Feštinsko kraljevstvo: biser ruralnog turizma čija je špilja služila i kao skrovište od Talijana

Negdje između dva velika svjetska rata, tridesetih godina prošlog stoljeća, stari i vrijedni istarski seljak Tone Božac, u selu Feštini poznatiji kao "Frajtar“ radio je u svom vinogradu. Udarajući po kamenju, nastojeći iskopati rupu za novi trs u crvenoj istarskoj zemlji, razbio je kamen i ispod njega je propala zemlja te se otvorila rupa. "Pikun“, odnosno kramp mu isklizne iz ruku i nestade u tami. Ljut zbog gubitka "pikuna“, nastojao je rupu zatrpati sa zemljom, no kako bi je nasipavao, ona bi uvijek i dalje propadala, a rupa se nanovo otkrivala.

Uskoro s dolaskom Drugog svjetskog rada i talijanske okupacije Istre, tražeći spas od ratne opasnosti, mještani su nanovo otkopali rupu gdje se otvorio prolaz u špilju. Unatoč svemu, sudbina je htjela da tijekom tog rata u selu budu ubijeni svi muškarci, dok je samo sin starog Frajtara, Josip Božac zvani Bepo preživio talijansku okupaciju tako što se skrivao u samoj špilji. 

Prolaskom ratnih vremena, priče o samoj špilji su se počele širiti među mještanima susjednih sela, tako da su je često počela posjećivati i djeca. Kako su tada ljudi bili iznimno pobožni, tajanstvenost i neobična ljepota špilje djecu je asocirala na nešto što nije sa ovog svijeta. Tako su djeca uvijek govorila, bili smo u "Kralje(v)stvu“, aludirajući na "Kraljevstvo Božje“. 

Nastanak Feštinskog kraljevstva 

Tako je kasnije špilja i dobila ime – "Feštinsko kraljevstvo“, priča nam naš domaćin Aldo Orbanić.

"Danas se ulaz u špilju, kao i sav sadržaj iznad špilje nalazi na zemlji moga tasta, a sama špilja, odnosno sve ono ispod zemlje je državno vlasništvo. Dakle, mi ne posjedujemo špilju, nego je samo koristimo. Kako smo znali za postojanje špilje, razmišljali smo kako je staviti u funkciju. Kako od nje napraviti dobru priču. Tako smo 2005. godine predali zahtjev u Natura Histrica (javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije), koja je u skladu s Ministarstvom zaštite prirode izdala rješenje, odnosno dala odobrenje da možemo početi sa radovima, te špilju osposobiti za potrebe razvoja ruralnog turizma.

Istaknuo bih da nam je Ministarstvo uvijek bilo na usluzi, na naše zahtjeve odgovarali su uvijek ažurno i kvalitetno, tako da smo sve „papire“ za početak radova dobili već za nekoliko mjeseci. U ovom projektu pomogli su nam mnogi naši prijatelji, kojima se od srca zahvaljujem. Posebno bi istaknuo veliku i nesebičnu pomoć Silvija Legovića iz Jame Baredine, koji nam je uvijek bio na raspolaganju, koji nam je svojim savjetom i iskustvom neizmjenrno pomogao da ovaj projekt i realiziramo, ističe Aldo".

Nakon tri godine rada, u ožujku 2008. godine špilja je i službeno otvorena te se Feštinsko kraljevstvo predstavilo javnosti. 

Šišmiši, račići, kukci i mikroorganizmi

"Špilja ima svoj uređeni ulaz, te kružnu stazu dugu stotinjak metara kroz samu špilju. Staza vodi kroz nekoliko prostorija, a omeđena je debelim konopcem dugim nekoliko stotina metara. Također, unutar špilje su ugrađena posebna svjetla, tako da pri obilasku možemo vidjeti razne razine, jezerca, oblike i svu ljepotu koja ova špilja ima. Posebna su priča figure u špilji. Naime, špilja je bogata špiljskim ukrasima, stalaktitima, stalagmitima, stupovima, a stalno nastaju i novi oblici jer voda stalno kaplje i taloži novi kalcijev karbonat.

Oblik samog špiljskog ukrasa, svjetlo i sjena, kut gledanja i mašta svakog pojedinca, čimbenici su koji određuju što će svako od posjetitelja vidjeti. Djeca vide svoje, odrasli svoje, vjernici svoje, mladi zaljubljeni parovi svoje. Svatko vidi ono što mu je "u glavi“, u mislima. Tako u špilji imamo i papu, Isusa, kulu babilonsku, kobru, sovu, zube dinosaura, nogu dinosaura i mnoge druge figure, odnosno asocijacije. 

U špilji imamo konstantnu populaciju od 15 do 20 šišmiša, neke vrste račića, kukaca ali pretežno su to mikroskopski organizmi. Sigurno je da postoje i druge razine špilje, ali za sada nema planova o njihovom otkrivanju jer takav posao zahtjeva dugo i opsežno istraživanje tako da je to ostavljeno za neka buduća vremena", priča nam Aldo. 

Također treba istaknuti da je CNN 2014. godine u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom objavio galeriju fotografija najljepših mjesta u Hrvatskoj. Na prvom mjestu našla fotografija špilje "Feštinsko kraljevstvo“ čiji je autor Aleksandar Oblak iz Zadra.

Nadzemni svijet dječje mašte

"Na početku je bila samo uređena grota, odnosno špilja, no s vremenom smo uredili i prostor iznad špilje, tako da danas sama špilja čini tek trećinu samog sadržaja koji nudimo našim posjetiteljima, naglašava Aldo. 

"Od početka našeg rada bila je zamisao da se iznad špilje stvori dodatan sadržaj, tako danas imamo nekoliko nastrešnica, male domaće životinje poput ukrasnih kokoši, kunića, a posebna su priča drvene skulpture iz mašte koje djecu posebno interesiraju. Djeca vole jednostavne, ali tople stvari. Preko zime radim skulpture od drveta, gledam da je jednostavno napravljeno, ali za dušu djeteta. Kad vidim komad drveta u prirodi, uzmem ga i pilom i brusilicom izradim ono što „vidim“ u tom drvetu. Tako imamo dinosauruse, Pinokia, nekoliko svinja, traktor, a posebna je i ježeva kućica iz istoimene dječje priče.

Sam teren je idealan za dječje igre, tako da nastojimo da se djeca igraju na samoj zemlji, na travi, improviziranim stvarima koje djecu potiču da se sama igraju u svojoj mašti. Namjerno nismo postavili klasična dječja igrališta, klupe ili ljuljačke jer njih djeca imaju u mjestu iz kojeg dolaze. Želja nam je da ovdje djeca pronađu svoj svijet iz svoje mašte", ističe Aldo. 

Često im kažu, dodaje, ovdje se igrajte i radite sve ono što kod kuće ne smijete, vičite, skačite, valjajte se po travnatim kosinama, smijte se… "Ovdje su djeca zaštićena od prometa i vanjskog svijeta, a to ponajviše koristi i roditeljima koji ih u miru mogu promatrati ispod nadstrešnice dok piju kavu i međusobno se druže.", dodaje.

Cukijada tri kunfina

"Svake jeseni, od sredine rujna redovito održavamo naše "cukijade“, odnosno bundevijade. Naime, na travnatu površinu dovezemo 5-6 traktorskih prikolica raznih vrsta i veličina tikvi i bundeva, te ih onda sa djecom, kroz igru slažemo u razne oblike iz mašte. Djeca su fenomenalna, a redovito nam dolaze vrtićka i osnovnoškolska djeca nižih razreda koja nam se uvijek iznova vraćaju. Od bundeva pravimo figure, djeca se igraju sa svojom maštom.

Ovo mjesto nalazi se na granici "tri kunfina“, odnosno tromeđi općina Žminj, Svetvičenat i Barban, tako da svake godine održavamo zajedničko druženje i igru sa bundevama djece iz okolnih vrtića pod nazivom "Cukijada tri kunfina“. Ove godine takvo druženje održali smo jubilarni deseti put, a imali smo i prigodnu tortu napravljenu za 250 djece. Bilo je zaista fantastično", kaže Aldo. 

Kroz špilju je prošlo jako puno različitih ljudi, a u pamćenju mu je ostao jedan detalj posjeta grupe invalida iz Austrije i Njemačke. Naime, jedna cura je bila u invalidskim kolicima,100 postotni invalid i htjela je ići s njima unutra. "Ta mlada žena je jedva sjedila u kolicima, ali je imala toliku želju ići s ostalima da je to bilo jako dojmljivo. Velikim naporom ali još većom voljom, cijeli put je prošla sama bez ičije pomoći, dole i gore, cijelu špilju… Taj doživljaj njenih očiju kada je posjet završio pamtit ću cijeli život, toliko je bilo radosti u njima. 

Najviše sam sretan kad ljudi odu sretni odavde

Upečatljiv je bio i posjet naših iseljenika sa Novog Zelanda. Došli su sa dva autobusa, a posjet planiran par sati pretvorio se u cjelodnevno druženje. Velika zanimljivost je bila što je njihov ansambl bio sastavljen i od maura i samoa, novozelandskih izvornih ljudi koji su pjevali dalmatinske i istarske pjesme, što je bilo zaista zabavno. Njihov ansambl je vodio Goran Kačurević, nekadašnji član našeg poznatog ansambla Lado. To je bilo takvo druženje, jedno od onih koje čovjek pamti cijeli život", ističe Aldo

Špilja je postala svojevrstan brend, više poznata među strancima nego među domaćim ljudima. Naime, uvrštena je u nekoliko turističkih kataloga, tako da za nju strani turisti redovno znaju. "Ovdje u unutrašnjosti smo relativno daleko od mora, tako da taj profil turista nije toliko zastupljen kod nas. S druge strane, ovdje u unutrašnjosti je mnoštvo kuća za odmor i vila u koje dolaze stranci, tako da oni redovito posjete i našu špilju. Kamperi su također naši česti gosti, a najviše je turista iz Njemačke i Nizozemske.

Gosti većinom dolaze po preporuci svojih prijatelja koji su bili ovdje, što je najbolja reklama, no treba naglasiti da nama nije cilj masovnost, nego nam je ravnoteža iznimno bitna, želimo samo onoliko posjeta koliko nam naš teren može podnijeti da se ne uništi. Najviše sam sretan kad ljudi odu sretni odavde", ističe Aldo.