Kuterevska Lička jesen kod Tome Bukovca Butine

Da se u Liku, polako kao lopov ušuljala jesen, govori zrelost plodova u voćnjacima i vrtovima. Rodio je i šipak, a stari Ličani govore "kada rodi šipak, bit će zima duga i hladna". Za mene kao putopisca, dolazak jeseni bio je znak da spremim svoju kameru i krenem put Kutereva gdje je po meni lička jesen najljepša. Kuterevo se nalazi podno Sjevernog Velebita, točnije ispod najvišeg Velebitskog vrha, a to je Zavižan s visinom od 1678 m nad morem. Malo tko ne zna da je Sjeverni Velebit jedan od najljepših hrvatskih nacionalnih parkova.

Tamo u Kuterevu podno Velebita žive moji stari znanci, Tomo i Dubravka Bukovac Butina, koji su vrlo uspješni po pitanju kontinentalnog turizma, uz koji su usko vezali ličku gastro ponudu. Svratite li kod njih, ciljano ili vas put nanese, dočekat če vas ljubazni domaćini. Zapravo, kod njih na jedan kratki vikend uputio sam se i ja sa svojom obitelji. Naravno, cilj mi je bio da klinci vide utočište za medvjede koje je smješteno u Kuterevu.

Vozeći se od Korenice prema Otočcu preko Vrhovina, razmišljao sam o tome kako cesta kojom se vozim zapravo povezuje dva nacionalna parka, Plitvička jezera i Sjeverni Velebit. I zamislite, nikom iz Županijske turističke zajednice nije palo na pamet, a bojim se da im nema na što ni pasti, spojiti ta dva nacionalna parka turističkom cestom, od koje bi korist imali mnogi žitelji koji pored nje žive. Jer, kako postoje vinske ceste oko Jastrebarskog, tako bi mogli i ovu cestu proglasitii turističkom cestom, primjerice, šljiva ili krumpira. Isto tako mislim, da nemaju pojma o poslu za koji su jako dobro plaćeni ili bolje reći preplaćeni.

Vozimo se polako uskom vijugavom cestom od Otočca preko Švice prema Kuterevu, a oko nas uređene kuće i domaćinstva kao stvorena za seoski turizam. I tako prolazeći prekrasnim krajolikom, stižemo u Kuterevo. Vijugavom cestom spuštamo se na prepun parking sa automobilima raznih registarskih oznaka pred restoranom Bukovčevih. Viđeno me je jako razveselilo jer - ako mi je prijateljima dobro, ja sam zadovoljan.

Tomo i Dubravka mene i obitelj dočekuju osmjesima i aperitivom dobrodošlice. No za nas nisu imali puno vremena jer terasa je bila puna gostiju, koji su koliko sam vidio, obilato jeli. Tomo i Dubravka sami spremaju hranu i poslužuju goste i baš za svakog od gostiju nađu malo vremena. Moram priznati da sam i ja ogladnio od mirisa koji se širio sa Tominog i Dubravkinog roštilja. Naravno, dobra klopica nije mimoišla ni mene, kao ni moju obitelj. Nakon dobrog jela, bili smo posluženi prirodnim domaćim sokovima od bazge, divlje trešnje i drenka.

Tek pred samu večer, Tomo i Dubravka imali su vremena sjesti s nama nakon što su domaćinski ispratili svoje posljednje goste. Jer ovdje se svakog gosta ponaosob dočekuje, i ispraća sa nekim simboličnim poklonom u vidu Kuterevskog suvenira. Suvenire za Tomu izrađuje njegov otac Milan, ali suvenire u Kuterevu radi i stari osamdesetsedmogodišnji Ivan Burić u svojem skromnom ateljeu. Naravno, njega sam posjetio u društvu mojeg domaćina Tome. Oduševio sam se količinom raznih ličkih suvenira od tamburice do bukare u ateljeu ovog starog umjetnika.

Ja i obitelj smo nakon obilne večere otišli na spavanje u jedan od raskošnih apartmana Bukovčevih, u koje inače prima goste. Sutradan nas je naime čekao obilazak utočišta za medvjede u Kuterevu. Da se u Kuterevu dobro spava, znam jer smo se probudili poprilično kasno. Dolje na raskošnoj i suncem obasjanoj terasi čekala nas je gazdarica Dubravka sa pravim ličkim doručkom. Nakon obilnog i jako dobrog doručka, gazd, Tomo nas je odveo u utočište za medvjede, čiji je i on osnivač.

Naravno, odlazak u utočište za medvjede najviše je razveselio moje klince, Tomislava i Miu. U prihvatilištu je bilo mnoštvo ljudi iz Hrvatske, ali i iz Slovenije, što mi govori da je ovo utočište za medvjede, pun pogodak za turizam ovoga kraja. Nakon ugodnog druženja sa medvjedićima, polako smo krenuli kući opraštajući se sa našim ljubaznim domaćinima Tomom i Dubravkom Bukovac. No usput, a na skoro samom izlazu iz Kutereva, posjetili smo i gospodina Ivicu Jurkovića koji također ima apartmane pod nazivom „Jurkan“apartmani. I tako jedan divan vikend sa doživljajem ličke jeseni ostaje iza mene.