Industrija premium piletine s okusom francuske tradicije

Oni su se odlučili specijalizirati za premium segment piletine, dizati standarde držanja životinja i kvalitete finalnog proizvoda. Generiraju nove trendove, jer Francuska planira do 2025. godine potpuno izbaciti kavezni uzgoj.

Za sebe kažu da su na svijetu najveća klaonica pilića iz slobodnog uzgoja. Baštine i tradiciju dužu od četiri desetljeća, a svakog tjedna zakolju 500.000 tovljenika. Otkrio nam je direktor tvrtke Cavol, David Le Manour – jedne od kompanija iz sastava LDC grupe tijekom našeg posjeta Le Mansu.

U mreži kooperanata danas imaju više od 1.000 farmera na više od 3.000 lokacija farmi, a koji su u prosjeku udaljeni 25 kilometara od klaonice.

"Godišnje obradimo 30.000 tona, a pri tome zapošljavamo 600 radnika. Prije tri godine smo investirali 35 milijuna EUR-a i udvostručili kapacitete", referirao je Le Manour. Najveći dio peradi odnosi se na tradicionalnu francusku pasminu, trajanja turnusa 84 dana, uz standard u slobodnom uzgoju od 25kg na kvadratnom metru zatvorenog prostora.

Najveći dio njihove proizvodnje (70%) plasiraju na domaće tržište kroz vodeće trgovačke lance, 15% izvoze dok 15% prodaju kod tzv. kanal usluga prehrane (kao što su McDonalds, IKEA, javne kuhinje i sl.)

Tko ne bude mogao pratiti, nestat će

Kaže da za kilogram pilećih prsa u veleprodaji ostvare okvirno netto 6 eura za standardnu kvalitetu dok za ono organskog podrijetla postignu i 30 do 35EUR-a ovisno o brendu i razredu.

"Posao se mijenja. Konvencionalna proizvodnja kakvu smo poznavali nestaje. Svi dižu standarde, a tko ih ne bude mogao pratiti, nestat će", prognozira prvi čovjek tvrtke Cavol i dodaje da im najviše raste prodaja najkvalitetnije piletine za dječju hranu. "Ljudi žele znati što jedu, a uz to, roditelji su očito spremni platiti najviše za svoje dijete."

Europska Unija je među najvećim proizvođačima piletine globalno i neto izvoznik, s godišnjom proizvodnjom od 12.6 milijuna tona. Poljska je lider unutarnjeg tržišta s 2.5, slijedi Francuska s proizvodnjom od 1.7 dok je na trećem mjestu Španjolska s 1.6 milijuna tona pilećeg mesa na godinu.

Zemlje EU i uvoze piletinu, pretežito iz Brazila, Tajlanda i Ukrajine.

Dodaje Le Manour da uvoznu brazilsku niske razine kvalitete, kupuju oni koji gledaju najnižu cijenu - zatvori, bolnice, industrija. Dok oni pak izvoze uglavnom asortiman najveće cijene i kvalitete.

Vlastita stočna hrana

Ovaj dio Francuske, regija Sarthe već 4 stoljeća gaji tradiciju peradarstva, a unatoč trendu razvoja industrije branili su tradicionalne vrijednosti još 1958., te unatoč početnim otporima definirali standarde kvalitete kojom danas štite vlastito tržište. Tada su naime ustanovili robnu marku i kooperaciju Loue.  

Danas u slobodnom uzgoju na 9.000 hektara tove piliće bez ubrzavanja prirasta. "U turnusu od 84 dana jedinke su zdravije i robusnije, a proizvodi su ukusniji", kaže Jean Elizalde direktor njihove tvornice stočne hrane, kojom svakodnevno opskrbljuju kooperante.

Sami lokalno proizvode hranu na 27.000 hektara, a 80% koje čine GMO free žitarice. Unazad nekoliko godina uvode i soju (10%), kojima dodaju pogače suncokreta i uljane repice.

Tako danas sve aspekte proizvodnje imaju pod vlastitim nadzorom, a kako bi sačuvali status i poziciju stvorenog imena. "Samo jedna eskalirana kriza može uništiti sve sto smo godinama stvarali" kaže Elizalde i napominje kako su prošle godine proizveli 340.000 tona hrane koju kamionima u rinfuzi dostavljaju na farme.

Samo 2% farmi koristi antibiotike

Loue kooperanti imaju i prateću veterinarsku službu koju vodi veterinarka Martine Cottin s 15 tehničara, a koji zdravlje peradi čuvaju prvenstveno tradicionalnim načinima, korisnim biljkama te čak kombinirajući principe izopatije, homeopatije i filopatrije.

Pokušavaju osigurati da sve bude lokalno, organsko, bez antibiotika te GMO free. "U zadnjem smo ciklusu na 2% farmi koristili antibiotike", pohvalit će se ona.

Farmer iz ove mreže kooperanata Oliver Compain (53) obrađuje 100 hektara zemlje te ima 4 štale napravljene 80-tih godina u kojima drži po 4.000 komada pilića golovrate pasmine poulet jaune cou nu u svakoj.

Cijena mesa je u relaciji s cijenom žitarica

Kooperacija im osigurava sve potrebno za proizvodnju. Od pilića, hrane, energije, veterinarske i druge podrške, a kaže da ostvari cijenu od 1,5EUR-a po kili žive vage. Misli da to nije puno, ali i da svatko u lancu dobije pravedan dio. Cijenu mesa su povezali s cijenom žitarica, pa je njegov dio uvijek na sličnoj razini.

Dobije poticaj za uzgoj ratarskih kultura temeljem zemljišta, a svoje usjeve prodaje kooperaciji od kojih kupuje hranu. Kaže da mu je najveći problem perad predvečer vratiti nazad u objekte, a i da ima prilično papirologije za dokazivanje kvalitete.

U zadnjem ciklusu nakon 84 dana prosječna težina bila je 2,17kg, a otkriva i da su mu gubitci bili na razini 2%. Dio unište predatori 1% (lisice, ptice...) uz dodatno 1% mortaliteta.

Sve je u znaku dobrobiti i sretnih životinja

Prije 10 godina mladi je poljoprivrednik Julien Leballeur (33) kupio imanje od svog ujaka u ideji da se bavi peradarstvom.

Danas na njegovoj farmi vodi četiri paralelne proizvodnje. Govedarsku (40 limusine krava), svinjogojsku (1200 tovljenika), ratarsku na 115 hektara žitarica i 25 travnih smjesa te peradarsku (pilići i pure).

A posvjedočili smo kako njihovi pilići uživaju poseban tretman. Osim što im s razglasa svira glazba lokalne radio stanice, pure imaju na raspolaganju i igračke, a svi dobru hranu te potpuno kontrolirane uvjete.

Uz potporu kooperacije podigli su ove suvremene peradarske objekte najviše razine komfora, u kojima proizvode, ali i testiraju različite modele i pristupe. Rade u sklopu kooperacije i robne marke Nature de Leveurs LDC grupacije.

Objekt ima prozore, opremu za hranidbu i gledajući nove standarde, dovoljno veliku površinu. Smanjili su broj jedinki po jedinici površine s 22 na 19 pilića po kvadratnom metru, a trenutno testiraju i koncept s 15 po m2 u sustavu 42 dana (6 tjedana).

Ovaj mladi farmer kupuje piliće i hranu od kooperacije, kojima kasnije prodaje tovljenike. Kaže da zajednički kreiraju njegovu bruto maržu te time formiraju cijenu.

"Uvijek gledamo osigurati dovoljno motivirajući prihod. Što imamo više odličnih proizvođača u sustavu to smo konkurentniji“, kaže Gilles Huttepain direktor i jedan od vodećih ljudi međunarodne LDC grupacije.

Naglašava da su zadovoljni ostvarenim konceptom ove farme, pa će isti širiti u svojoj mreži proizvođača. Radili su i posebne kalkulacije te utvrdili da trošak renoviranja iznosi 150EUR/m2, što je cca pola troška u odnosu na nove građevine, zbog čega farmerima sugeriraju adaptacije.

"Želimo naći optimalni model u tom trokutu - da je zadovoljan farmer (odnosno proizvođačka zajednica), potrošač (dovoljno dobra cijena) uz visoku razinu uvjeta držanja peradi", zaključio je Huttepain, dok smo obilazili farmu mladog Juliena.