.

Kad sam jednog pitao, zašto toliko imaju pik na mene, rekao mi je da mora čuvati svoj posao. Eto, pa nek si ja sad mislim. Nekom ili nekima sam očito smetao i uspjeli su u svom naumu. Svoj mali obrt za proizvodnju sira koji je dobro poslovao, nisam htio pretvoriti u nikavu veliku siranu i kupovati skupe aparate i strojeve, pa sam i na taj posao morao staviti lokot", otvoreno nam priča Kruno Višak.

Kratak put od velikog gazde do pastira

Napuštena farma Višak

Sve u svemu, kako sam kaže, koprcao se nekako do 2012. godine. No dalje kredite više nije imao od čega vraćati. Banka mu je oduzela farmu i iznajmila je jednom uzgajivaču ovaca, pa je Kruno od ponosnog vlasnika, na svojoj nekadašnjoj farmi postao pastir. S još jednim kolegom pastirom, po pašnjacima bilogorskih brežuljaka koji okružuju Jagnjedovec, čuvao je stado od čak tisuću ovaca.

No prošloga mjeseca vlasnik je ovce odvezao kooperantima u neka druga sela, a u nekadašnju farmu Višak namjerava vratiti janjce.

Koje će, ako bude sreće, opet za dnevnice, čuvati Kruno. Kažemo, ako bude sreće, jer sredinom slijedećega mjeseca farma ide na dražbu. Pa ukoliko je netko kupi, vjerojatno će zaposliti svoje radnike. Pod hipotekom je i obiteljska kuća Viškovih, no za sada nemaju saznanja kada će i ona na bubanj. Za gradnju svoje moderne farme, Kruno je digao kredite od dva milijuna i 800 tisuća kuna. Do sada je otplatio dva milijuna kuna, no još uvijek bankama duguje dva milijuna i 300 tisuća kuna. Kad su kamate u pitanju, u vodu pada sve što se u školi uči o matematici.

Austrijski se farmeri čudom čude

"Proteklih godina upoznao sam se s nekoliko proizvođača mlijeka u Austriji. Kad im pričam što me snašlo, ne mogu vjerovati. Ne da ne vjeruju da je takvo što moguće u Hrvatskoj, nego igdje u svijetu. Ali eto, moguće je.

Svečano otvaranje farme

Sreća što se ja i roditelji držimo zajedno u ovoj užasnoj situaciji u kojoj smo sada. Pokušavamo živjeti dan za danom, jer da stalno kukamo, odavno bi svi završili na psihijatriji. Ovako, ja sam dobio neke probleme s dišnim putevima, za koje mi je doktorica rekla da su od stresa, dok je otac za sada prošao samo s čirom na želucu.

No, svjesni smo, da su nam problemi, uvijek tu, u podsvjesti. Umjesto te velike, moderne farme i skupih krava, danas imamo tri krave, onako za svoje potrebe, koje držimo u našoj nekadašnjoj običnoj štali. I jednu ovcu koju mi je ostavio čovjek čiji sam bio pastir. I s današnje pozicije, mogu samo reći, da kud sreće, da se od stare štale nismo niti micali. Kad stvari krenu loše, nitko te se više ne sjeća!

Preko dva milijuna kuna duga

No što je, tu je, sve sam radio u najboljoj namjeri. Mislio sam da ću si tom farmom osigurati egzistenciju za cijeli život i usput omogućiti roditeljima sigurnu starost. Na žalost, evo sa svojih 37 godina bankama dugujem preko dva milijuna kuna kredita i s roditeljima živim u kući koja je pod hipotekom. Moja nekadašnja moderna farma, na kojoj više niti ne držim lokot, jer se stvarno nema što ukrasti, podsjećat će me, zauvijek na to, kako sam očito bio mlad i naivan i na trenutak povjerovao da se od svojega rada može živjeti. Najviše sam razočaran ljudima s kojima sam, kad su me podupirali i nagovarali na njezinu gradnju, bio gotovo svakoga dana, a sada ih baš briga.

Jedina ovca obitelji Višak

Vjerojatno bi me neki mogli gledati u oči i reći da me nikad nisu niti poznavali. Srećom, tu je preko stotinu slika, a one ne lažu. I opet ponavljam, nikog nisam tražio da mi nešto oprosti, znam da se dugovi moraju vratiti, ali eto, nekima se ipak izlazi u susret, daje da malo dođu do zraka, pa onda nastave s otplatom. Meni to nije omogućeno. Ove godine sam pokušao uzgajati tikve. Sijao mi ih je čovjek koji ima vlastitu uljaru i godinama se bavi tikvama, no nisu niknule. Posijao je i drugi put, no opet nisu niknule. Ko da sam začaran! Stvarno neznam čega bi se više primio?!", završava svoju priču Kruno Višak iz Jagnjedovca.

Zbog svega doživljenog, ne vjeruje više nikome. Čak se nije, iako je bio pozvan, učlanio niti u Udrugu Franak. No sad kaže, kad je malo bolje razmislio, misli da hoće. Jer i te kamate u švicarcima djelomično su doprinjele situaciji u kojoj se nalazi. I iz koje izlaz ne vidi. Nažalost, primjera sličnih ovome u Hrvatskoj ima još. Viškovima se kraj ne vidi.


Fotoprilog


Tagovi

Kruno Višak Obrt za poljoprivredu Proizvodnja mlijeka Mliječna farma Papirologija Hipoteka Kredit Moderna farma Strojevi Traktor Cijena mlijeka Inspektori Sir Kvaliteta Banka Pastir Dražba Austrija Slovenija Isplativost Kamate Prijeva


Autorica

Sandra Špoljar

Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi