Tamburaški maestro otkriva detalje spektakla koji slavi duh Slavonije

Jeste li znali da je tambura bila glavno kućno glazbalo većine hrvatskih obitelji, od sredine 19. stoljeća pa do Prvog svjetskog rata?

Ona je bila i ostala zaštitni znak hrvatskog identiteta, za brojne pojedince iz Dalmacije, Slavonije, Međimurja, Podravine, Like, ali i onih koji su odselili u prekomorske zemlje - trbuhom za kruhom.

Ono što su Španjolci učinili s gitarom, Talijani s mandolinom, Hrvati još uvijek nisu uspjeli s tamburom – popularizirati svoj instrument diljem svijeta. Ali, moćna gomilica entuzijasta uporno se trudi to promijeniti.

Šokačka rapsodija u Guinnessovoj knjizi rekorda

Riječ je o ekipi koja stoji iza Šokačke rapsodije, koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći tamburaški orkestar na svijetu.

Taj jedinstveni spektakl na suvremen način donosi bogatu glazbenu i kulturnu baštinu Slavonije, Baranje i Srijema, spajajući tamburašku glazbu, vrhunske vokalne izvedbe i folklor s modernom produkcijom i impresivnom scenografijom. Ovu jesen obilježavaju 20 godina djelovanja - gala koncertom u Areni Zagreb.

Tim povodom razgovarali smo s Veljkom Valentinom Škorvagom, umjetničkim direktorom Šokačke rapsodije, kroz koju je do sada prošlo gotovo 700 glazbenika, tamburaša i 16 dirigenata.

Maestro Škorvaga dirigira cijeli svoj život, a karijeru je počeo u rodnoj Požegi kao profesor i kasnije dugogodišnji ravnatelj glazbene škole, gdje je osnovao tamburašku filharmoniju - jedinstveni orkestar na svijetu.

30 skladbi u 3 sata programa

Jedva smo ga "uhvatili" u Zagrebu, jer mu je raspored pretrpan. Ove dane obilazi Lijepu našu i sudjeluje na probama. Tri sata programa popunit će 30 skladbi, a najveće tamburaške hitove izvodit će i brojna estradna lica.

Kako teku pripreme?

Svugdje gdje sam došao na probe, vlada jedan lijepi optimizam i užitak je tako raditi.

U organizacijskom odboru imamo 20-ak ljudi iz različitih struka i profila koji pomažu da sve funkcionira, a predvode ih naš predsjednik Luka Cvitan i producent Igor Vujnović. Inače, idejni tvorac Šokačke rapsodije bio je Martin Vuković, koji je svih proteklih godina bio motor organizacije ovog događaja, a od ove godine vodstvo je prepustio mlađima.

Pripreme su u tijeku, sve je posloženo i s nestrpljenjem čekamo taj dan.

Uz mene će dirigirati i kolega Tomislav Cvrtila koji vodi županijski tamburaški orkestar iz Čakovca. Oni su prošle godine osvojili zlatnu medalju na međunarodnom natjecanju orkestara u čuvenom Musikfereinu u Beču, u onoj zlatnoj dvorani iz koje ide poznati novogodišnji program.

Članovi orkestra su tamburaši iz Vukovara, Vinkovaca, Đakova, Slavonskog Broda, Požege, Kaptola, Starog Petrovog Sela, Nove Gradiške, Novske, Kutine, Zagreba, Karlovca, Čakovca i Otočca, članovi tamburaških sastava ili orkestara, profesionalci, ali i srednjoškolci koji uče tambure u glazbenim školama, koji su se na natjecanjima potvrdili kao vrsni glazbenici.

Bit će to jedna lijepa kompozicija ljudi - od onih iskusnih do najmlađih.

Što privlači mlade ljude tamburici kao instrumentu?

Najveći pomak se dogodio s prelaska iz 80-ih u 90-e godine kad je tambura pomalo dolazila u eter i popularizaciju. Kroz Zlatne žice Slavonije gdje sam bio dugo godina umjetnički direktor, uspio sam popularizirati tamburu do te razine da su je djeca češće upisivala nego gitaru, klavir, harmoniku, koje su dotad bile neprikosnovene i u većini glazbenih škola imale najveći broj učenika.

Svi ljudi koji su uključeni u proces obrazovanja kroz glazbene škole i mi na muzičkim akademijama u Zagrebu i Osijeku gdje postoje studiji tambura, kroz svoje aktivnosti nastojimo popularizirati i približavati ovaj instrument mladim ljudima, jer tambura danas stvarno svira sve moguće stilove glazbe i nema više više razlike u odnosu na bilo koji drugi instrument.

Sad je dobila i akademski status, što sigurno poboljšava izglede i za budućnost.

Digitalna popularizacija tamburaške glazbe

Je li teško očuvati tradiciju u digitalno doba?

Ja se zalažem da u popularizaciji tamburaške glazbe svi što više koriste suvremene medije i tako probaju privući što više pratitelja - to je zapravo bit. Digitalni mediji pomažu, a od osobe do osobe ovisi kako suvremene medije iskoristiti za promidžbu. Ono što je današnje vrijeme donijelo, to je puno individualizma. Ne mislim na određene organizacije kao školstvo ili kulturno-umjetnička društva, nego osobe kao pojedince.

Što se tiče popularne tamburaške glazbe, danas imamo nekoliko stilova. To je ruralni, kao što su Slavonske lole, starogradski kao što su Dike ili Najbolji hrvatski tamburaši (ex Zlatni Dukati) i urbani kao što su bile Gazde ili Bekrije, koji moderniziraju pristup tamburaškog instrumenta.

Je li to dobro ili ne - tu publika najviše odlučuje. Ja to zovem masovna kultura, jer za nju ne trebate imati nikakva saznanja niti edukaciju, nego samo sviđa li vam se ili ne.

Elitnu kulturu zovem onu gdje morate ipak nešto znati o onome što slušate ili gledate. Kad idete u operu morate pročitati njezin libreto da bi uopće mogli pratiti, ili kad idete na simfonijski koncert pa morate malo poslušati glazbu da se uputite, jer je teško pratiti jednu simfoniju ako ju prvi put u životu slušate. Ona je vrlo složena u odnosu na sve ovo o čemu govorim u popularnoj glazbi.

Postoji li danas tradicija u svom izvornom obliku?

U onom standardnom smislu razmišljanja ona skoro da više ni ne postoji, jer tradicijska umjetnost, pogotovo glazba podrazumijeva prenošenje s koljena na koljeno - isključivo usmenim putem. Folklorna glazba je nešto što je priređivano za scenu. To je glazba koja je na neki način aranžirana i nije izvorno ono "kako nekome padne na pamet" ili tko po svom talentu odsvira. Jer, izvorno znači da se mi zabavljamo.

Dakle, da je to prvenstveno glazba za naše društvo koje uživa u plesu, pjevanju, sviranju, a kad vi dođete na scenu, to je potpuno druga stvar. Vi se morate prirediti za tu scenu. Ne može se kućna zabava prenijeti na scenu.

Šokačka rapsodija je kulturni projekt koji povezuje generacije, a publiku vodi na snažno emotivno putovanje. Ulaznice kupite OVDJE

Kao što imate izvorni i koreografirani folklor, tako je i u tamburaškoj glazbi u smislu sviranja. U svijetu jednako postoje te razlike i nijanse, jer današnji moderni čovjek nema vremena, osim ako niste dio te ekipe koja se zabavlja - gledati nekog kako se zabavlja.

Dakle, on hoće imati kompletan doživljaj i nešto što je efektno, a ne nešto što će trajati od trenutka do trenutka, kao kada netko otpjeva pjesmu i društvo prihvati, pa se onda malo šalimo, pričamo viceve, pa onda opet nešto odsviramo.

Nekada se plesalo uz gajde, samicu ili tamburaše, a plesao je kako je tko znao, nije bilo uvježbavanja, dakle to je izvorno, ali toga je sve manje. Kao što je i nekad bio običaj u većim gradovima kućno muziciranje, gdje su se školarci sastajali, pa je netko svirao klavir, netko klarinet, violinu ili tamburu.

Mali broj koncertnih izvedbi

Može li tamburaš danas živjeti od sviranja?

Sve ovisi kojim stilom glazbe se bavi. Dakle, mi nismo još uspostavili u našoj domovini nekakav koncertni prostor. Svega par gradova ima organiziranu koncertnu sezonu. Sve drugo je sporadično, ovisno o ljudima koji to vole, koji se praktički žrtvuju da bi organizirali nešto.

A ova popularna glazba ipak se svodi na sastave koji sviraju svadbe. To je trenutno najveći izvor zarade i većina ljudi u sastavima upražnjava takav način muziciranja. Mali je broj koncertnih izvedbi i to je ono što bih ja volio da se poveća i da se kvalitetnije organizira. Evo, Šokačka rapsodija sigurno će biti organizacija koja će u budućnosti raditi i na tome.

Znate li da u Čepinu upravo nastaje najmodernija koncertna dvorana u ovom dijelu Europe?

Čuo sam i veseli me to, jer je i to još jedan put k tome da u hrvatskom narodu podignemo kulturu na puno veću razinu nego do sada, jer takvih dvorana nam nedostaje i mislim da u kulturu treba ulagati.

Kako je moj pokojni profesor Kranjčević rekao jednom gradonačelniku, koji mu je prigovorio da je kultura jako skupa - odgovorivši: "Skupa je kultura, al' nekultura je pet put skuplja“.

Gala koncert i nezaboravna večer

Tko će sve nastupiti u Areni?

Prije svega to će biti ono što bi se u svijetu reklo gala koncert, presjek svega što smo kroz ovih 20 godina izvodili. Imat ćemo više od 100 tamburaša u orkestru, ali i vrsne soliste, kako instrumentalne i vokalne iz samog orkestra, tako i popularne pjevačice i pjevače.

Evo ja sam si napravio spisak da ne bih nekog izostavio... Od slavonske ekipe tu su Stjepan Jeršek Štef, Darko Ergotić iz Slavonskih Lola, Pero Galić, Indira Levak, Viktorija Kulišić, zatim Igor Delač, pa naše internacionalne snage: Mladen Bodalec, Dražen Žerić Žera, Mate Bulić, Klapa Šufit, Đuka Čajić i Lidija Bačić.

Dakle, to su sve vrsni pjevači koji imaju svoje hitove, ali će neki od njih svirati i pjevati tamburaške hitove. Tako ćemo obilježiti ovih 20 godina, ali ono što je nama najbitnije je i da publika u interakciji s nama reagira te da to bude nezaboravna večer za sve, kako za nas izvođače, tako i za publiku.

Kakav je repertoar, čime ćete publiku dići na noge?

U prvom dijelu ćemo se bazirati na instrumentalnim skladbama u tradicijskom duhu te različitim popularnim brojevima iz opere i mjuzikla, uz soliste Sandru Bagarić i Đanija Stipanićeva. Bit će tu i instrumentalni solisti s atraktivnim i virtuoznim skladbama.

Drugi dio smo bazirali na pjesmama koje su najviše obilježile Šokačku rapsodiju kroz ovih 20 godina, tako da će to privući publiku da zajedno zapjeva s nama. Masovna publika ima svoj ukus, a ona upravo najviše prepoznaje hit pjesme. Dakle, one koje vi znate zapjevati, gdje refren pjevate ne razmišljajući o stihovima jer ga već znate.

Skupa je kultura, al' nekultura je pet put skuplja

Tako da, pozivam cijele obitelji da dođu na Šokačku rapsodiju u Arenu Zagreb 13. listopada. Nitko neće zažaliti i vjerujem da će, kako s radošću dođu, tako s još većom radošću otići s tog koncerta, koji će biti pun energije i emocija.

Radimo na tome svakodnevno i dajemo sve od sebe da to bude zaista večer za pamćenje.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor