Žene su čijale perje, pjevale i razgovarale, a muškarci se družili, kartali i pijuckali rakiju

"Ovdi uvijek bilo i masti i kruva. Kroz godine ove, ovdje svega bilo. Radilo se, igralo, pravilo posilo. Čula se se pisma i baja i snaša, igralo se kolo u svirku tamburaša“, čula se pjesma na 24. tradicionalnom Čepinskom čijalo.

Čijanje perja ili čišćenje perja stari je slavonski običaj tijekom kojeg bi se u hladnim zimskim večerima okupljali susjedi, rodbina i prijatelji u domu domaćina. Dok su žene čijale perje, pjevale i razgovarale, muškarci bi sjedili za drugim stolom, družili se, kartali i pijuckali rakiju. Ovaj gotovo zaboravljeni običaj nekada je bio jedno od najvažnijih seoskih okupljanja, a danas ga od zaborava čuvaju kulturno-umjetnička društva.

Upravo s ciljem očuvanja tradicije, Kulturno-umjetničko društvo Ivan Kapistran Adamović organiziralo je 24. izdanje ove zimske manifestacije u Centru za kulturu Čepin, u blizini Osijeka, kojom tradicionalno otvara novu plesnu sezonu.

"I ove godine s nestrpljenjem smo iščekivali prikaz našeg igrokaza. Naša pomlađena ekipa i ove ga je godine marljivo uvježbavala i pripremala. Ima tu raznih smicalica, šala i pošalica, pokoja svađa te mnogo pjesme i nadamo se smijeha. Nakon igrokaza slijedi umjetnički program“, rekla je Doris Zubaj, predsjednica KUD-a, na otvorenju manifestacije.

Običaj povezan s djevojačkim mirazom

Društvo je osnovano 2000. godine i od tada kontinuirano čuva kulturnu baštinu svoga kraja, županije i domovine. Djeluje kroz više sekcija, uključujući plesnu, mušku i žensku pjevačku skupinu, tamburašku te dječju skupinu podijeljenu na mlađu i stariju dob.

"Postalo je već nepisano pravilo da nakon svake naše manifestacije jednostavno povećavamo broj članova u KUD-u, a evo s ponosom možemo istaknuti da najviše članova zapravo bilježimo u dječjoj skupini i na to smo izrazito ponosni i nadamo se da će se ovaj trend i nastaviti“, dodala je Zubaj.

Čijalo je nekada imalo posebnu važnost jer je bilo dio priprema djevojke za udaju. U vrijeme kada je gotovo svako domaćinstvo uzgajalo guske, perje se pažljivo pripremalo za izradu jastuka i perina (pokrivača - op.a.) koji su činili važan dio miraza.

"Kada bi se znalo da će se djevojka udavati, te se godine organiziralo čijalo u njezinoj kući, jer je ono predstavljalo važan dio pripreme djevojačkog miraza. Djevojka je u kuću svekrve morala donijeti jastuke i perine punjene perjem. Običaj je bio da djevojka, kad je odlazila iz kuće, morala ponijeti najmanje šest jastuka, dvije perine i jastučiće, jer nije mogla doći praznih ruku“, rekla nam je Helena Žeravica, članica KUD-a.

Dodala je kako je priprema zahtijevala mnogo truda i vremena.

"Nekada su jastuci bili veliki, a za njih je bilo potrebno i po nekoliko kilograma perja, dok je za velike perine trebalo i do osam kilograma, pa je priprema bila ozbiljan i dugotrajan posao“, istaknula je Žeravica.

Osim praktične svrhe, ovaj običaj imao je i snažnu društvenu dimenziju.

"S vremenom je ovaj običaj počeo nestajati, jer se način života promijenio, a pernate jastuke i perine zamijenili su moderni materijali. Danas se čijalo više ne održava u svom izvornom obliku, ali se kroz rad KUD-ova i tradicionalne manifestacije nastoji sačuvati od zaborava i prenijeti na mlađe generacije kao vrijedan dio naše kulturne baštine“, dodala je Žeravica.

Druženje, pjesma i upoznavanje mladih

Osim rada, čijalo je bilo mjesto druženja i okupljanja cijelog sela. Dok su žene obavljale glavni dio posla, muškarci su također imali svoje "zadatke".

"Uloga muških domaćina, prvenstveno je bila da dočekuju i poslužuju goste te budu dio društvenog okupljanja. Muškarci su ova okupljanja dolazili vidjeti što žene rade, družiti se i sudjelovati u običaju, a to je ujedno bila i prilika za upoznavanje i druženje mladih. Dok žene čijaju perje i obavljaju glavni dio posla, muškarci su tu kao podrška i dio zajedničke atmosfere, čime se njeguje duh zajedništva i tradicije“, ispričao nam je Dominik Sesmić, član KUD-a.

Danas se običaj oživljava kroz scenski prikaz, kojim članovi društva nastoje vjerno dočarati nekadašnji način života.

"Pripreme za pisanje scenarija započinjem prisjećanjem događaja koji su obilježili proteklu godinu u Čepinu, kako bi ih na zanimljiv i duhovit način prenijeli publici. Cilj je zabaviti sumještane, ali i podsjetiti na to kako su se nekada održavala čijala i kakav su značaj imala u zajednici“, zaključila je Maja Sesvečan, voditeljica dječje skupine KUD-a.

Stoljeća tradicije Vojne krajine: Topot 444 kopita na Pokladnom jahanju u Županji

Članovi čepinskog KUD-a stare običaje prenose na nove generacije, podsjećajući kako su nekada zajedništvo, rad i druženje bili neizostavan dio svakodnevnog života slavonskog sela.