Bistrički svoj ruralni turizam shvaća ozbiljno

Kada sam obavio prvi dio razgovora za ovu reportažu sa Vladimirom Bistričkim, sjeo sam u restoranu za stol i počeo pisati bilješke. Uto mi priđe prosjak u poderanom sakou, sa štakom i nekom čudnom razbarušenom žutom kosom i molećivim glasom reče: "Gospodine, molim vas, imate li dvije kune?". Počeo sam prevrtati džepove u sakou i hlačama, bilo mi je neugodno - nigdje dvije kune.

"Ne morate dalje tražiti i vi ste nasjeli na moju šalu", nasmijao se vlasnik restorana, animator kontinentalnog turizma, prerušen u siromaha.

"Ova napuštena štala bivše seljačke zadruge u kojoj je sada moj restoran izgrađena je 1948. godine. Kada sam je kupio od općine Popovača 2001. godine za protuvrijednost tadašnjih 8.500 tisuća njemačkih maraka, ljudi su mi se smijali u šta sam, kako su govorili, uložio tolike pare.

A bio je to tih poslijeratnih godina poveći iznos novca. No, ja sam već tada imao viziju da zajedno sa kompleksom zemlje gospodarstvo uredim za seoski turizam", ispričao je agilni i poduzetni Vladimir Bistrički dok je za grupu svojih gostiju iz tvrtke T-com pekao šarane u rašljama i mladu janjetinu, neke od specijaliteta svoga gospodarstva.

U bivšoj zadružnoj štali otvorio restoran

Zanimljiv je, kaže, njegov životni put do seoskog turizma. Završio je srednju školu u Kutini za zanimanje strojobravara, a budući da mu se otac u to vrijeme bavio autoprijevozništvom od kojeg se tada moglo lijepo živjeti, i Vladimir je položio ispite za profesionalnog vozača, i krenuo očevim stopama.

No, s godinama su i ljudi koji su se bavili tim poslom sve teže preživljavali, konkurencija je bila sve veća, sve teže je bilo opstati pa je odlučio krenuti drugim putem.

Svaku kunu ulažu u eko turizam

"Kao autoprijevoznik putovao sam po čitavom svijetu, upijao tuđa iskustva kako i što rade i onda sam nakon petnaestak godina vožnje po raznim terenima i krajevima vidio da se život može kvalitetnije izorganizirati i živjeti bolje nego od autoprijevoza. Vidio sam kako to ljudi rade u Austriji i nekim drugim europskim zemljama pa sam počeo uređivati štalu za seoski turizam. Uređivao sam ju osam godina bez kune kredita, sve vlastitim sredstvima uz pomoć plaće supruge Dragice koja radi u bolnici.

U isto vrijeme školovali smo i troje djece pa je supruga ponekad s pravom bila jako jako ljuta kad sam joj sa računa uzeo 100 ili 200 kuna pa kupio 200 kila cementa. Ali meni je to trebalo da polako ostvarujem svoju viziju u koju sam vjerovao. Rad, volja i upornost su nam se isplatili, sada imamo pune ruke posla, pročulo se za nas, stalno nam stižu grupe posjetitelja iz raznih krajeva Hrvatske, ali i nekih europskih država, tako da je, vjerujem, ovaj naš primjer i odlična promocija kontinentalnog turizma", zadovoljan je Vladimir onim što su do sada uradili.

Uskoro auto-kamp i restoran za 200 osoba

U bivšoj štali uređen je restoran za 60 osoba, a uskoro će graditi i restoran za 200 osoba, jer im, kaže, nedostaje veći prostor za svadbe i druge slične prigode. U svibnju će na svom seoskom gospodarstvu otvoriti auto-kamp, prvi u tom kontinentalnom dijelu Hrvatske od slovenske do srbijanske granice.

Na početku će biti 30 kamp-jedinica sa priključcima za struju, vodu i kanalizaciju te drugim pogodnostima, imat će čak i tuševe za životinje. Time će obogatiti ponudu i stvoriti još bolje uvjete za razvoj svog ekoturizma. Trenutačno imaju i dvije jednokrevetne sobe, a planiraju urediti još dvedesetak soba.

Vladimir je zadovoljan što su njegove napore u razvoju seoskog kontinentalnog turizma prepoznali Sisačko-moslavačka županija, Ministarstvo turizma i Hrvatska turistička zajednica koja mu je dodijelila 120 tisuća kuna bespovratnih sredstava upravo za izgradnju auto-kampa.

"I dalje ulažemo puno vlastita novca, ulažem svaku kunu koju zaradim na ovom objektu. Vidite, ja vozim auto star 20 godina, svaku kunu koju zaradim vraćam nazad jer želim nešto stvoriti. Ne možemo svi otići u Njemačku i Irsku, Njemačka je ovdje, novca ima i kod nas, praktično leži na cesti, samo ga treba znati uzeti. Nama pogoduje blizina Zagreba, velikog grada u kojemu živi puno ljudi koji se preko vikenda žele malo odmoriti, uživati u lijepoj prirodi i zdravoj domaćoj hrani."

Isključivo domaća hrana iz seoskih gospodarstava

Vladimir kaže da od hrane koju nude gostima ništa ne kupuje u trgovačkim centrima. Na gospodarstvu drži svinje, ovce i druge životinje koje djeca rado pogledaju kada s roditeljima posjete gospodarstvo. Ono što ne proizvede na svom gospodarstvu Bistrički kupuje od ljudi koji žive u selu i okolici, isključivo od domaćih proizvođača.

"Oni su vidjeli da meni dolaze autobusi gostiju pa su malo digli cijene, ali to meni ne smeta, jer znam da uzimam isključivo domaće. Inače, u ponudi su nam domaći specijaliteti: šaran na rašljama, odojci i janjci s ražnja, kotlovina, gulaši, domaći naresci uz sir i vrhnje, domaći kruh iz krušne peći uz domaće kolače, gibanice, štrudle, buhtle, krafne i dr. Naši gosti mogu kušati i prava moslavačka vina, nudimo im i obilazak Vinskih cesta Moslavine i degustaciju u podrumima naših vinara, posebno autohtone sorte škrleta."

Seosko imanje Bistrički nalazi se na samom rubu Parka prirode Lonjsko polje, 65 kilometara istočno od Zagreba pa posjetitelji rado posjećuju i taj kraj sa slikovitim tradicijskim selima i bogatim biljnim i životinjskim svijetom.

Inače, i selo Osekovo i njegovi stanovnici ponosni su na tridesetak gnijezda bijelih roda po čemu ovaj kraj poznat. Na 5 tisuća četvornih metara dvorišta i dva hektara dodatnog prostora svaki gost može osjetiti dašak nekadašnjeg života na selu uz razgledavanje zbirke alata starih i preko 100 godina te uz domaće životinje koje na imanju upotpunjuju doživljaj tradicijskog seoskog života.

Bogata povijesna, kulturna i prirodna baština

Gospodarstvo Bistrički može primiti veće grupe gostiju, a moguće je i organiziranje terenske nastave i škole u prirodi za sve školske uzraste. Mogući su cjelodnevni i višednevni posjeti. Osekovo ima i bogatu povjesnu, kulturnu i prirodnu baštinu. Ostaci rimske civilizacije, vile Rustice koja je u svoje vrijeme imala toplu vodu i uređenu kanalizaciju, trenutno su u fazi iskapanja. Crkva svete Ane izgrađena je 1729. godine, a u selu su još tri kapelice.

U selu ima i tridesetak starih drvenih kuća i trijemova, tipične arhitekture toga kraja. U blizini gospodarstva Bistrički nalaze se i kulturno-povijesne, etnološke te arheološke znamenitosti kao što su kalelica sv. Fabijana i Sebastijana iz 18. st. u Donjoj Gračenici kao primjer tradicijske gradnje, etno soba KUD-a Stjepan Šajnović u Osekovu te etno-zbirka Kenfelja u Donjoj Gračenici, arheološko nalazište Ciglenice kao dokaz rimske civilizacije na ovim prostorima.

Sam Park prirode Lonjsko polje oduzet će, kaže Bistrički, posjetiteljima dah svojom ljepotom, a nasuprot Lonjskog polja uzdiže se Moslavačka gora sa svojim planinarskim i biciklističkim stazama te bogatim Vinskim cestama gdje se mogu kušati izvrsna moslavačka vina i rakije. Moslavačka gora čuva svoje tajne iz prošlih vremena ostacima plemičkih gradina sakrivenih u šumama obraslu prirodu. Ljubazni domaćini imanja Bistrički u svakom slučaju omogućiti će vam nezaboravan doživljaj.

Animator kontinentalnog turizma

Zbog ljepote i zanimljivosti Eko turizam Bistrički posjetile su i grupa iz Irana, Iraka, Njemačke, a česti su im gosti umirovljenici iz Slovenije, koji dolaze organizirano, ali i iz raznih krajeva Hrvatske, naravno, ponajviše iz Zagreba i okolice. Nedavno im je navratilo nekoliko stotina biciklista.

Osim lijepih krajobraza i bogate domaće gastronomske ponude, goste privlači i velika susretljivost i gostoprimstvo domaćina. Vladimir Bistrički je i animator kontinentalnog seoskog turizma, tečaj je završio u Kutini, a svoje sposobnosti i kreativnost u opuštanju gostiju svakodnevno pokazuje na svom gospodarstvu.

"Preoblačim se u bokca Bistričkog, carinika, izvodim razne šale i skečeve, pjevamo, veselimo se. Kriza je, ali ljudi vole šalu, vole se opustiti i zaboraviti na trenutak sve probleme koji ih muče, i zato rado navraćaju kod nas. Ja sam zadovoljan, puno radimo, pomažu mi članovi obitelji, ali i rezultati se vide."

Žalostan je, kaže, što jedno veliko i lijepo selo Osekovo odumire poput mnogih drugih. A nekada je u njemu živjelo oko 3.500 tisuće ljudi, u selu se uzgajalo više od tisuću grla goveda, oko 500 konja. Sada u njemu živi oko 900, uglavnom starijih stanovnika, tek tridesetero djece. Mladi odlaze u potrazi trbuhom za kruhom. Strahuje da će s godinama samo ovakva gospodarstva koja se bave ruralnim turizmom podsjećati na nekadašnju ljepotu i bogatstvo sela i tradicijski način življenja njihovih stanovnika.

Foto: Vjeko Hudolin i Tomislav Krpina