Turizam u Vučipolju nadomak Peručkog jezera

Mladi se sve više vraćaju na vučipoljsko područje između Peručkog jezera i Kamešnice te na djedovini pokreću ruralni turizam, oplemenjujući te prostore svojim radom i agro-kulturama kakve njihovi preci nisu mogli ni zamisliti, poput uzgoja lavande, osnivanja rančeva, etno zbirki, ekstremnog sporta...Jedan od njih je i hrvatski branitelj Neven Damjanović koji se agro-turizmom na svom ranču na južnoj sunčanoj strani planine Dinare bavi nekoliko godina obnavljajući stare kamene kuće, dakako gradeći i nove objekte. Na imanju je pokrenuo i proizvodnju zdrave hrane obogaćujući i turističke sadržaje, dakako i turističku ponudu ne samo na općine Hrvace i Splitsko-dalmatinske županije.

«Na svom malom imanju sam pokrenuo seoski turizam za što postoje gotovo idlični uvjeti. Osmislio sam prostor za okupljanje vikendaša, turista, planinara ...koji u sklopu obnovljene kuće mogu razgledati i moju etno-zbirku s više od 250 starih zanimljivih predmeta. Na svom ranču uzgajam gotovo sve domaće životinje - koze, ovce, svinje, guske, patke, tuke, kokoši, magarce, te proizvodim mlijeko, sir, dalmatinski pršut i pancetu, kao i domaće vino. Proizvodim i ekološko povrće - krumpir, kupus, blitvu, špinat, zelenu salatu, luk, ljutiku, kapulu, paprike, rajčice i slično. Ovdje u prisojima mogu uspijevati gotovo sve biljke, a moja se gastronomija uglavnom naslanja na izvornu kuhinju ovog podneblja. Jela i pića pripravljam i prema narudžbi turista», ističe Neven, član braniteljske zadruge Patriot koja je, po mnogim ocjenama, itekako opravdala svoje postojanje.

Dodaje kako u svojoj ponudi ima oko 70 posto proizvoda koji su potrebni turizmu odnosno turistima, izletničkim skupinama, planinari koji sve više posjećuju i razgledavaju prirodne ljepote i kulturne znamenitosti u lijevom zaobalju Cetine, dakako i stara naselja, kamene kuće, crkve i kapele, mostove, izvorišta rijeka, obnovljenu branu i strojarnicu HE Peruča zadržavajući i po cijele dane u toj čistoj prirodi. Neven kaže kako mu gosti dolaze uglavnom preko turističkih agencija, a i njegovi prijatelji, poslovni partneri poput onih iz Bola na otoku Braču svake godine, kako su to učinili i ove, najavljuju svoje goste u Vučipolje na domaću vlašku spizu - uglavnom na lešo i pečenu janjetinu, kozletinu, pršut i sir, arambaše, suhu bravetinu i kiseli kupus, gradela, domaće specijalitete ispod peke, puru i talogu, mlaćenicu, pastvu...Ispred Damjanovićeve kuće puca širok prekrasna pogled na Peručko jezero koje je ljeti pogodno za rekreacijske sportove na vodi (veslanje), kupanje i sunčanje.

Inače, Neven Damjanović se ozbiljno pripremio i za ovogodišnju, posebice dugu ljetnu turističku sezonu, dakako i predsezonu i turističku posezonu. Podsjeća kako mu je u početku bilo iznimno teško ne samo uslijed posla kojim se nikad do tada nije bavio, u ruralnom turizmu, nego zbog ishodovanja odgovarajućih papira kako bi mogao registrirati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG-a). Tvrdi kako mu je stanovit predstavljao što nije mogao ostvariti pravo na pogodne kredite kakvi su se odobravali djelatnostima kakvom se on bavi. Voli reći kako mu je u početku u svemu pomogla općina Hrvace s načelnikom Dinkom Bošnjakom, aktualnim saborskim zastupnikom, kao i njegovi susjedi te se svima zahvaljuje.

«Dugogodišnji načelnik naše općine Hrvace Dinko Bošnjak je dosita puno pomogao ovom u ratu stradalom i gospodarski nerazvijenom kraju. Njegova je zasluga i u tome što je općina Hrvace u Vučipolje dovela i tekuću pitku iz novoizgrađenog vodovoda, struju, asfalt, telefon - sve poslije Domovinskog rata. Ovdje imamo sve uvjete za življenje i bavljenje ruralnim turizmom. Pod jednim krovom imam korisne površine oko 180 metara četvornih, ali mi je to sve malo u odnosu na interes stranih turista. Zato sam izgradio još jedan objekt, kuću kapaciteta od 18 ležaja za iznajmljivanje, a uz to podigao sam i novu štalu duljine 18 metara. U sklopu projekta o razvoju obiteljskog seoskog turizma osmislio sam i nedavno otvorio i etno-muzej, pokrenuo sam sportsko jahanje na magarcima što je također zanimljivo uz ponudu zdrave hrane i smještaja», ističe Neven Damjanović.

Pokrenuo i planinsko-sportski turizam u svom kraju te još korisnih projekata koji trebaju tek zaživjeti, a uredio je i sportske terene (zogove) za igranje buća. Naglašava kako su tereni uz Peručko jezero pogodni za golf-terene i vikend-turizam. Ističe odličnu suradnju s braniteljskom zadrugom Patriot sa sjedištem u Hrvacama prije nekoliko godina uredila je i sportski poligon u Dabru, obnovivši i zgrade te izgradivši i novi prostor za likovnu koloniju - sve u blizini Peručkog jezera. Kaže kako se ta zadruga u poslu dobro snašla od samog početka djelovanja zahvaljujući njenoj agilnoj upravi, mladim ljudima koji su željni rada i stvaranja. Još u početku rada nabavila je košnice te se bavila proizvodnjom pčelinjeg meda, sadnjom i uzgojem lavande i lavandina ulja na obrađenim zemljištima u Vučipolju, proizvodnjom bresaka, stočarstvom. Primjerice, samo jedan njihov član uzgaja oko 200 ovaca i janjaca, a više ih je imaju i više od 50 komada navedenih domaćih životinja.

Domjanović podsjeća kako je BZ Patriot pokrenula i ine zanimljive i hvale vrijedne projekte poput obnavljanja starih zanata koji izumiru, primjerice kovačkog, zidarskog, tesarskog. Njezini su prepoznatljivi projekti i na obnovi starih kamenih kuća u lijevom zaobalju rijeke Cetine odnosno Peručkog jezera i tkalačke djelatnosti, organiziranju tečajeva radi educiranja mladih voćara, vinogradara, povrtlara, farmera, prikupljanju i čuvanju etno-predmeta, a Neven Damjanović zaključuje.

«Svoj ranč ću širiti kako bi i moji sinovi ovdje mogli raditi i živjeti jer je danas teško naći posao u gradu gdje su samo kafići. Na svom imanju, biseru prirode, stvarno želim i pokušavam razviti seoski turizam za što postoje svi uvjeti. Imam i vode koliko je potrebno, pa ovdje u dalmatinskom kršu, u krčevima, proizvodim kvalitetno povrće i voće. I promet mi je na ruci, do ranča se brzo stiže asfaltnom cestom iz smjera Sinja i Vrlike, a tek je nekih 30-ak kilometara na udaljenosti od autoceste u Dugopolju i brze ceste Split-Križice. Samo još treba još malo više rada, ali i uhodavanja - i strpljenja dok se čeka na radnu dozvolu.»

Autor: Nedjeljko Musulin