• Poljoprivreda
  • 18.09.2008.

Vilany-biser mađarskog vinskog turizma

agroturizam u susjednoj Mađarskoj vezan je najčešće uz vinograde

  • 3.113
  • 154
  • 0

U Hrvatskoj smo vječito nedorečeni kada su u pitanju naše prednosti. Imamo vrhunske vinogradare i vinare, ali ta naša vina teško dolaze do turista. Nedvojbeno, kiksamo na organizacijskom planu, a kada je u pitanju i naša disciplina teško da možemo zaraditi prolaznu ocjenu. Nedavno smo posjetili mađarsku Baranju i uvidjeli kako se vinskim turizmom i gastronomijom na turističku scenu probijaju naši sjeverni susjedi.

U Baji malom gradiću u Baranji, ali onom većem djelu, smještenom u Mađarskoj, osim lovnim bave se i gastroturizmom. Već godinama organiziraju najveću fišijadu na svijetu. Ništa ne bi bilo čudno, da na kraju nije riječ o hrvatskom nacionalnom proizvodu, fiš paprikašu. Možda u većem dijelu Hrvatske mnogi ovaj specijalitet povezuju s Mađarima, ali u stvarnosti nigdje u zemlji naših sjevernih susjeda ne prave pravi fiš paprikaš.

Na blagom bregovitom terenu baranjskih brda uz malu varoš Villany smjestili su se prekrasni i uredni vinogradi. Tradicionalne kućice u nizu s podrumima prava su poslastica turistima. Najviše ih je iz Njemačke. Naravno, pored domaćih vinoljubaca. Nije rijetkost zadesiti i hrvatske građane, ali pretežito iz Osijeka i okolnih mjesta. Prevladavaju bijela vina u tipu graševine i rizlinga.

Brojni turisti su nametnuli buran razvoj vinarstva. Valja imati na umu da u komunizmu nije bilo privatnih vinograda. Uglavnom su ovdašnji ljudi imali manje plantaže poput nešto većih vikend vinograda u Hrvatskoj. No, rušenjem komunizma dijelu je vraćena oduzeta zemlja, a dio njih je i otkupljivao podrume i površine nekadašnje zadruge. No, ubrzo su njemački turisti smješteni najčešće u nedalekoj banji Harkany preplavili novootvorene podrume.

Polgar Pince, Szinde Pince samo su dio onih koje smo obišli. Kao što se vidi na našim fotografijama mali podrumi s kušaonicama uređeni su upravo onako kako su izgledali i u vrijeme najbujnijeg razvoja ovoga kraja, u vrijeme Habsburgovaca. U svakom od njih kušate vina, jedu se uglavnom suhomesnati proizvodi i popularne kobasice. I dakako, uobičajeno je kupiti neko od vina. Polgar pince nam je posebno zanimljiv jer je za naše prilike ogroman podrum. Pinče, kako se čita, inače na mađarskom znači podrum. U njega stanu cijeli svatovi, a vlasnici nude mogućnost i smještaja. Ova obitelj se tradicionalno bavila kroz stoljeća vinogradarstvom i proizvodnjom vina. No, ovaj veliki podrum je nekada bio zadružni. Moramo istaći izuzetno zanimljiv spoj vinskog turizma i onoga u Harkany. ^ini nam se da za sada ovako nešto u Hrvatskoj možemo samo sanjati. Dakako, izuzev područja uz jadransku obalu.

No, cilj nam je ipak pokazati našim ljudima da je ovako nešto moguće i daleko od mora. No, za sve je to potrebna daleko veća podrška vlasti, turističke zajednice, te općina i gradova. Na drugoj strani Baranje, 50-tak kilometara istočnije na obali Dunava je Baja. U blizini je Mohacsa koji je smješten 10 km od hrvatsko-mađarske granice. Iako daleko skromnijih mogućnosti nego li su lovačka područja Slavonije i Baranje, u okolici Baje razvili su lovni i ribolovački turizam barem tri puta bolje. Čarde, puste, lovišta, moteli, hoteli. Sve je u znaku lova i ribolova. A čak 60 tisuća ljudi se svake godine drugog vikenda u srpnju okupi na najvećoj fišijadi. I po tisuću zapaljenih vatri i kotlića u isto vrijeme. Miris fiš paprikaša po cijelom gradu. Nevjerojatan doživljaj. Prava poslastica za turiste. Dakako, ne prave svi isti fiš paprikaš. Nijemci, Mađari, Hrvati, Srbi, Mađari iz Hrvatske, Hrvati iz Mađarske. Svatko fiš u kotliću sprema na svoj način. U isto vrijeme probija nas žal što mi u Hrvatskoj takvim manifestacijama ne možemo privući ni domaće fišoljupce, a kamoli goste iz Njemačke.
Antal SZALAY

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi