Samo najbolje iz Vinarije Belje

Kažu da je najmoćnija žena Agrokora. Da je druga osoba po važnosti u Agrokoru. Možda to sve je. Ali ona je zasigurno najmoćnija osoba hrvatske poljoprivrede, i svakako najznačajnija hrvatska gospodarstvenica. Možda naziv funkcije koju nosi stvarno izgleda nezgrapno. Piše da je ona starija izvršna dopredsjednica Agrokora. To je naziv. Ali mora se reći da je ona upravo ono što je. Predsjednica Agrokora po našem poimanju onoga što radi, a Todorić je vlasnik. No neka naziva. To je Ljerka Puljić. Ali mi ju možemo slobodno nazvati ženom zmajem hrvatske ekonomije.

U četvrtak je bila još u 15 sati u Sarajevu. Pa je otišla avionom do Zagreba, a navečer je bila u perjanici Agrokora. U Belju. U Vinima Belja. A razlog je bio taj što je htjela da odbaci i to malo slobodnog vremena i ugosti hrvatske gospodarske novinare. Pompozno kako se i očekuje, u Vili Belje na Banovu brdu. U pred jesensko toplo veče iznad vinograda dočekala je i svoje direktore i novinare. Iz Zagreba je super luksuznim autobusom dovela medijske fanove metropole i okolice. Mi slavonski smo ju dočekali udišući svjež baranjski zrak pomiješan s kisikom kojeg vjetrovi s Dunava donose. I onda je kada smo sjeli za stolove od masovne hrastovine uzela čašu i nazdravila nam. I onako, puna energije kao da je jutro, kao da joj to nije već neki 15-ti sat kako radi toga dana, održala pravo predavanje.

Nije to bilo hvalisanje Agrokorom. To je bila doista fantastična ekonomska i poljoprivredna analiza tržišta, ono što se radi, što bi trebali i što bi željeli. I opet, ako je ona starija kao što kaže titula, njezini direktori su djeca. Ona je cijelo veče pričala, razmjenjivala iskustva. Onako nasmiješena, a u svakom trenutku pazi što će reći. Ovom druženju svakako trebamo zahvaliti i Martinu Vukoviću s Hrvatske televizije. Maher hrvatskog poljoprivrednog novinarstva znao je kako gđi. Puljić dati do znanja da ona mora imati komunikaciju s medijima.

Inače, Vuković je predsjednik sekcije agro novinara Hrvatskog novinarskog društva. Obzirom da je to žena koja u Agrokoru sve ima pod kontrolom, zasigurno je i nadgledala i odabir menija i vina za ovakvu prigodu. Što je sve priredila te večeri na Banovu brdu? Belje ima u Kopačkom ritu stado goveda stare autohtone pasmine Podolac. Prvo je poslužena vruća, zlatno žuta goveđa juha upravo od Podolca. I ono što vole u Baranji u supi. Griz nokle. Nakon toga servirana je kuhana govedina iz upravo te supice, uz kuhani kupus, mrkvu i karfiol. Uz paradajz sos i hren.

Kako Puljić ništa ne prepušta slučaju, tako nije dozvolila ni da budemo slabo informirani. Sam, glavni enolog, Marijan Knežević, prije svakog jela pojasnio nam je koje vino sljubljujemo s pojedinim jelom. Nakon ovoga toplog predjela servirana nam je Graševina kvalitetna, berba 2012. Nakon toga konobari praćeni zvukom tamburica na stol su iznijeli glavno jelo. To je bilo bijelo meso u umaku od sira, te na drugom pladnju jelen na baranjski način. Uz prvo jelo Ljerka Puljić uz pomoć Kneževića ponudila nam je Graševinu vrhunsku berbe 2012.-te, a uz jelensko meso Merlot vrhunski iz 2011.-te godine, te Frankovku vrhunsku, berba 2009. I na koncu, tu je bio desert. Štrudla od višanja i krem kolač. Uz njega smo pili također graševinu, ali i ledenu berbu traminca iz prošle zime. I onda kada smo oko ponoći svi čekali da se gospođa Puljić umori i krene spavati, dodatno nas je iznenadila.

Kao da je početak radnog dana digla se, otišla među tamburaše i povela pjesmu. I onda su se digli i svi direktori i veliki dio novinara. Nismo smjeli ni priznati joj da smo umorni i da bi na spavanje. Pjeva, pleše, a svi ju prate. Direktori vjerojatno moraju pjevati i plesati sve dok ona to radi, ali novinari su vjerojatno htjeli dati do znanja da i oni imaju tu energiju kao i Puljićka, inače kći nekada poznatog direktora i gospodarstvenika Pavla Šveca. Tu su bili direktori vinarije, Belja d.d., Vupika d.d., stočarstva, marketinga. Svi oni znaju da je ona broj jedan. Ali i na kraju, negdje oko dva sta iza ponoći morali su joj reći da su novinari umorni i da ujutro i ona i oni imaju planiranu putanju koja kreće iz pogona za proizvodnju kulena.

Gosti iz Zagreba spavali su u selu Karanac podno Banova brda. I već ujutro ona je odvela novinare i direktore u ručnu berbu grožđa. Svi su ju htjeli snimiti kako bere grožđe, dala je na desetke odvojenih izjava televizijskim ekipama. Te ekipe su u pravilu jako razmažene pa traže da samo za njih priča. Pa je tako i 10 puta stala pred kamere, pa radila, te ona razgovarala i razmjenjivala mišljenja sa svojim suradnicima. I onda je sve odvela u vinariju i tamo im pokazala što je vinarija.

I na kraju, u hladovini starog podruma opet je sjela sa svojim gostima i doručkovala kulen, kulenovu seku, slaninu, beljske sireve, tanke kobasice. Na kraju, put ove novinarske svite završio je u Goldsmithu. Vinogradarskoj kući u Vupiku. U blizini Dunava, kod Vukovara usred vinograda. Stari Goldsmith je odisao punim plućima. Opet sve dobro odabrano. Jela se juha, ali ovoga puta je za ručak bila riba i divljač. Som u sjemenkama od suncokreta, smuđ ala orli, mljevena razna bijela dunavska riba s povrćem, te srneći file sa šljivama. A Ljerka. Otišla je. I sigurni smo da joj radni dan neće završiti ni danas. Nego vjerojatno opet sutra.

Photo: liderpress.hr, Damir Rukovanjski