Multimedija i okusi tradicije: Etnoland Dalmati na suvremen način čuva baštinu Zagore

Postoje mjesta koja se obilaze kako bi se nešto vidjelo i mjesta na kojima se nešto doživi. Etnoland Dalmati u Pakovu Selu, nedaleko Drniša, pripada ovoj drugoj skupini. Smješten u srcu Dalmatinske zagore, nastao je s idejom da posjetiteljima približi način života kakav je obilježio generacije ljudi na ovom prostoru – njihov rad, običaje, iseljavanje, povratke i odnos prema zemlji.

U vremenu kada ruralni turizam sve više traži autentičnost, a ne samo atraktivne fotografije, Etnoland je primjer kako se tradicija može predstaviti suvremenim načinom, bez gubitka njezine izvornosti. Ovdje se ne govori samo o prošlosti. Ona se pokušava razumjeti kroz priče stvarnih ljudi, stare kamene kuće, tradicijsku gastronomiju, multimedijalne sadržaje i susret s lokalnim domaćinima. Sve to događa se u Pakovu Selu, mjestu s manje od dvjesto stanovnika koje je posljednjih godina postalo nezaobilazna postaja brojnih domaćih i stranih gostiju koji žele upoznati drugačije lice Dalmacije.

Za nastanak je zaslužna obitelj Lokas. Ideja nije nastala kao turistički projekt na papiru nego iz želje da se sačuva uspomena na način života vlastitih predaka. Joško Lokas, koji je djetinjstvo i mladost proveo u Njemačkoj, prije više od dvadeset godina odlučio se vratiti u kraj svojih korijena. Umjesto da gradi još jedan turistički sadržaj na obali, odlučio je pokazati ono što je smatrao jednako vrijednim – život Dalmatinske zagore.

"Inspiraciju sam pronašao u pričama svoga djeda i pradjeda. Želio sam sačuvati uspomenu na vrijeme kada je svakodnevica bila određena radom na zemlji, stočarstvom, suhozidima, skromnim kamenim kućama i snažnom povezanošću obitelji", kaže.

Naglasak na vrijednostima koje su obilježavale život na selu

Stoga je prvi korak bila obnova stare kamene kuće. Potom su slijedili drugi objekti, prostor za prikaz tradicijskih običaja, ugostiteljski sadržaji i uređivanje cijelog kompleksa koji danas zauzima gotovo petnaest tisuća četvornih metara.

Velik dio kamenog materijala dopremljen je iz okolnih sela i starih kuća koje više nisu bile u funkciji. Tako su brojni kameni blokovi dobili novi život, a njihova povijest postala dio nove cjeline.

U stvaranju Etnolanda od samoga je početka sudjelovala je i njegova supruga Ana, diplomirana stručnjakinja za turizam, koja je prepoznala potencijal Dalmatinske zagore kao destinacije koja može ponuditi sasvim drugačiji doživljaj od uobičajenog ljetnog turizma.

"To je krševito područje desetljećima stajalo u sjeni jadranske obale. Dok su milijuni turista posjećivali more, unutrašnjost Dalmacije često je ostajala izvan glavnih turističkih ruta. Posljednjih godina situacija se postupno mijenja. Sve više gostiju traži mir, lokalnu gastronomiju, aktivni odmor, tradicijske sadržaje i autentična iskustva. Upravo se u tom segmentu razvija naš Etnoland", ističe Ana.

Posjet ne počinje samo razgledavanjem objekata nego upoznavanjem načina života nekadašnjeg stanovništva. Kroz organizirano vođenje govori se o poljoprivredi, uzgoju stoke, obradi zemlje, gradnji suhozida, svakodnevnim poslovima žena i muškaraca, običajima, glazbi i obiteljskom životu. Poseban naglasak stavljen je na vrijednosti koje su obilježavale život na selu – zajedništvo, međusobnu pomoć i poštovanje rada.

Za mnoge mlađe posjetitelje upravo su ti sadržaji prvi susret s načinom života koji je još prije nekoliko desetljeća bio sasvim uobičajen u hrvatskim ruralnim krajevima.

Međutim, nakon gotovo dva desetljeća rada, svoju je ponudu proširio velikim multimedijalnim sadržajem koji dodatno povezuje tradiciju i suvremenu tehnologiju. Na prostoru od približno 300 četvornih metara posjetitelji prolaze kroz niz audiovizualnih instalacija koje prikazuju život dalmatinskog čovjeka od djetinjstva do odlaska u svijet.

Poseban dio posvećen valu iseljavanja u Ameriku

Poseban dio posvećen je velikom valu iseljavanja u Ameriku krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Tisuće ljudi tada su napuštale Zagoru u potrazi za boljim životom, a mnogi od njih nikada se nisu vratili. U Etnolandu ta tema nije prikazana kroz statistiku nego kroz osobne priče.

Jedna od njih govori upravo o Joškovu pradjedu Šimi koji je otišao u New York, a potom se vratio u rodni kraj. Njegova odluka o povratku kasnije je odredila sudbinu cijele obitelji. Zbog toga autori projekta ističu kako ova priča nije nastala radi turističke atrakcije nego kao svojevrsna zahvala generacijama koje su stvarale temelje današnjeg života. Multimedija omogućuje da se sadržaj približi svim dobnim skupinama. Stariji u njoj prepoznaju vlastita iskustva ili uspomene svojih roditelja, dok mlađi lakše razumiju povijest kroz suvremeni način interpretacije.

Onaj drugi ništa manje bitan segment ove priče čini gastronomija. Ona domaća, pomalo zaboravljena, a sada aktualna hrana svake naše dalmatinske fešte.

Zato restoran unutar kompleksa temelji svoju ponudu na jelima karakterističnima za Dalmatinsku zagoru. Pripremaju se ispod peke, koriste se lokalni sirevi, pršut, domaći kruh, sezonsko povrće, janjetina, teletina i druga tradicionalna jela ovoga kraja. Naglasak je stavljen na lokalne proizvođače i namirnice iz neposrednog okruženja. Time Etnoland ne predstavlja samo kulturnu baštinu nego i doprinosi razvoju lokalnog gospodarstva, jer surađuje s brojnim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i proizvođačima hrane. Takav pristup danas je jedan od temelja održivog ruralnog turizma koji nastoji povezati poljoprivredu, tradiciju i turističku ponudu.

Iako je riječ o turističkom projektu, njegova važnost daleko nadilazi broj posjetitelja.

Tijekom cijele godine zapošljava petnaestak djelatnika, pri čemu svi dolaze iz okolnih mjesta. Osim zaposlenja, projekt doprinosi očuvanju lokalnih znanja, tradicijskih vještina i kulturne baštine. Velik broj školskih skupina iz Hrvatske i Slovenije upravo ovdje prvi put upoznaje život tog dijela Dalmacije.

Djeca mogu vidjeti kako su izgledale stare kuće, upoznati tradicionalne alate, poslušati priče o svakodnevnom životu svojih pradjedova te bolje razumjeti vrijednost rada na zemlji. Takvi sadržaji imaju i obrazovnu dimenziju jer baštinu predstavljaju na način koji je razumljiv suvremenim generacijama.

Multimedijalni sadržaji

"Veliki iskorak napravljen je tijekom posljednjih nekoliko godina kada je realiziran ovaj novi multimedijalni projekt. Njegova vrijednost bila je iznimno zahtjevna za privatnu investiciju, a realizaciju je omogućilo sufinanciranje kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti odnosno sredstva Ministarstva turizma i sporta", dodaje Joško, ističući kako je pandemija koronavirusa dodatno pokazala potrebu prilagodbe turističke ponude. Budući da je Etnoland godinama bio usmjeren ponajprije na organizirane grupe, razdoblje ograničenih okupljanja otvorilo je pitanje kako omogućiti kvalitetan obilazak i pojedinačnim gostima.

Multimedijalni sadržaji pokazali su se kao odgovor na taj izazov.

Danas omogućuju individualnim posjetiteljima da samostalno prođu kroz priču, a pritom zadrže jednaku razinu doživljaja kakvu su ranije pružala organizirana stručna vođenja.

Kroz njihovo selo, kažu, tijekom godina prošli su posjetitelji iz brojnih europskih zemalja, ali i iz Sjeverne i Južne Amerike, Australije te drugih dijelova svijeta. Mnogi ga posjećuju tijekom obilaska Nacionalnog parka Krka ili boravka na području od Zadra do Makarske. Posebno zanimljive reakcije dolaze od američkih gostiju koji u pričama o iseljavanju često prepoznaju vlastitu obiteljsku prošlost.

"Njihovi preci možda nisu dolazili upravo iz Dalmatinske zagore, ali iskustva odlaska preko oceana, potrage za boljim životom i očuvanja obiteljskih korijena univerzalna su tema koja povezuje brojne narode. Istodobno, domaći posjetitelji često nakon obilaska počinju razgovarati o vlastitim bakama, djedovima i obiteljskim pričama koje su godinama ostale neispričane. Zbog toga smo prepoznati", pridodaje Ana Lokas.