Konjogojstvom do turista

I ako je službeno otvoren tek na jesen prošle godine, Acin salaš u Tordincima već se pročuo kao destinacija za odmor od svakodnevnice.

Nudi smještaj, sportska igrališta, kafić, restoran, jahanje, vožnju fijakerom... Svaki dan od 11 do 20 sati nekoga ima na Acinu salašu - kaže voditeljica poslova Radmila Duma. Jedino kuhinja ne radi ponedjeljkom i utorkom, ali i to se može prethodno dogovoriti. “Nedavno nam je u gostima bio čak i nogometni klub iz Istre”, kaže Duma. Oni stariji mogu se provozati na fijakeru, a zimi i na saonicama. Dosta se koristi travnato nogometno igralište i dva osvjetljena teniska terena. Salaš ima 18 ležaja, a dva od četiri bungalova, izgrađena u obliku ambara, namještena su u starinskom stilu. Već je počela gradnja dviju replika starinskih šokačkih kuća s trijemom, u kojima će biti još 6 soba. “Meni je starinski, autohtoni”, govori kuhar Đuro Jandrić, što podrazumijeva kulen, kulenovu seku, čvarke, slaninu, paprikaš... Naravno, sve se može zaliti Acinom šljivovicom i domaćim vinom.

U Đakovu, u Državnoj ergeli lipicanaca, kaže ravnatelj Pavo Sabolski, sve ide preko tamošnjeg Konjičkog kluba. “Kada netko želi od turista najavi dolazak na jahanje, s klubom dogovorimo detalje i termin. Prvo provjere znaju li turisti uopće jahati. U većini slučajeva ne puštamo ih da sami jašu”, kaže Sabolski. Slična je situacija i u Lipiku. I tamo se turisti moraju najaviti, a omogućuje im se jahanje mirnijih konja. Obučava se i pet ponija, od kojih će dva stići na đakovačku Ergelu za dječje jahanje.

Prolazite li cestom Đakovo - Vinkovci, na izlazu iz grada zamijetit ćete u pitoresknoj zelenoj udolini ograđene korale, a u njima neobične, male konje. To je imanje obitelji Perica, a čim kročite na njihovo tlo dočekat će vas Luna, Beba i Popaj. “Uglavnom uzgajamo šetlandske ponije. Ljudima su zanimljivi pa često zastanu pokraj našeg imanja. Rado im pokažemo konje”, kaže najstarija kći Barbara, koja se najviše brine o konjima.

Ljubitelji jahanja mogu navratiti i u baranjsko etnoselo Karanac ili na salaš Ipšu, smješten između Čeminca i Novog Čeminca. “Malena, Lasta i Mela na raspolaganju su svim ljubiteljima konja i prirode”, kaže suvlasnica karanačkog seoskog gospodarstva Ivica i Marica, Nada Piljić, naglašavajući da je riječ o autohtonim pasminama (lipicanci i posavljaci). Uz prethodnu najavu, omogućuju jahanje u koralu, za što valja izdvojiti 35 kuna (bez PDV-a) na sat. Nude i vožnju zapregom seoskim ulicama i baranjskim atarima. Zaprega je kapaciteta 10 osoba, a vožnja stoji 250 kuna za sat. Na svoje mogu doći i romantičari, koji za istu cijenu mogu sjesti u fijaker za dvije osobe i uživati u krajoliku. Oni kojima jahanje nije jača strana, a htjeli bi o njemu naučiti nešto više, mogu se zaputiti na salaš Ipša. “Škola jahanja, koja traje 10 sati, stoji 1.230 kuna”, kaže Andrea Ipša, napominjući kako jahanje njihovih konja omogućavaju samo onima koji na salašu borave duže od jednog dana. U “pogonu” su Wisky i York, dok četverogodišnji Flay i Shadow čekaju svoje vrijeme.

Autor: I.ČURDINJAKOVIĆ / M.MUŠKIĆ / I. GETTO