Donja Banda - komadić raja u dalmatinskom kamenjaru

U mjestu Vrsine općina Marina, gospodin Robert Nedeljko je komadić dalmatinskog krša pretvorio u malu oazu mira, tišine u kojoj gosti doista uživaju. Gastronomska ponuda autohtonih proizvoda uz dobru kapljicu domaćega vina, čini taj ugođaj još ugodniji i kako sami gosti kažu ostaje nezaboravan. Tijekom posjete i razgovora, vrlo susretljiv domaćin je kazao "Veći dio moga života proveo sam na neki način vezan uz ugostiteljstvo i turizam. To me je navelo na ideju da se potpuno okrenem tom poslu i da po svojoj zamisli napravim takvo mjesto gdje ću moći svojim gostima ponuditi sve ono sto oni žele. Evo već se oko 8 godina bavim tim poslom niti jednog trenutka nisam požalio što se ovim bavim. Iako baveći se turizmom nailazim na niz problema, zakonskih nedorečenosti, na veoma složen proces ishođenja potrebne papirologije i niz drugih, ne namjeravam napustiti ovaj posao. Na to me obvezuje moja ljubav prema tom poslu a isto tako veliko zadovoljstvo mojih gostiju, koji se veoma često vraćaju u ovaj moj „mali raj“. Sve što se ovdje nudi dio je moj proizvod a dio mojih susjeda težaka, koji vrijedno obrađuju svoje vrtove i uzgajaju zdravu hranu. Od povrća, maslinovog ulja, vina a najvećim dijelom i mesa je autohtoni proizvod ovoga kraja. Ne samo turisti veći veliki broj domaćih gostiju i prijatelja veoma često dolazi i uživa u ovom ambijentu. Hranu pripremam najčešće na stari način kako su ga pripremali naši stari i gosti su time oduševljeni. Priroda i zrak su čisti jer u široj okolici nema smoga niti bilo kakvog zagađivača. Osim cvrkuta ptica, glasanja magaraca i vesele pjesme gostiju, drugih zvukova nema."

Veoma mi je drago što nisam sam, već se na ovim prostorima nalazi nekoliko ovakvih mjesta koja obogaćuju naš turizam. Mislim da samo zajedništvo urbalnog i ruralnog turizma može zadovoljiti potrebe suvremenog turizma. Bilo bi daleko bolje kada bi se konačno pojednostavila papirologija za otvaranje ovakvog obrta i kada bi se zakonska regulativa uskladila kako bi bila pokretač i motivator za bavljenje ovim poslom. Osim toga veoma je bitno educirati, kako nas koji se bavimo tim poslom, tako i djelatnike koji se bave provođenjem te regulative.

Doista, iako se u posljednje vrijeme intenzivno radi na takvoj zakonskoj regulativi, a neki propisi su i doneseni, oni se ne primjenjuju svagdje jednako, što je praksa i pokazala. Bilo bi dobro češće obilaziti takva područja, pomoći ljudima kroz edukaciju i savjete kako da što lakše dođu do potrebnih dokumenata i konačno da se na njih promjenjuju doista propisi za takvu vrstu djelatnosti. To je problem na koji nailazim kod posjeta bilo kojem od pružatelja ovakvih usluga. Konačno moramo shvatiti da je seoski turizam nezaobilazan čimbenik u sveukupnoj turističkoj ponudi i da je u interesu da se on što više širi i bude što kvalitetniji.

Autor: Tomislav Drezga