Janjad se tovi poslije zalučenja da bi postigla u starosti sa šest do osam mjeseci masu tijela od 35 do 45 kilograma i randman od 45 do 50 posto.
Zalučena janjad koja se ne uzgaja za rasplod, tove se i prodaju kao roba za meso. Prema organizaciji tov zalučene janjadi se obavlja: u zatvorenom i ograničenom prostoru pri čemu se upotrebljava koncentrat i sijeno, na paši uz prihranjivanje i na paši s tim što se kraj tova završava samo hranidbom koncentratom.
Janjad se tove poslije zalučenja, da bi postigla u starosti sa 6 do 8 mjeseci masu tijela 35-45 kg i randman od 45-50%.
U pogledu intenziteta, tov može biti brži ako se upotrebe veće količine koncentrata i sporiji uz manje prihranjivanje koncentratom. Upotreba većih količina koncentrirane hrane izaziva veće izdatke, tako da je ova vrsta tova skuplja od tova janjadi i šilježadi na paši. Hranidba janjadi koncentratom u ograničenom prostoru ide tako da se smjesa koncentrata daje u vidu prekrupe 2 ili 3 puta dnevno.
Hrana se daje uvijek u isto vrijeme, u podjednakim vremenskim razmacima. Poslije svakog hranjenja koncentratom daje se sijeno. Da bi se uštedjela radna snaga, za hranidbu janjadi upotrebljavaju se automatske hranilice. Međutim, onda se kilogram prirasta postiže s većim utroškom hrane. Osim toga, zbog prevelikog uzimanja koncentrirane hrane probavni trakt janjadi oboli, zato se u hranilice stavlja kompletna smjesa tj. zajedno sa koncentratom i 40-60% mljevenim sijenom. Pri tovljenju punim obrokom koncentrata janjad pojedu dnevno 1,3-1,6 kg zrna i 0,75-1 kg sijena pri kraju tova.
Za tov janjadi upotrebljavaju se različiti odnosi koncentrata i sijena. Koja hraniva će se upotrebiti ovisi od uvjeta na samom gospodarstvu. Najbolje je da se hrana za tov janjadi i šilježadi normira.
Posebno mjesto u tovu janjadi i šilježadi zauzimaju proteinska hraniva jer od njihovog udjela u obroku zavisi intenzitet prirasta. Raširen je tov zalučene janjadi na paši u doba vegetacije. Kvalitetna i dovoljna paša može poslužiti i kao jedina hrana u tovu. Ako je trava mlada i bujna, janjadi se daje obavezno manja količina kabaste hrane (kvalitetno sijeno) radi sprječavanja poremećaja u probavnom traktu, uslijed kojih dolazi do proljeva, što osjetno smanjuje prirast i ukupnu masu grla.
Janjad na paši se prihranjuju ovisno od kvalitete paše. Ako je paša slabija daju se veće količine koncentrata i obrnuto, upotreba koncentrata se postepeno povećava, tako da se krajem tova daje najviše koncentrata. Prelazak na pašu kao i sa paše na suhu hranu, radi se postepeno i pažljivo jer kao što je već napomenuto, dolazi do nadimanja, posebice onda kada se koriste mlade leguminoze.
Muška janjad prije tova se kastriraju jer su onda mirnija, bolje koriste hranu i postižu veći prirast. Tov zalučene janjadi na pašnjaku koristi se često u planinskim predjelima gdje ima kvalitetnih pašnjaka, ako se janjad ranije ne prodaju.
Akoje tov na pašnjacima slabog botaničkog sastava, gdje prevladava tvrda trava s većim postotkom celuloze, onda se ne može očekivati dobar prirast. Uspjeh ovakvog tova dalje ovisi od mase tijela janjadi pri zalučenju, ujednačenosti, pasminskog sastava, tipa rođenja i spola janjadi.
Janjad zalučena s većom masom tijela bolje napreduju, jedinci nešto brže rastu od blizanaca, a muška janjad brže od ženske janjadi. U hladnim predjelima i za vrijeme kišovitih i hladnih ljeta ovakvi tovovi dosta slabo uspijevaju, jer janjad ne mogu postići masu tijela koju dostižu u normalnim temperaturnim uvjetima. Često dolazi i do većeg postotka uginuća životinja, što poskupljuje troškove proizvodnje.
Autor: Dejan Stanković/Savjetodavna RS
Tagovi