Soljani otvorili sezonu pokladnih jahanja

Kada u Slavoniji padne prvi snijeg, a to je već nekako nekoliko godina nakon Sveta Tri kralja, kreću i pokladna jahanja, starinski zimski običaj u slavonskim selima, a u zadnje vrijeme i gradovima, posvećen konju i slavonskom konjogojcu.

Nemaju međutim sve sredine u tradiciji taj običaj. Jedna od takvih sredina su i Soljani, malo mjesto na krajnjem jugoistoku županjske Posavine u čijoj povjesti, kako tumače ovdašnji stanovnici, nije zabilježeno pokladno jahanje. Sve do prošle godine, kada je na inicijativu mladog mještana toga sela Željka Rajšla, zaživjelo. A ove godine, Soljani su dobili i čast da upravo iz njihovog sela krene pravo ovogodišnje Pokladno jahanje u cijeloj Slavoniji.

"Ovo je druga godina Pokladnog jahanja u Soljanima. Ove godine imamo više jahača nego prošle godine. Ima nas 35, a iza svega stoji Konjogojstva udruga Tromeđa Račinkovci, Đurići, Soljani i Drenovci. Tu su i naši prijatelji iz Otoka, Županje, Štitara, Retkovaca, Strošinaca, Podgajaca i drugih mjesta", kaže Rajšl.

Nema tu zarade, samo ljubav prema konjima

Napominje kako što dalje, konja je sve više u županjskoj Cvelferiji kojoj i Soljani pripadaju. "Nema tu zarade niti para, već isključivo ljubav prema ovim plemenitim životinjama", kaže.

Prema riječima predsjednika Udruge Tromeđa, osnovane prije četiri godine, Marijana Jurića udruga je vrlo aktivna i pokladnim jahanjima pokriva Soljane, Drenovce, Đuriće i Račinovce.

Predstavljaju nekadašnje graničare

"Ima nas pedesetak članova i sudjelujemo kao konjogojci i u drugim manifestacijama diljem Slavonije, ne samo u ovom našem kraju. Želimo pokazati običaj pokladnog jahanja i predstavljamo nekadašnje graničare sela pod Savom. To je naše, tu jesmo i tu namjeravamo i ostati", poručuje taj konjogojac.

Ova manifestacija kojom se od zaborava čuvaju običaji predaka, još iz doba Vojne krajine, počela je okupljanjem jahača točno u podne izvan sela, a prva postaja kod koje se zastalo bila je upravo obiteljska kuća inicijatora Pokladnog jahanja u Soljanima Željka Rajšla, čija je obitelj prostrla bogatu slavonsku trpezu punu tradicionalnih domaćih delicija, od kulina, šunke, kobasice, svakojakih kolača, rakije i kuhanog vina. Jahači su im se pak odužili pjesmom koja nije jenjavala kroz Soljane cijeli dan.

Pjesmom i gizdavim konjima čuvaju običaje

Jer osim kod obitelji Rajšl, jahači su zastajali i kod zgrade pošte, a potom i kod crkve u središtu mjesta gdje su im okrijepu pripremili stanovnici toga dijela sela. Pogošćeni su i kod Andrije Čuhe i Vanje Markovića dok je za zadnju postaju odabrana obiteljska kuća Ivana Vladisavljevića čija je obitelj poznata u selu kao Stankovići.

A dan kao stvoren za pokladno jahanje. Sunčan uz još uvijek prisutan snijeg po poljima i samom selu što je ovoj manifestaciji dalo dodatnu draž.