Hoćemo li zbog podrigivanja krava iz tanjura izbaciti crveno meso?

Da, krave mnogo podriguju i da, tako izbacuju metan - plin koji u velikoj mjeri onečišćuje zrak i zagrijava atmosferu.

Kako do toga dolazi?   

Metan nastaje kao nusprodukt probave u procesu nalik fermentaciji. Krava ima želudac koji se sastoji od četiri komore. Kada se hrani, bilje ne žvače već sprema u burag gdje se ono natapa slinom. Uz pomoć mikroorganizama, bakterija i enzima, celuloza se razgrađuje i pritom se oslobađaju ugljični dioksid i metan.

Za ovu priču najzanimljivi dio probavnog sustava je rešetka koja aktivira proces podrigivanja. Naime, govedo metan ne može probaviti pa ga podrigivanjem izbacuje.

Koncentracija metana u zraku najveći klimatski problem?

Iako je životni vijek ovoga plina u atmosferi puno kraći od ugljikovog dioksida, njegov štetni utjecaj je daleko veći.

Za prirodnu razgradnju potrebno je oko 12 godina što je neusporedivo s CO2 kojemu je potrebno 120 godina. Međutim, metan apsorbira više topline i stvara nezdravi ozonski sloj. Po jedinici mase, utjecaj metana na klimatske promjene tijekom 20 godina 84 puta je veći od CO2, navode znanstvenici. 

Zadnjih se godina problem metana u stočarstvu pokušava riješiti različitim metodama: genetskom selekcijom goveda, dodacima hrani, stavljanjem ranaca za skladištenje metana ili pak maski na nosnice.

Matija Grgurić, OPG-ovac iz Ogulina, drži muzne i mesne krave te smatra da priča kako goveda posebno zagađuju “ne drži vodu” jer taj metan proizlazi iz prirodnog ciklusa. Dodaje da su problem s prevelikim emisijama stvorili ljudi izgaranjem fosilnih goriva i industrijalizacijom. “Sada krivnju prebacujemo na životinje, a one su s prirodom potpuno usklađene”, ističe.

Inovativnim metodama taj plin danas čak može pomoći da se dio prometa i grijanja učine klimatski neutralnima. Vozila na plin s novim pogonskim tehnologijama već koriste metan. Na ulicama ih je još uvijek malo, ali u budućnosti bi se to moglo promijeniti. Takve ideje pridonose smanjenju količina oba štetna plina i postizanju ciljeva Pariškog sporazuma.

Prema tom dokumentu iz 2015. potrebno je ograničiti zagrijavanje atmosfere na maksimalno 2 stupnja u usporedbi s predindustrijskim vremenom, u najboljem slučaju samo 1,5 stupanj. Kako bi uspjele ostvariti cilj, zemlje svijeta bi u relativno kratkom vremenu morale radikalno smanjiti emisiju plinova koji izazivaju efekt staklenika.

Izbacujemo li iz prehrane meso?

Sve je više ljudi koje treba prehraniti. Nažalost, dok hranu u određenim dijelovima svijeta bacaju, drugdje ljudi gladuju.

Treba imati na umu da meso, posebno crveno, ima svojih prednosti za zdravlje.

Njegov manjak u prehrani može dovesti do manjka željeza u krvi koje je odgovorno za transport kisika i ima veliku ulogu u podršci imunološkom sustavu. Osobe koje pate od manjka željeza osjećaju umor kojemu ne pomaže niti dovoljno sna. Crveno meso bi trebalo biti na jelovniku barem jednom tjedno, smatraju liječnici. 

Prema kardiolozima, bilo bi dobro izbjegavati prerađeno i mljeveno meso. Što se tiče idealne količine, predlažu da se ne pojede više od 500-600 grama na tjedan te da se radi o cijelim komadima kako bi vidjeli što jedemo. Preporuča se, naravno, domaće. 

Predlaže se također piletina, puretina i riba kao zamjena - sve svježe. Unos prerađenih proizvoda trebalo bi svesti na minimum.

Potrošnja govedine se po nacijama bitno razlikuje pa je tako Amerikanci konzumiraju oko tri puta više od drugih. Oni u prosjeku jedu tri hamburgera tjedno. Cijene nisu visoke, ali rijetko tko razmišlja o skrivenim troškovima. Naime, mnoge studije pokazuju da konzumiranje previše crvenog mesa može dovesti do bolesti srca, visokog krvnog tlaka i u nekim slučajevima dijabetesa.

Sve više poznatih javno podupire manju konzumaciju mesa. Paul McCartney je na međunarodnoj sceni još 2009. počeo promovirati 'ponedjeljak bez mesa' te je čak održao govor pred Europskim parlamentom. Tada je potvrdio da promovira vegetarijanstvo s ciljem smanjenja ispuštanja CO2.

EU strategija ‘Od polja do stola’ također promovira prehranu sa što manje crvenog i prerađenog mesa. 

Meso iz laboratorija

Laura Wellesley, istraživačica s londonskog instituta Chatham House, drži da do 2050. godine govedinu nećemo jesti svaki dan, pa niti tjedan. Primjećuje da sve više na popularizaciji dobiva meso iz laboratorija, a prema pozitivnim komentarima, ono bi u skoroj budućnosti moglo postati naša svakodnevica.

Često čujemo da je meso uzgojeno u laboratoriju prikladno za recepte koji zahtijevaju mljeveno meso - bez antibiotika, bez hormona, uz minimalnu potrošnju vode.

Međutim, mnogi još uvijek zagovaraju prirodno.

"Čovjek nije pametniji od prirode, nešto stvoreno u laboratoriju nikada ne može vrijediti kao ono što stvori priroda“, uvjeren je Matija Grgurić. Po njemu je priča s umjetnim mesom besmislena. "Radije bih da je manje ljudi na svijetu pa da možemo jesti normalnu hranu, a ne onu iz laboratorija. Ili da cijeli život budemo na dijeti“, nastavlja.

Iz udruge Prijatelji životinja navode da se tzv. čisto ili kultivirano meso ubrzano razvija - izravnim uzgojem životinjskih stanica iz stanične kulture na čistoj biljnoj osnovi.

Time se potpuno eliminira potreba za uzgojem i klanjem životinja. Osim te važne etičke komponente, uzgajati kultivirano meso učinkovitije je i ima velike prednosti u odnosu na meso nastalo klasičnim putem i ubijanjem, poručuju.

Dodaju da je potrebno ubrzano krenuti u smjeru prestanka konzumacije mesa, mlijeka, jaja i meda.

Protivnici konzumacije mesa kao dobar nadomjestak često preporučuju soju koja je izvrstan izvor bjelančevina. Studija objavljena 2011. godine u američkom 'Jorunal of Agriculture and food chemistry' dokazala je da sojini proteini imaju najbolju sposobnost namaknuti za ljudski organizam neophodne aminokiseline.

Mladen Kušeković, vlasnik tvrtke koja se bavi ekološkim stočarstvom, postavlja pitanje vezano uz proizvodnju sojinog mlijeka. “Znaju li koliko je šuma iskrčeno da bi se dobile površine na kojima se sije GMO soja? U dokumentarcu o uzgoju u Paragvaju prikazan je i utjecaj na okolno stanovništvo. Sve su ih potrovali, što direktno herbicidima, što posljedično kroz onkološka oboljenja i rađanja deformirane djece”, kaže.

Upućuje i neka pogledaju kako izgleda intenzivan uzgoj žitarica, u što se pretvara zemljište nakon godina tretiranja. “Ta priča je licemjerna i ako su već stvarno zainteresirani za bolji svijet, motike u ruke i na posao”, oštro će Kušeković.