• Peradarstvo
  • 17.03.2020. 07:30
  • Francuska

Industrija premium piletine s okusom francuske tradicije

Posjetili smo najveću klaonicu pilića iz slobodnog uzgoja, nedaleko grada Le Mans u francuskoj oblasti Sarthe

Foto: Vedran Stapić
  • 712
  • 55
  • 0

Oni su se odlučili specijalizirati za premium segment piletine, dizati standarde držanja životinja i kvalitete finalnog proizvoda. Generiraju nove trendove, jer Francuska planira do 2025. godine potpuno izbaciti kavezni uzgoj.

Za sebe kažu da su na svijetu najveća klaonica pilića iz slobodnog uzgoja. Baštine i tradiciju dužu od četiri desetljeća, a svakog tjedna zakolju 500.000 tovljenika. Otkrio nam je direktor tvrtke Cavol, David Le Manour – jedne od kompanija iz sastava LDC grupe tijekom našeg posjeta Le Mansu.

U mreži kooperanata danas imaju više od 1.000 farmera na više od 3.000 lokacija farmi, a koji su u prosjeku udaljeni 25 kilometara od klaonice.

"Godišnje obradimo 30.000 tona, a pri tome zapošljavamo 600 radnika. Prije tri godine smo investirali 35 milijuna EUR-a i udvostručili kapacitete", referirao je Le Manour. Najveći dio peradi odnosi se na tradicionalnu francusku pasminu, trajanja turnusa 84 dana, uz standard u slobodnom uzgoju od 25kg na kvadratnom metru zatvorenog prostora.

Najveći dio njihove proizvodnje (70%) plasiraju na domaće tržište kroz vodeće trgovačke lance, 15% izvoze dok 15% prodaju kod tzv. kanal usluga prehrane (kao što su McDonalds, IKEA, javne kuhinje i sl.)

Tko ne bude mogao pratiti, nestat će

Kaže da za kilogram pilećih prsa u veleprodaji ostvare okvirno netto 6 eura za standardnu kvalitetu dok za ono organskog podrijetla postignu i 30 do 35EUR-a ovisno o brendu i razredu.

"Posao se mijenja. Konvencionalna proizvodnja kakvu smo poznavali nestaje. Svi dižu standarde, a tko ih ne bude mogao pratiti, nestat će", prognozira prvi čovjek tvrtke Cavol i dodaje da im najviše raste prodaja najkvalitetnije piletine za dječju hranu. "Ljudi žele znati što jedu, a uz to, roditelji su očito spremni platiti najviše za svoje dijete."

Najviše raste segment najkvalitetnije piletine za dječju hranu, ističe direktor tvrtke Cavol, David Le Manour (photo: Yanne Boloh)

Europska Unija je među najvećim proizvođačima piletine globalno i neto izvoznik, s godišnjom proizvodnjom od 12.6 milijuna tona. Poljska je lider unutarnjeg tržišta s 2.5, slijedi Francuska s proizvodnjom od 1.7 dok je na trećem mjestu Španjolska s 1.6 milijuna tona pilećeg mesa na godinu.

Zemlje EU i uvoze piletinu, pretežito iz Brazila, Tajlanda i Ukrajine.

Dodaje Le Manour da uvoznu brazilsku niske razine kvalitete, kupuju oni koji gledaju najnižu cijenu - zatvori, bolnice, industrija. Dok oni pak izvoze uglavnom asortiman najveće cijene i kvalitete.

Vlastita stočna hrana

Ovaj dio Francuske, regija Sarthe već 4 stoljeća gaji tradiciju peradarstva, a unatoč trendu razvoja industrije branili su tradicionalne vrijednosti još 1958., te unatoč početnim otporima definirali standarde kvalitete kojom danas štite vlastito tržište. Tada su naime ustanovili robnu marku i kooperaciju Loue.  

Danas u slobodnom uzgoju na 9.000 hektara tove piliće bez ubrzavanja prirasta. "U turnusu od 84 dana jedinke su zdravije i robusnije, a proizvodi su ukusniji", kaže Jean Elizalde direktor njihove tvornice stočne hrane, kojom svakodnevno opskrbljuju kooperante.

Sami lokalno proizvode hranu na 27.000 hektara, a 80% koje čine GMO free žitarice. Unazad nekoliko godina uvode i soju (10%), kojima dodaju pogače suncokreta i uljane repice.

Tako danas sve aspekte proizvodnje imaju pod vlastitim nadzorom, a kako bi sačuvali status i poziciju stvorenog imena. "Samo jedna eskalirana kriza može uništiti sve sto smo godinama stvarali" kaže Elizalde i napominje kako su prošle godine proizveli 340.000 tona hrane koju kamionima u rinfuzi dostavljaju na farme.

Samo 2% farmi koristi antibiotike

Loue kooperanti imaju i prateću veterinarsku službu koju vodi veterinarka Martine Cottin s 15 tehničara, a koji zdravlje peradi čuvaju prvenstveno tradicionalnim načinima, korisnim biljkama te čak kombinirajući principe izopatije, homeopatije i filopatrije.

Pokušavaju osigurati da sve bude lokalno, organsko, bez antibiotika te GMO free. "U zadnjem smo ciklusu na 2% farmi koristili antibiotike", pohvalit će se ona.

Farmer iz ove mreže kooperanata Oliver Compain (53) obrađuje 100 hektara zemlje te ima 4 štale napravljene 80-tih godina u kojima drži po 4.000 komada pilića golovrate pasmine poulet jaune cou nu u svakoj.

Cijena mesa je u relaciji s cijenom žitarica

Kooperacija im osigurava sve potrebno za proizvodnju. Od pilića, hrane, energije, veterinarske i druge podrške, a kaže da ostvari cijenu od 1,5EUR-a po kili žive vage. Misli da to nije puno, ali i da svatko u lancu dobije pravedan dio. Cijenu mesa su povezali s cijenom žitarica, pa je njegov dio uvijek na sličnoj razini.

Najveći je problem perad predvečer vratiti nazad u objekte

Dobije poticaj za uzgoj ratarskih kultura temeljem zemljišta, a svoje usjeve prodaje kooperaciji od kojih kupuje hranu. Kaže da mu je najveći problem perad predvečer vratiti nazad u objekte, a i da ima prilično papirologije za dokazivanje kvalitete.

U zadnjem ciklusu nakon 84 dana prosječna težina bila je 2,17kg, a otkriva i da su mu gubitci bili na razini 2%. Dio unište predatori 1% (lisice, ptice...) uz dodatno 1% mortaliteta.

Sve je u znaku dobrobiti i sretnih životinja

Prije 10 godina mladi je poljoprivrednik Julien Leballeur (33) kupio imanje od svog ujaka u ideji da se bavi peradarstvom.

Danas na njegovoj farmi vodi četiri paralelne proizvodnje. Govedarsku (40 limusine krava), svinjogojsku (1200 tovljenika), ratarsku na 115 hektara žitarica i 25 travnih smjesa te peradarsku (pilići i pure).

A posvjedočili smo kako njihovi pilići uživaju poseban tretman. Osim što im s razglasa svira glazba lokalne radio stanice, pure imaju na raspolaganju i igračke, a svi dobru hranu te potpuno kontrolirane uvjete.

Uz potporu kooperacije podigli su ove suvremene peradarske objekte najviše razine komfora, u kojima proizvode, ali i testiraju različite modele i pristupe. Rade u sklopu kooperacije i robne marke Nature de Leveurs LDC grupacije.

Objekt ima prozore, opremu za hranidbu i gledajući nove standarde, dovoljno veliku površinu. Smanjili su broj jedinki po jedinici površine s 22 na 19 pilića po kvadratnom metru, a trenutno testiraju i koncept s 15 po m2 u sustavu 42 dana (6 tjedana).

Mladi poljoprivrednik Julien Leballeur smanjio je broj jedinki po jedinici površine s 22 na 19 pilića po m2

Ovaj mladi farmer kupuje piliće i hranu od kooperacije, kojima kasnije prodaje tovljenike. Kaže da zajednički kreiraju njegovu bruto maržu te time formiraju cijenu.

"Uvijek gledamo osigurati dovoljno motivirajući prihod. Što imamo više odličnih proizvođača u sustavu to smo konkurentniji“, kaže Gilles Huttepain direktor i jedan od vodećih ljudi međunarodne LDC grupacije.

Naglašava da su zadovoljni ostvarenim konceptom ove farme, pa će isti širiti u svojoj mreži proizvođača. Radili su i posebne kalkulacije te utvrdili da trošak renoviranja iznosi 150EUR/m2, što je cca pola troška u odnosu na nove građevine, zbog čega farmerima sugeriraju adaptacije.

"Želimo naći optimalni model u tom trokutu - da je zadovoljan farmer (odnosno proizvođačka zajednica), potrošač (dovoljno dobra cijena) uz visoku razinu uvjeta držanja peradi", zaključio je Huttepain, dok smo obilazili farmu mladog Juliena.


Fotoprilog


Tagovi

Francuska Gilles Huttepain Piletina Klaonica Cavol David Le Manour Jean Elizalde Martine Cottin Oliver Compain Julien Leballeur Loue Le Mans


Autor

Vedran Stapić

Vedran je jedan od osnivača Agrokluba. Vlasnik SLinka, bavi se organizacijom, razvojem novih proizvoda i rješenja, a s vremena na vrijeme, u trenucima inspiracije nešto i napiše :)