Braniteljska socijalna-radna zadruga Pauk-Čeka iz Imotskog osnovana je u cilju okupljanja branitelja koji kroz zadrugarstvo pokazuju dobar primjer zajedničkog rada.
Braniteljska socijalna-radna zadruga Pauk-Čeka iz Imotskog osnovana je u cilju okupljanja hrvatskih branitelja koji kroz zadrugarstvo pokazuju dobar primjer zajedničkog rada.
Ovakvim djelovanjem razbijaju konvencionalno mišljenje koje kazuje da je čovjek čovjeku vuk te da umirovljeni branitelji pretežito provode vrijeme po kafićima, kockarnicama, kladionicama i drugim dokoličarskim objektima, što znači da branitelji i u ovo vrijeme opetovano dokazuju korisnost sebi, svojoj obitelji pa i cijelom društvu.
Zato smo o uzgoju divljeg zeca odlučili pitati Željka Tomasa, upravitelja Braniteljske zadruge Pauk-Čeka koja se osim uzgoja divljači bavi i uzgojem kokoši hrvatice te pčelarstvom o čijim ćemo specifičnostima pisati u idućim člancima.
Kada govorimo o zadrugarstvu, je li čovjek čovjeku vuk?
Kao zadruga postojimo od 2008. godine. U ovo vrijeme brojimo 13 članova nastanjenih na području Imotske krajine, Grada Splita, općine Dugoplja i Grada Vrlike. Bilježimo znamenite suradnje, odlično slaganje i dugoročne odnose koji su prerasli u veliko prijateljstvo. Čak i u današnje vrijeme kada je čovjek čovjeku vuk, u našoj zadruzi i među nama nema problema.
Kako podići zadrugarstvo na višu razinu i razbiti stereotipe koji kazuju da je zadrugarstvo tvorevina komunizma?
Zadrugarstvo treba podići na veću razinu tako da se uključe lokalna samoprava i država, a osim toga, trebaju se vidno smanjiti fiskalni nameti, kao i, na kraju krajava, više poticati te cijeniti zadrugarstvo kao oblik poslovanja.
Elaborirajte zadrugarstvo i objasnite što je to što predstavlja najveći problem!
Svaki član zadruge radi samostalno, no nastupa na tržište preko zadruge koja pomaže u rješavanju problema zadrugara. Ako idemo na natječaj na kojemu dobijemo sredstva za kupnju opreme i slično, dobiveno dijelimo sa svojim zadrugarima, ali isto ostaje u vlasništvU Zadruge. Ujedinjenjem je puno lakše pristupiti tržištu nego samostalno. Nažalost, problem zadrugama i zadrugarstvu zadaje državno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske koje je zapušteno i neobrađeno, a ne može se dobiti u najam ili koncesiju. Tako se samo postavlja pitanje: "Zašto se ne daje poljoprivredna zemlja u vlasništvu Republike Hrvatske onome tko hoće i želi je raditi?"
S obzirom na to da se Vaši zadrugari bave uzgojem divljeg zeca za lovni turizam, što možete prozboriti o tome?
Bavimo se uzgojem dvljeg zeca, za lovni turizam, odnosno za lovačke udruge pri čemu se zec pušta u prirodu. Kada govorimo o uzgoju, vrlo ga je teško uzgojiti u kavezu (kojih u ovo vrijeme brojimo 35) jer dolazi do velikih gubitaka uzrokovanih stresom i uginućima u kavezu. Nastavljajući u tom ritmu, hrana se kupuje i vrlo je skupa, a prodaja se odvija samo dva puta godišnje. Kad smo krenuli s prvim projektom 2008. godine, bilo je dobro, ali sada je neisplativo. Sve je skupo. Hrana, lijekovi, veterinarski pregledi, a osim toga, od države se ne dobije naknada za nastale štete.
Veljaču 2012. godine pamtimo kao mjesec u kojem je napadala velika količina snijega. Toga dana nije nedostajalo gubitaka. Vukovi su upali u gatar gdje su smješteni kavezi. Uznemirili su nam zečeve, koji su, kao takvi, uginuli od udara glavom o žicu. Na žalost, imali smo troškove, a nismo dobili obeštećenje od države zbog štete uzrokovane ulaskom Vukova u gatar. Bili smo tužni, ali nismo se predali.
Koliko je lovni turizam razvijen u Dalmaciji i što istome zadaje najveći problem?
Lovni turizam je dobar i kao takav, najviše je razvijen u Slavoniji, a najmanje u Dalmaciji (odnosno dalmatinskom zaleđu). Kako bi se isti kod nas poboljšao, treba ga povezati s morskim i seoskim turizmom, no opet nam problem predstavlja vlasništvo parceli. Kada govorimo o grutovnici i katastru za sređivanje knjiga vlasništva posjeda, suočavamo se, u Dalmaciji, nažalost, s problemima zbog lovnog turizma.
Kako lovni turizam u Dalmaciji možemo podići na višu razinu?
Imamo ideje za razne projekte s ciljem razvitka seoskog i lovnog turizma u Dalmaciji, ali problem nam zadaje birokracija. Kad dođete s idejom u poglavarstvo grada Imotskog i predložite istima zamisli, oni vam se smiju i izrugivaju. Samo vide svoju plaću, a ostalo pučanstvo Imotske krajine ih ne zanima. Za razliku od njih, mi pomažemo i u obnovi matičnog fonda divljači kako bi bilo što više divljači na našem području, području gdje su izumrle vrste od divljeg zeca do jarebice kamenjarke.
Uzimajući u obzir da ovi marljivi branitelji unosom zeca iz uzgajališta u lovišta pridonose stabilizaciji fonda zeca, odnosno genetskom poboljšanju populacije istog, uz što pomažu i održivom načinu gospodarenja, možemo biti ponosni na njih, no ne trebamo smetnuti s uma da zečevi uzgojeni u kavezima nisu alternativa zečevima u otvorenim lovištima.
Više ovakvih primjera, zaista može pridonijeti i razvoju ruralnog područja u kojem se uzgajivači nalaze, naravno, ne zanemarujući pritom i ostale popratne sadržaje.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
pege25
prije 7 godina
Kako vam nije žao tih malih životinja ,zamisli sad da tebe neko tako lovi kako bi ti bilo?
Ivica Škunca
prije 7 godina
Kud ste navalili na "divlji" zec, kao da postoji i "pitomi" zec. Zec je zec, nije kunić, nije mu čak ni rođak, hi hi hi hi hi... Zec, nikakav "divlji", kao što ne kažemo "divlji" vuk, čagalj, lisica itd.