Divlje svinje požurile spremanje kukuruzne silaže

Zbog velikih šteta na usjevima kukuruza koje su uzrokovale divlje svinje, na nekim poljoprivrednim gospodarstvima u Koprivničko - križevačkoj Županiji spremanje kukuruzne silaže započelo je već krajem srpnja i početkom kolovoza.

Silirati ili ne?

Oko ovog pitanja se i nije dugo dvoumilo, iako kukuruz još uvijek nije bio u optimalnoj fazi za siliranje. Nakon svake noći sve je više izgriženog i polomljenog kukuruza završavalo na tlu. Hranidba goveda zelenim kukuruzom direktno s polja nije dolazila u obzir, jer bi svinje bile brže. Jedina mogućnost koja je ostala je da se kukuruz sa ugroženih parcela spremi u silažu, odnosno da se spasi što se još moglo, što je osobito važno u ovoj sušnoj godini kada su prinosi voluminozne krme bili dosta niski.

Kakva će biti kvaliteta?

Kukuruz u mliječnoj zriobi sadrži u cijeloj stabljici oko 24% suhe tvari, škroba ima malo, ali ima puno šećera. Sadržaj bjelančevina je nešto viši u usporedbi sa uobičajenom silažom. Sadržaj vlakana je nešto viši kod kukuruza u mliječnoj zriobi, ali ta vlakna su probavljivija. Silaža kukuruza u mliječnoj zriobi ima nižu energetsku vrijednost od silaže spremljene u voštanoj zriobi.

Uobičajene preporuke su da se kukuruz spremi u silažu u fazi voštane zriobe kada sadržaj suhe tvari u cijeloj stabljici bude između 32 i 35% i kad sadržaj škroba bude oko 300 grama po kilogramu suhe tvari.

Usporedba prosječnih vrijednosti silaža kukuruza u mliječnoj i u voštanoj zriobi

Najveći problemi siliranja kukuruza u mliječnoj zriobi su: nizak prinos suhe tvari po hektaru i gubici hranjivih tvari kroz efluent. Nadalje, zbog velike količine šećera u silažnoj masi teško je predvidjeti u kojem smjeru će krenuti i kako će završiti fermentacija. Uglavnom, takve silaže imaju nešto nižu ješnost, pa se obično preporučuju za junad ili junice.

Mogućnosti kod pripreme silaže od kukuruza u mliječnoj zriobi

Kukuruz u mliječnoj zriobi sadrži puno šećera da bi sav taj šećer što prije bio prerađen u mliječnu kiselinu, u silažnu masu se mogu dodati silažni inokulanti koji sadrže homofermentativne mikroorganizme. Dodavanje silažnih inokulanata može smanjiti gubitke i poboljšati kvalitetu za 1 do 3%.

• Da bi se spriječili gubici hranjivih tvari efluentom (iscjetkom) u silažnu masu se mogu dodati sjeckano sijeno (lucerne), slama ili kukuruzni šrot, koji će upiti dio tekućine i podići udio suhe tvari u silaži. Da bi se sadržaj suhe tvari u jednoj toni silažne mase podigao sa 24% na 30% potrebno je dodati oko 140 kilograma kukuruznog šrota po toni svježe silažne mase.
• Dužina sječke može biti 1,5 do 2,0 cm, nije potrebno koristiti drobilicu zrna, tako da sam proces siliranja može ići brže uz uštedu energije.
• Takvu silažu treba skladištiti u zasebne silose ili na hrpe.
• Primjenjivati dobru praksu u pripremi silaže (gaženje, čistoća guma, brzo prekrivanje).
• Silose ne otvarati četiri do šest tjedana.
• Konzultirati se savjetnikom za hranidbu prije hranjenja takvom silažom, u cilju prilagodbe (balansiranja) obroka.

Autor: Tomislav Mesić, dipl. ing. agr.
Foto: Pixabay/markus53