Škrapna kao primjer uspješnog očuvanja povijesne baštine kvarnerskog zaleđa

Škrapna je slikoviti, brdoviti zaselak u sastavu naselja Zvoneće na opatijskom Krasu, u općini Matulji. Danas je to mirno utočište u prirodi koje se sve više okreće održivom turizmu, dok se istovremeno snažno trudi očuvati bogatu autohtonu baštinu ovoga kraja.

Život je na ovom krškom području oduvijek bio težak, a oslanjao se isključivo na prirodu i rad - stanovnici su se bavili zemljoradnjom i uzgojem stoke, a zbog šumskog okruženja, važan izvor prihoda bilo je "karbunarenje", izrada drvenog ugljena, o čemu i danas svjedoče ostaci starih žežnica.

Izrada drvenog ugljena u Škrapni i cijelom zvonejskom kraju bila je ključan izvor preživljavanja te se ova tradicija prenosila s koljena na koljeno, a odvijala se duboko u okolnim šumama kroz precizan i opasan postupak.

"Čitanje dima" i opasnosti

Za vrijeme kuhanja ugljena, karbunari nisu odlazili u Škrapnu, već su živjeli u improviziranim kolibama od granja i zemlje - komorima. Kopica se morala nadzirati 24 sata dnevno, a ljudi su morali "čitati dim" kako bi znali što se događa unutar vatrene kupole.

Bijeli dim je značio da iz drva izlazi vlaga i da proces teče po planu, plavičasti je bio znak da je proces karbonizacije u punom jeku, dok je crni dim ili plamen podrazumijevao opasnost. To je bio znak da je u kopicu probio zrak pa su karbunari morali brzo reagirati kako im ne bi propao sav trud. Kada bi proces završio, kopica se gasila, nekoliko dana hladila, a zatim se ugljen pažljivo vadio i pakirao u velike vreće.

Imao je ogromnu gospodarsku vrijednost za opstanak obitelji u Škrapni. Najveći dio se odvozio u Rijeku i Opatiju gdje se prodavao bogatim građanima za grijanje te hotelima i restoranima za kuhanje. Ugljen s ovog područja bio je iznimno tražen u kovačnicama, ljevaonicama te ranoj industriji Trsta i Rijeke jer je postizao visoke temperature bez previše dima.

Danas u gustim šumama oko Škrapne pažljivo oko još uvijek može pronaći crna, ravna kružna mjesta u zemlji - to su stari ostaci kopica na kojima su generacije Škrapnjana krvarile za koricu kruha.

Sinergija tradicije i turizma

Lokalne manifestacije u zaleđu Matulja redovito integriraju tradiciju karbunara u svoj program, prvenstveno festival ”Bilo (j') vavek veselo” koji se održava u lipnju u Škrapni na lokaciji Vela šterna. To je središnja večer tradicije, domaće besede, starinske glazbe i autohtone kuhinje.

Kroz povijesna predavanja lokalnih istraživača poput Alfreda Šaine te scenske nastupe dramskih sekcija, redovito se oživljavaju priče o karbunarima, mlekaricama i teškom životu predaka.

Osim toga, Turistička zajednica općine Matulji organizira vođene biciklističke i pješačke ture ”Matuljicious Bike & Taste” koje spajaju outdoor aktivnosti s povijesnim pričama i degustacijama autohtonih proizvoda, gdje se posjetiteljima na terenu opisuje povijest krša, karbunarenja i drugih djelatnosti.

Nadalje, kroz projekt ”Matulji Bike & Hike” označene su brojne rute koje vode kroz stoljetne šume bukve i graba - upravo ona područja gdje su se gradile žežnice. Šetnjom tim starim putevima prema Ćićariji, pažljivi planinari i danas u tlu mogu uočiti raskrčene, ravne crne krugove na kojima trava raste drukčije – lokacije nekadašnjih kopica.

Očuvanje identiteta i novi trendovi

Nekada su ljudi stoljetnim putovima pješice prelazili nebrojene kilometre - posebno su bile poznate mlekarice koje su nosile mlijeko u Rijeku i Opatiju kako bi prehranile obitelji. Danas Škrapna funkcionira kao mirna ruralna sredina koja spaja moderno doba s tradicijom

Naselje je poznato kao čuvar domaće besede, folklora, starih jela i običaja kroz kulturne manifestacije, poput popularnog Festivala starinskega kanta, sopnjadi, tanca, govora i kuhinji. Autentične stare kamene kuće polako se obnavljaju, a iako su zadržali mir, stanovnici su zbog blizine autoceste i Matulja odlično povezani s većim središtima.

Njegovanje identiteta u Škrapni nije samo slovo na papiru, već živa praksa u kojoj sudjeluje cijela zajednica. Središnji stup očuvanja je upravo festival ”Bilo (j') vavek veselo” koji organizira Turistička zajednica općine Matulji u sklopu manifestacije Matuljske ljetne večeri.

Festival se održava u potpuno neformalnom i prisnom ambijentu - posjetitelji sami donose svoje jastučiće (kušiniće) ili stolice (katride), a cijelo mjesto na jedan dan postaje velika pozornica na otvorenom.

Čakavština

Festival se otvara tradicionalnim napjevima u izvedbi lokalnih zborova i KUD-ova kojima je cilj očuvati specifično dvoglasje tijesnih intervala i tradicijsko pjevanje. Uz izvorne napjeve, poznati lokalni moderni umjetnici kroz svoje izvedbe evociraju ljubav prema rodnom kraju i čakavštini.

U eri globalizacije, lokalni govor ovdje se slavi kao najveće blago. Cijeli se program vodi na domaćoj čakavštini, a dramske sekcije uprizoruju skečeve i predstave iz svakodnevnog života Škrapne iz 1950-ih godina. Povjesničari drže predavanja o lokalnoj povijesti također na domaćem govoru.

Može se zaključiti i kako očuvanje identiteta velikim dijelom ide kroz želudac jer lokalne domaćice i OPG-ovi pripremaju jela po receptima svojih nona. Priprema se velika zajednička fritaja za sve posjetitelje; nude se tradicijske slastice, med lokalnih pčelara i svježe trešnje iz susjednih regija; toči se autohtona, revitalizirana sorta vina s ovog područja – jarbola (OPG Ružić).

Škrapna je povijesno pripadala staroj Kastavskoj gospoštiji, a zbog izoliranog položaja u kršu, njezini su običaji ostali dugo netaknuti. Danas, kada se u selo doseljavaju novi ljudi, ovaj festival služi kao kulturno sidro - podsjetnik novim generacijama na to tko su bili karbunari, kako su živjele mlekarice i koliko je truda uloženo u suhozide koji i danas krase kraški pejzaž.

Očuvanje ruralnih sredina

Ovogodišnje, drugo izdanje Festivala starinskega kanta, sopnjadi, tanca, govora i kuhinji u Škrapni okupilo je brojne posjetitelje koji su uživali u tradicijskoj glazbi, čakavskoj besedi, domaćim delicijama i bogatom kulturno-zabavnom programu.

Poseban dio programa bilo je predavanje Alfreda Šaine pod nazivom ”Bolnica Ljubica“, koje je posjetiteljima pružilo vrijedan uvid u dio lokalne povijesti i baštine o kojoj se u javnosti malo govori. Velik interes izazvala je i ponuda domaćih proizvoda i tradicijskih delicija.

Za dobru kapljicu pobrinuli su se Vina Kapić i OPG Ružić, dok su Briške žene in dekleta iz susjednih Goriških brda predstavile slatke delicije od briških češanja. Svoje proizvode predstavilo je također Pčelarstvo Kos.

Festival je potvrdio važnost očuvanja tradicije, autohtonosti i kulturne baštine kao temelja identiteta lokalne zajednice - Škrapna je pokazala da stare užance i danas žive punim plućima te se s ponosom prenose na nove generacije.

I kao što ističe Marijana Kalčić, bivša čelnica TZ-a općine Matulji, a danas direktorica Turističke zajednice Kvarnera, ”turizam je taj koji mora poticati razvoj, ne smije se destinacija prilagođavati turizmu”. Upravo događanja u Škrapni pokazuju ispravan smjer razvoja jer bez domaćeg čovjeka i očuvanja lokalne baštine, svaki pokušaj nadogradnje osuđen je na propast.