Žalosti da ima posjetitelja kojima smetaju životinje i njihov miris. Kada dođu takvi gosti, kažem da možda ovdje ne pripadaju te da očito ne prepoznaju kvalitetu kao i ogroman uloženi trud cijele obitelji, kaže ovogodišnja najuzornija seoska žena.
Titulu najuzornije seoske žene na ovogodišnjem izboru održanom u Čakovcu odnijela je Antonia Mrzlić Budak iz Istre koja se s obitelji bavi proizvodnjom i plasiranjem autohtonih suhomesnatih proizvoda. Na domaćinstvu uzgajaju svinje i perad, posjeduju klaonicu, prostor za preradu mesa, pršutanu, konobu, a svoje proizvode nude i kroz gastro shop.
Antonia kaže da svaki dan unaprijed jako dobro isplanira s obzirom da joj je svaka minuta važna. "Pored obiteljskih obveza svakodnevno treba pregledati proizvode, pratiti temperature, ispisati HASAP, a vrlo je značajan i posao vezan za rezervacije gostiju“, opisuje ova majka troje djece.
Redovito uskače u poljoprivredne radove, brine o životinjama, oko 200 svinja i 150 kokoši, sudjeluje u preradi mesa. Ujedno, na 25 hektara zemlje uzgajaju žitarice i ostalo krmno bilje potrebno za hranidbu stoke. Priča kako su neki dan napravili 600 kilograma kobasica, a “uskoro kreće kolinje tako da neće biti dosadno“, smije se. Ističe da se ona i suprug oko svega dogovaraju i jedno drugome po potrebi uskaču.
Sa samo 22 otišla je u Ameriku gdje je naučila mnogo o ugostiteljstvu i jako ga zavoljela. Vratila se nakon nekoliko godina izbivanja te je, s obzirom na poznavanje čak četiri strana jezika, u dogovoru sa suprugom odlučila nastaviti u tom smjeru.
Suprug Mihael koji je po struci mesar uživa u preradi mesa, posebice kada je u pitanju pršut. "Nas dvoje smo sklopili 'savez' i ozbiljno se primili posla. Bio je to veliki korak, izvojevali smo mnoge pobjede s birokracijom i ostalim izazovima jer nismo odustajali“, kažu. Dodaju da vole seoski život te da su istinski sretni.
Veseli ih što njihova djeca mogu 'skoknuti' do vrta ubrati zdrave i svježe namirnice. Olakšavajuće je također kada u kuhinji ponestane nekog začina - lovor lista, kadulje i slično - pa kuhari imaju samo par koraka do vrta za ubrati što im u tom trenutku ustreba.
Žalosti ih, međutim, činjenica da ima posjetitelja kojima smetaju životinje i njihov miris. Kada Antoniji dođu takvi gosti, kaže im da možda ovdje ne pripadaju te da očito ne prepoznaju kvalitetu koju nude kao i ogroman uloženi trud cijele obitelji.
Smatra da bi se ljudi više trebali opredjeljivati za poljoprivredu i poručuje da se od toga može dobro živjeti “samo treba volje, rada i ljubavi“. A ako ima ljubavi, ostalo dolazi samo i uspjeh je zagarantiran.
Godišnjim odmorom i putovanjima se, kao i ostali poljoprivrednici, ne mogu pohvaliti. Doznajemo da su nedavno imali kolektivni odmor i to radi odlaska u - Čakovec. "Još smo se više zaposlili“, smije se s dozom zabrinutosti dok razmišlja što im nosi budućnost.
Smatra da je osvojena nagrada dobra reklama i da će za poslovanje, pa tako i cijelu obitelj, pobjeda na izboru donijeti samo pozitivno. Dva puta su radi pandemije bili zatvoreni i nije bilo lako taj period prebroditi pa sada svako spominjanje u javnosti doista dobro dođe, iskreno će.
Na izbor se prijavila na nagovor bliskih ljudi i suradnika. Ideju je 'izbacila' njena prijateljica također poljoprivrednica, Aleksandra Pekica. Dobro su se pripremili, navodi, imala je tim koji je pazio na svaki detalj, tako da su na izboru pokazali najbolje i misli da je nagrada zaslužena.
U timu je još bio suprug, načelnik općine Sveti Petar u Šumi, kuhar Pino Janjić iz njihove konobe koji je, doznajemo, svojim nastupom šarmirao publiku, te prijatelji i rodbina.
"Potaknuta time što sam vidjela u Čakovcu željela bih pohvaliti sve seoske žene jer su izuzetno vrijedne i čvrstog karaktera, što je u ovom poslu neophodno. Izuzetno je važno ustrajati jer je ovo što radimo jako korisno i potrebno budućim generacijama“, ističe.
Ima poruku i za muškarce - neka svojim suprugama daju maksimalnu podršku baš kakvu njoj pruža njen partner. "Isplati se biti uporan, to sam se uvjerila na sebi koja nisam ništa znala o poljoprivredi, ali mi je on uskočio i duboko sam mu zahvalna za pomoć“, kaže Antonia.
Prisjeća se kako nekada nije znala čak ni krumpir posaditi niti ga vaditi. Danas je presretna jer je o poljoprivredi mnogo naučila i govori da tu nije kraj.
Tagovi
Autorica