Faverolles - idealna pasmina za seosko dvorište

Tako je u okrugu Seine-et-Oise, u selu Faverollesu, nastala istoimena pasmina koja se već 1866. godine pojavila na pariškoj tržnici. Zahvaljujući kakvoći mesa, postala je visoko cijenjena i raširila se diljem svijeta. Potkraj 19. stoljeća dospjela je u Njemačku, i tu je bila podvrgnuta određenoj preinaci. Naime, u početku su ove kokice bile još većinom bez brade, s neoperjanim nogama i sa četiri prsta. Njemačke kokice u boji lososa (Deutsches Lachshuhn) zadržale su doduše značajna obilježja s obzirom na rentabilnost i čvrstoću građe, ali izvanjski se nastojalo postići vlastiti crtež u pijetlova i u međuvremenu tipični trapezast oblik tijela. Standardizirane su 1912. godine.

Šarolikost boja

Dok se u Engleskoj još od prvog uvoza 1886. godine uz potporu pasmine sussex, orpington, te indijskih borbenih pasmina uzgajao razmjerno širok spektar nijansi boja, u Francuskoj se uzgajatelji danas isključivo ograničavaju na srebrnastu boju lososa. U obje zemlje ima još faverollesa koji se od njemačkih 'Lachsa' razlikuju većinom kraćim tijelom, uzdignutom linijom repa i zaobljeno šupljim leđima. Kod pijetlova nedostaju bijeložute nijanse i obrub u boji mjedi. U Engleskoj je određen standard 1904., a u Francuskoj tek 20 godina poslije. Šira javnost mogla ih je vidjeti 1915. godine na izložbi peradi u londonskoj Kristalnoj palači.
Ova pasmina osobito je zanimljiva zbog različite kontrastne obojenosti među spolovima, te zbog profinjenih rustikalnih točaka glave koja je u odnosu na tijelo dosta mala. Obrazi, podušnjaci i prednji dio vrata obrasli su punom nerazdijeljenom bradom koja ne bi smjela prekrivati narančastocrvene oči. U nijedne druge bradate pasmine kokica perje brade i obraza nije toliko izraženo kao u faverollesa. Jednostavna krijesta srednje je veličine i sitno nazubljena. Kljun je žućkast ili u boji roga. Srednje dugački vrat bogato je obrastao perjem. Leđa su široka, srednje dugačka i zaobljena, a na njih se nastavlja poluvisoko uzdignuta linija repa. Rep je srednje dužine a u pijetla bez velikih srpastih pera. Prsa su duboka i dobro razvijena, a krila prianjaju čvrsto uz tijelo i protežu se usporedno s linijom leđa. S vanjske strane srednje dugačkih tankih nogu, s pet prstiju, nalazi se perje koje doduše treba dopirati do vanjskih prstiju i nokata, ali nikako ne smije biti odviše razvijeno. Polidaktilnost (pet prstiju) se nasljeđuje u odnosu na normalnu građu prstiju i ona je dominantna.
U kokica je boja lososa prisutna na vratu, leđima, sedlištu i na pokrovnom perju krila. Osnovna boja profinjena je nijansa boje mesa lososa, gotovo uvijek s bijelim obrubom (boja slonovače). Prsa su bijela i sadrže primjesu žućkaste nijanse. U odnosu na njemački 'Lachs', kod francuskog je tipa znatno manje izražen kontrast temeljne boje i obruba perja u boji slonovače, odnosno jedna boja pretežito prelazi u drugu. Kod pijetla su prsa i bedra (bataci) crni a vrat je u boji vrhnja. Sedlište je slične boje kao i vrat. Leđa su crvenkastosmeđa, dok su pokrovna pera na krilima crvena s bijelim obrubom. Francuska linija (Faverolles claire) ima kod pijetla srebrnastobijelo pokrovno perje na krilima. U Njemačkoj i Engleskoj ove se kokice uzgajaju u bijeloj, crnoj, plavoj, kolumbijskoj i u boji lososa. U matičnoj zemlji priznate su samo boja kukavice i lososa. Prema aktualnom francuskom standardu, pijetlovi teže od 3,5 do 4 kg a kokice od 2,8 do 3,5 kg.