Dodana vrijednost cvijetu od soli!

Zovu ga kavijarem soli. To je ekološki proizvod, cvijet oprezno ubran ljudskom rukom s površine mora, nakon što je nastao u savršenim prirodnim uvjetima. Riječ je o cvijetu soli koji se proizvodi u solani u Ninu.

Hrana se njime soli u Hrvatskoj, drugim zemljama EU pa čak i u na dalekom istoku Japanu. Što je cvijet soli, kako nastaje i po čemu se razlikuje od druge sole, pojašnjava voditeljica Muzeja soli u sklopu ninske solane Ivana Burela.

Cvijet soli

"Cvijet soli se stvara na površini vode, pluta kao latice cvijeća. Zato se i zove cvijet soli. Ona se ubire ručno, lagano, posebnim sitima. Da bi nastavo cvijet soli trebaju vladati idealni vremenski uvjeti. To je najkvalitetnija i najbolja sol. Za razliku od one koje uobičajeno koristimo, ova je bogatija mineralima te stoga i puno zdravija", kaže Burela.

Uvoz jeftine soli iz Afrike

Priča o cvijetu soli jest priča o snalaženju domaćih proizvođača na nove tržišne uvjete koji su zavladali uslijed nekontroliranog uvoza. Proizvodnja soli u Hrvatskoj svedena je na minimum i mnogim solana prijetilo je zatvaranje. Glavni razlog tome jest uvoz jeftine soli iz sjeverne Afrike gdje su troškovi proizvodnje znatno niži. U uvjetima kada se na policama dućana potrošačima nudila osjetno jeftinija sol, potražnja za domaćom soli je padala. Ninjani su pronašli svoju tržišnu nišu u proizvodnji soli s dodanom vrijednošću poput cvijeta soli. Time je nastavljen rad solane čiji počeci sežu u Rimsko carstvo. Na sličan način kako su antički Rimljani proizvodili sol, proizvode danas Ninjani. Upotrebljava se samo morska voda, sunce i vjetar. Dodajmo još puno snage i znoja po užarenim ljetnim mjesecima.

Tehnologija proizvodnje

Sol je kao začin uvijek imala svoju vrijednost. Rimljani su svoje vojnike plaćali solju. Engleska riječ za plaću, salary, ima podrijetlo od latinske riječi salarium koja je značila porez ili obvezu plaćenu u soli. Sol je još više dobila na važnosti kad se otkrila da može poslužiti za čuvanje hrane kao konzervans pa znatno je utjecalo na napredak ljudskog roda i razvoj gospodarstva mnogih zemalja. Za jake zemlje važno je bilo imati kontrolu nad proizvodnjom soli, a u toj priči solana u Ninu je samo smetala. Tako je poznato da su Mlečani kupili ninsku solanu da bi je odmah nakon toga zatvorili. Željeli su samo osigurati u svojim rukama monopol nad proizvodnjom soli i spriječiti da u ratnim prevratima tehnologija proizvodnje padne u ruke u druge ruke.

Muzej soli

Drugi dio priče Ninske solane odnosi se na turizam. U njenom sklopu otvoren je Muzej soli. Njegovi izlošci, poput starih alata i vagona, dočaravaju kako se na ninskim poljima soli brala i prevozila kristalno bijela zrnca. Oni posjetiteljima nijemo pričaju priču o soli, naporu koji je pratila njena proizvodnja te ih i uče o njenoj iznimnoj kvaliteti. Uz muzej, tu je i ornitološki rezervat. Solana se proteže na površini od 55 hektara i na tom prostoru zabilježi se posjet do 250 vrsta ptica tijekom godine. Zbog toga je ona jako zanimljiva promatračima ptica. Ove godine Solanu je posjetilo preko 6.000 posjetitelja.