25% svjetske ratarske proizvodnje je zaraženo mikotoksinima? Mogu li se suzbiti?

U svijetu postoji preko 400 vrsta mikotoksina, koji su neposredna opasnost za životinje, a posredno preko animalnih proizvoda predstavljaju opasnost za ljude. Brojni znanstvenici tvrde da je 25% svjetske ratarske proizvodnje zaraženo mikotoksinima, od čega polovica sadrži više od jednog mikotoksina.

Kontaminacija može nastupiti tokom rasta biljaka u nepovoljnim uvjetima, tokom berbe, skladištenja, transporta i izrade krmnih smjesa, a najviše na njihovu pojavu utječu agrotehnika i klimatski uvjeti. Ne postoji način za potpuno sprečavanje pojave plijesni, niti postoji lijek, pa predstavljaju veliku i najrašireniju opasnost za ljude i životinje. Zbog toga je potreban holistički, sveobuhvatan pristup kako bi se smanjila produkcija mikotoksina tokom proizvodnje hrane za ljude i životinje, odstranila iz krmiva i hrane, te odstranila iz probavnog trakta.

Kako se očituju štete od mikotoksina?

Profesor D. Grbeša i sur. (2014.) procjenjuju da je kriza aflatoksina 2013. godine u Republici Hrvatskoj uzrokovala štete od više milijuna eura: "Međutim, samo štete od aflatoksina u animalnoj proizvodnji SAD-a godišnje čine 250 miliona dolara, a ukupne su nekoliko puta veće (CAST, 2003)".

U Hrvatskoj je za šest najznačajnijih mikotoksina (Aflatoksin B1, DON, Zearalenon, Ohratoksin, Fumosin i T-2 toksin) određena najviša dopuštena količina u hrani za životinje i ljude (Pravilnik o nepoželjnim i zabranjenim tvarima za životinje, NN. 118/07 i 80/2010). Štete od navedenih mikotoksina očituju se kod životinja kao smanjena proizvodnja mlijeka, smanjen nivo koncepcije, ovarijalne ciste, embrionalne smrtnosti, abortusi, mastitisi, laminitisi, smanjen imunitet, rezidue u mlijeku, povećan broj somatskih stanica, oštećenja bubrega i jetre, gastroenteritisi, hemoragije, smanjena probavljivost suhe tvari hrane, smanjeno uzimanje hrane, proljevi i brojne druge.

Gdje je moguća povećana koncentracija mikotoksina?

Rizična krmiva za razvoj plijesni i mikotoksina ili u kojima je moguća povećana koncentracija mikotoksina su: oštećena i vlažna zrna žitarica, npr. kukuruz uskladišten pri vlazi od 15% ili prirodno sušen, nusproizvodi mlinarske industrije, otpad od aspiracije i čišćenja zrna žitarica (lom, sitna zrna, pljeva i prašina), pivski trop, kukuruzni gluten i kukuruzno glutensko brašno, loše spremljene silaže kukuruza, te silaže i sjenaže trava i leguminoza. Trave i leguminoze se mogu inficirati sporama plijesni prisutnim na zemlji i tako inficirati siliranu masu. Njihovom razvoju također pogoduje kiša tokom provenjavanja zelene mase u polju. Razvoju plijesni i mikotoksina također su sklone sačme i pogače uljarica koje se većinom uvoze iz zemalja tropske i subtropske klime gdje je moguć razvoj plijesni, a dugotrajan transport dodatno povećava rizik od razvoja plijesni, posljedično i mikotoksina. Dakle, ne treba ih zanemariti, posebno kad se uzme u obzir činjenica da čine oko 30% krmnih smjesa. 

Načini za suzbijanje mikotoksina u hrani su: plodored, navodnjavanje, pravilna gnojidba, suzbijanje korova, korištenje fungicida, no ni najbolja proizvođačka praksa ne može potpuno spriječiti kontaminaciju mikotoksinima. Fizikalne metode za smanjenje rizika od mikotoksina su ljuštenje, odvajanje, zagrijavanje, no pretjerano zagrijavanje može smanjiti hranjivu vrijednost krmiva. 

Kako ih odstraniti?

Najraširenija i najčešća metoda odstranjivanja mikotoksina iz krmiva je dodavanje adsorbensa mikotoksina. Valja imati na umu da ne postoji aditiv koji odstranjuje sve mikotoksine, pa je potrebno naglasiti uspješnost odstranjenja pojedine vrste i količine mikotoksina. Putem hrane učinak mikotoksina se može ublažiti dodavanjem antioksidansa, biopleksa (organskih kompleksa mikroelemenata), primjerenom količinom metaboličkog proteina, te održavanjem zdravlja buraga, jer npr. acidoze (pH <5,8) povisuje apsorpciju aflatoksina za pet puta. Dakle, prevencija je jedino rješenje!

Za više informacija o mikotoksinima i kako ih spriječiti, obratite se tvrtki Patent Co. na jedan od niže navedenih kontakata.