Vridne ruke Zagore, obale i škoja

Poduzetničko-turistička i gastro-kulturna manifestacija pod geslom Vridne ruke Zagore, obale i škoja, za koju mnogi ističu kako je ona iznimno korisna, poticajna ne samo za razvoj gospodarstva u srednjoj Dalmaciji, ove je godine održana u osvit ljetne turističke sezone u UNESCO-u gradu Trogiru. Priredbu je organizirao grad Trogir u suradnji s tamošnjom turističkom zajednicom. Otvorili su ju na najljepšem trgu cijele Dalmacije, Trgu Ivana Pavla II - ispred katedrale sv. Lovre - direktor TZ Splitsko-dalmatinske županije mr. Joško Stella i zamjenica trogirskog gradonačelnika Vedrana Zlalija.

Riječ je o iznimno značajnoj manifestaciji sajmeno-izložbenog te edukacijsko-radioničkog karaktera za hrvatski turizam, čijim je oplemenjenim sadržajima itekako dopunjena turistička ponuda ne samo srednjodalmatinskog područja, nego i cijele primorske i kontinentalne Hrvatske. Tijekom tri dana, kako se održavala ta kulturno-gastronomska manifestacija, u njezinim je sadržajima do mile volje moglo uživati više tisuće građana, posjetitelja, turista gotovo iz cijelog svijeta. Svi su kako su oduševljeni živopisnom primorskim ambijentom uz zvuke Lijepe naše, zahvaljujući vrijednim pokretačima agro-turizma i proizvođačima zdrave hrane, nositeljima tradicionalnog obrta, folklornih skupina, klapama, školskim učeničkim zadrugama koje su se ove godine prvi put uključile.

U sklopu manifestacije održana su i edukativna predavanja primjerice o (ne)zdravoj hrani, turističkim suvenirima, obiteljskom poduzetništvu i agro-turizmu. Stručnjaci su naglasili kako će sadržaji tradicijskih obrta u radionicama itekako pridonijeti i razvoju svijesti o očuvanju, razvijanju i oplemenjivanju hrvatske kulturne baštine. Svi su uživali u mirisima mirisi lavande, maslinova ulja, pčelinjeg meda, rogača, suhih smokava, kliškog ujanka i poljičkog spoarnika, sira, pancete i dalmatinskog pršuta, kolača te inih slastica na štandovima, kao i češnjak šarenko iz Ljubitovice. Taj bijeli luk kao začin, na koji se ponose svi gastronomi u Hrvatskoj, značajan izvozni proizvod Lijepe naše, potvrđen i na međunarodnoj razini, a pod zaštitom je Fundacije Sloow Food iz talijanskog grada Torina, još od 2007. godine.

Na štandovima su predstavljeni i bogati nakiti poput bračkog kamena u zlatovezu pa različiti suveniri, etno-predmeti, živopisne izvodne nošnje te primjerci inog izvornog folklora. Dobro su posjećene i radionice iz pčelarstva u kojima su izlagali ugledni stručnjaci posebice - na teme agro-turizma, nutricizma, gastronomije, češnjaka, ljekovitog bilja, hrvatskog kulturnog etno-miljea... I na štandovima u Gradskoj loži predstavnici obiteljskih gospodarstava, tvrtki, udruga i škola; domaće radinosti iz Zagore, priobalja i dalmatinskih otoka, izložili su obilje domaćih-obiteljskih proizvoda poput maslinova ulja, vina i sokova, rakije, meda, sireva, poslastica, dalmatinskog pršuta, pancete, slanih srdela...

Zanimljive su i drvene sinije, bukare od smreke, gusle, glinene peke, suvenire, drvene tronošce ... što su ih izradili polaznici splitske Obrtničke tehničke škole. Prema ocjeni posebne stručne komisije, riječ je o visoko autohtonim proizvodima izrađenima na tradicijski način od kojih, trenutačno više od 50 ili stotinjak njihovih proizvođača, imaju markice hrvatskog otočnog proizvoda. Pozornost posjetitelja privukli su i različite rukotvorine, poput poljodjelskih alata i izrezbarenih maketa koje su izradile marljive ruke ljudi u Zagori, kao i češnjak iz Ljubitovice...

«Moje selo u dalmatinskom kršu je od davnina poznato po proizvodnji kvalitetnog češnjaka. Ove ću godine isplesti više stotina reštova i to ću sve prodati, neke od njih i kao suvenir. Ovdje sam na sajmu izložila i druge proizvode za koje su kupci i ove godine pokazali interes zbog čeka sam vrlo zadovoljna. Priželjkujem više ovakvih manifestacija na kojima mi, mali obiteljski gospodarstvenici, možemo predstaviti svoje kvalitetne proizvode, vezani za hrvatsku gastronomiju», ističu izlagači bijelog luka iz Ljubitovice.

To potvrđuju i žene u tom ljutom dalmatinsko-zagorskom u zaleđu grada Trogira i Kaštelanske rivijere, odakle svakodnevno na primorske pijace poput splitske, svakodnevno pristiže svježa hrana - povrće, voće, meso, jaja, mlijeko, sir, čak i tulipani...Njihova je ponuda, zapazili smo, raznovrsna koja privlači kupce, i ovih vrućih dana gotovo na pragu ljeta i početku jeseni. Podsjećamo kako smo još tijekom proljeća ove godine posjetili Ljubitovce te se na licu mjesta, u izvornosti i kolijevci proizvodnje ljekovitog češnjaka uvjerili kako isključivo marljive Ljubitovčanke u prilično poodmaklim godinama života, i bez zaštite, obrađuju polja, tvornice češnjaka koji je tražen na svim kontinentima. Tako su, ističu mještani, navikle gotovo od djetinjstva prenoseći ljubav prema češnjaku, ali istodobno i na svoje naraštaje, i neka ih Bog čuva, i, neka u žive i iznad stote.

Svojim proizvodima - maslinovim uljem, pčelinjim medom, kolačima i inim slasticama...- ponose se izlagači iz Klisa, koji su se predstavili u ime obiteljskih poljodjelskih, agro-turističkih gospodarstva iz «grada na kamenu». Ponudili su i djevičansko maslinovo ulje Megdan poljoprivredne udruge Lotnjak. Doznali smo kako u sustavu te udruge ima ukupno više od 50 tisuća maslinovih stabala, no Dijana Miletić se osvrće i na prepoznatljivo, poznato ukusno tradicijsko jelo ujenak. «To je naše jelo koje su davno prije mogle praviti samo bogate obitelji na Klisu. Inače ujenak se sastoji od dva sloja tijesta, a u sredini je mlada svježa blitva. Tijesto je na vrhu posuto bajamima, orasima i medom i u tome se bitno razlikuje od poljičkog soparnika, pa je to naše narodno tradicijsko jelo ukusnije, a i kaloričnije od poljičkog soparnika», kazala nam je recept gospođa Dijana.

Pčelari iz Trogira, Marine... su na štandovima predstavili svoje košnice kao posebnu atrakciju, također i pčelari iz Mimica kod Omiša. Izložili su i pčelinju mliječ, a obojica su predstavili i kvalitetan pčelinji med od kadulje, te cvjetni med. Rekoše kako svaki od njih ima više od 100 ili 150 košnica, ali se obojica jadaju da im je prvo ovogodišnje vrcanje pokazalo kako im ova godina ni izbliza neće biti berićetna kao, primjerice, prijašnje. Računaju kako ove godine nikako ne mogu biti zadovoljni zato što će po svakoj košnici u prosijeku imati tek po desetak kilograma meda, umjesto po 20 ili 30 kako su vrcali prijašnjih godina.

Sve govori kako su takvim priredbama poput Vridne ruke, obale i škoja najviše zadovoljni strani turisti koji su kušali maslinovo ulje s izrezanim češnjakom na tanjuru, s malo soli i umakanjem kruha. Oduševljeni su i kvalitetom domaćeg pčelinjeg meda, suhim smokvama, rakijom travaricom, lozom, rogašučom, te rakijom od žižula; pa višnjevcem, prirodnim prošekom, slasnim džemovima, kolačima i poslasticama, kao i slanim srdelama iz malih drvenih bačvica, dakako uz raskošne prirodne mirise zdravog dalmatinskog krajobraza.

Autor: Nedjeljko Musulin