Birokracija guši razvoj stočarstva

Oni imaju ideje, gotov projekt, spremne investitore i zainteresirane proizvođače u južnoj Istri. Znaju što će s gotovim proizvodima, ali nedostaje im ugovor o korištenju pašnjaka.

Elvis Percan, Aleš Winkler i Melita Zec Vojinović iz zadruge Dva roga zajedno s ostalih sedam zadrugara i 50-ak pridruženih članova žele razvijati stočarstvo Istre, posebno njenog južnog dijela. Razgovarali smo o njihovom razrađenom poslovnom planu "Ruris" kojim ukazuju na to da zadružna investicija u stočarstvu može biti profitabilna djelatnost.

Svojim kvalitetnim kozjim sirom na farmi Kumparička pokazuju da se u Istri na ekološki način može dobiti vrhunski proizvod, što potvrđuju i brojne nagrade. Potražnja za njihovim proizvodima veća je od proizvodnje.

Može li se nešto slično multiplicirati, i to na zadružnim osnovama? Ova mala skupina ljudi uvjerena je da mogu biti pokretači promjene, posebice bude li bilo dobre volje političara da se premoste birokratske barijere.

Nemogućnost legalnog korištenja zapuštenog državnog zemljišta za ispašu stoke birokratske su pašture (spone na nogama goveda op. a.) bez kojih projekt ekološkog stočarstva ne može u drugu fazu. Točnije, da bi mogli legalno započeti novi ciklus s većim brojem koza i ovaca i aplicirati za europske fondove, potreban im je ugovor o takozvanom plodouživanju.

Travarina ili korištenje komunala odvajkada je bio uobičajen model ispaše, no danas se zbog birokratskih prepreka legalno ne može ugovoriti ništa. Sve je zaustavljeno do donošenja novog zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je već mjesecima na čekanju u Saboru.

Unatoč tome što su političarima puna usta priča oko investicija, na zakon se još uvijek čeka, pa je tako i ova investicija u poljoprivredi zakočena nedostatkom zakonske regulative. Do kada?

- Mi ne želimo uobičajenu koncesiju nad zemljom ili vlasništvo nad pašnjacima. Nama treba ugovor o plodouživanju, a to znači da zemljište koristimo samo za ekološku ispašu, pojašnjava Elvis Percan, upravitelj zadruge Dva roga.

- Ako zadruga dobije pašnjak na korištenje, ona to pravo ne može ustupiti nikome drugom čak niti kada se rasformira. Ako ne funkcionira, tada se gasi i lokalna samouprava preuzima kompletnu imovinu zadruge, a zemljište ostaje dotadašnjim vlasnicima, dodaje.

Pusti neobrađeni hektari koji se u katastru vode kao pašnjaci često su tek zarasle šikare na kojima svake godine raslinje propada, a moglo bi biti ispaša za koze, ovce, goveda i izvor prihoda za brojne zadrugare.

- Zemljište čeka prazno već više od 50 godina. Zašto? Koliko će još puta trava izrasti da bi se netko sjetio dopustiti nam da je koristimo za ispašu, pita se Aleš Winkler, jedan od zadrugara.

Autor: Jasna ORLIĆ

Foto: RGBStock.com

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor