120 krava i 550 tisuća kilograma mlijeka: Obiteljska stočarska tradicija OPG-a Mikulinjak

"Broj simentalskih grla na imanju svakodnevno se mijenja, ali se kreće između 120 i 130, od čega je prosječno 65 muznih krava. Ostalo su telad i junice. Jednom smo uvezli jednu crnu kravu pa i od nje imamo nešto potomaka", priča nam Ivica Mikulinjak iz mejsta Vojvodinec, koje se nalazi na samoj granici Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije, a bliže je, kaže on, Ludbregu nego Koprivnici“.

Rezultati koje postižu su vrhunski. Prosječna godišnja proizvodnja po kravi veća je od 8.500 litara, a dnevno isporučuju između 1.600 i 1.700 litara Vindiji. Prošle su godine tako predali više od 551 tisuću kilograma mlijeka, uz izvrsne reprodukcijske pokazatelje i nisku stopu izlučenja grla.

"Fokusirani smo isključivo na proizvodnju mlijeka i ženskog podmlatka, dok mušku telad prodajemo već s dva tjedna starosti onima koji se bave tovom jer trenutno nemamo mjesta za vlastiti uzgoj bikova“, dodaje.

Desetljeća predanog rada

Upravo zbog ovih impresivnih brojki i predanosti poslu, Hrvatska mljekarska udruga dodijelila mu je prestižnu nagradu "Najperspektivniji mladi proizvođač mlijeka“ za 2025. godinu. Ivica kroz smijeh primjećuje da je priznanje stiglo u "posljednji“ trenutak.

"Kada su me zvali da me obavijeste, već sam prešao 41 godinu“, priča Ivica.

Ovo priznanje nije došlo preko noći, ono je kruna desetljeća predanog rada cijele obitelji. Cijelu priču započeli su još 90-ih godina djed Marijan i baka Katica. Nakon djeda i bake, njegovi roditelji su kroz operativne programe izgradili novu, modernu štalu, čime su postavljeni temelji za današnje razvijeno gospodarstvo.

"U posao sam se osobno uključio 1995. godine sa svega pet ili šest krava, polako povećavajući stado u suradnji sa bivšom Sirelom koja mi je junice davala na kredit“, prisjeća se.

Kako bi prehranila toliki broj stoke, obitelj Mikulinjak obrađuje nešto više od 100 hektara zemlje. Otprilike je trećina zemljišta njihova, trećina u privatnom, a trećina u državnom zakupu. Prioritet im je osigurati dovoljno hrane za krave, no u dobrim godinama znaju ostvariti i tržišne viškove.

"Ako se dobro radi, može nešto i malo viška ostati pa se dio žitarica i proda. No, bez tih dodatnih prihoda i poticaja bio bih neprestano na gubitku“, ističe.

Obiteljska sloga

Srce ovog OPG-a je obitelj. Zaposleno je njih petero: Ivica, supruga Mirjana, brat Marijan i njegova supruga Helena, te Ivičina majka, dok je otac u mirovini, ali i dalje aktivno pomaže. Ivica s ponosom spominje bogatstvo obitelji - šestoricu dječaka koji unose živost na farmu. To su bratovi sinovi Fran, Lukas i Leon te Ivičini sinovi Petar, Lovro i Josip.

"Imamo otprilike podijeljeno tko se u čemu više snalazi. Tata je više oko teladi, mama brine o čišćenju, pranju i robotu. Brat Marijan puni miksericu i čisti po štali, a ja vodim papirologiju i radim sve ostalo u štali. Supruge Mirjana i Helena uskaču kad god mogu, no dosta je to djece, tu su škola i treninzi, treba ih voziti pa supruge rade koliko stignu“, objašnjava.

Ključna godina za tehnološki napredak bila je 2017., kada su putem EU fondova (mjera 4.1.1. – Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava) ostvarili 70 % povrata za veliku investiciju.

"Kupili smo traktor, robot za mužnju i još neke priključke te izgradili odlagalište za gnoj. Iako nam je robot uvelike olakšao mužnju, planiramo i daljnja ulaganja, prvenstveno u modernizaciju spremanja sjenaže u silose jer trenutno sve baliramo pa nam je to dosta veliki posao“, napominje.

Papirologija i odricanja

Unatoč nagradama i uspjehu, Ivica vrlo otvoreno govori o naličju ovog posla. Problem broj jedan više nije rad u štali, već administracija.

"Toliko su nam natovarili raznih evidencija. Jako puno vremena se troši na to i onda se ne možemo posvetiti proizvodnji“, priča Ivica.

Njegov radni dan počinje u 5.30 ujutro, a već u 6 je u štali. Slijedi čišćenje, prostiranje slame, hranjenje i napajanje teladi, što traje do devet sati ujutro, a zatim se sličan ciklus ponavlja navečer. Najveća gužva je u travnju, kada se poklapaju sjetva kukuruza i spremanje sjenaže.

"Rad u mljekarstvu ne poznaje slobodan dan. Propustio sam sve svatove svoje rodbine jer je netko morao nahraniti krave. Doček Nove godine za mene ne postoji. Moram u 6 ujutro biti u štali i jedva izdržim do ponoći da odem spavati. To je posao od 365 dana u godini“, kaže Ivica.

Planovi za budućnost

Ivica vidi kolege u krugu od 20 kilometara koji su odustali od mlijeka i prešli u ratarstvo.

"Svi oni puno bolje žive, ništa slabije od nas, a imaju puno više slobodnog vremena. Onda se pitamo što mi uopće radimo. Cijena mlijeka je valjda jedini proizvod koji je ostao isti kao prije 20 - 25 godina. Tada je bila četiri kune, a danas je 50 i nešto sitno centi. To je besmisleno, dok su svi troškovi otišli tri ili četiri puta gore“, objašnjava Ivica.

Odrasla uz telad, danas vodi farmu od 130 grla: Priča mlade stočarice iz Slavonije

Planova za veliko proširenje trenutačno nema jer su investicije preskupe. Smatra da bi trebalo uložiti oko dva milijuna eura u novu štalu kako bi se s istom radnom snagom moglo više proizvoditi, a to je od mlijeka trenutačno nemoguće otplatiti. Ipak, planira modernizaciju spremanja sjenaže u silose kako bi olakšao fizički rad oko baliranja.

"U ovom sam poslu neprekidno od 2003. godine, otkako sam završio srednju školu. Nakon 23 godine svakodnevnog rada bez odmora, volja ponekad splasne. Ali ne odustajemo, a nagrada koju smo dobili priznanje je za sve te godine rada, za cijelu obitelj“, zaključuje.