Dan otvorenih vrata peljeških podruma

Kad turistički vodič gostima Pelješca govori o tom poluotoku obvezno naglasi i 2589 sunčanih sati na godinu. Jer to je itekako važno za njegove vinograde i grožđe iz kojih se dobiva vrhunsko vino koje nakon što je godinama osvajalo domaća i svjetska priznanja (Dingač je prvo zaštićeno vino na području bivše države) napokon zauzima zasluženo mjesto i u ovdašnjim hotelima i restoranima, čime se zadovoljava idealni spoj vina i turizma, koji prije svega promovira područje s kojega dolazi, osiguravajući na taj način višestruku korist turizmu.

Vinsko-turistički gosti, naime, traže cjelovit program koji uključuje krajolik, nedirnutu prirodu, kulturne sadržaje i kombinaciju vina i lokalnih specijaliteta.

Koliko su, pak, pelješki vinari i vinogradari zadnjih godina napredovali, gostima ali i slučajnim putnicima pokazivali su i na kušanje davali tijekom cijeloga subotnjega dana, koji je bio rezerviran za manifestaciju koja već treću godinu za redom nosi naziv »Dan otvorenih vrata peljeških podruma«.

Tamo gdje do jučer bijaše bor, danas raste plavac mali, rečenica je koju smo čuli na imanju Terra Rota, ali koja je, čini se, postala svojevrsna izreka i objašnjenje tamošnjih vinara za konačni proboj na domaće tržište, u što su posljednjih godina, i to udruženi, a što je, zna se, vrlo važno s obzirom i na propise Europske unije koji su pred njima i o kojima zato valja na vrijeme povesti računa, uložili mnogo vremena i truda.

Kako to zaista i izgleda pokazali su vinari s područja općine Ston u Kneževom dvoru, potom obitelj Jurišić svoju ponudu na imanju u Gornjoj Vrućici, kao i Bartulovići u Prizdrini, u kojih se renome gradi kroz generacije punih 480 godina. Potpuna suprotnost je najmlađa vinarija, Terra Rota u Kuni, koju su pokrenule 2005. obitelji Vodopić i Lukšić, čiji se početni pionirski duh isplatio s prvim trsovima plavca malog već godinu kasnije, da bi danas imali impresivnih 25 hektara pod vinogradima.

Tradicionalno su gosti, a ovaj su put među njima bili i hotelijeri, ugostitelji te predstavnici turističkih i putničkih agencija, bili i više nego oduševljeni viđenim i kušanim u Poljoprivrednoj zadruzi Dingač u Potomju, onda u poznatoga Matuška također u Potomju, Grgića u Trsteniku te Kunovki u Kuni.

Vinokušnja je »presječena« zakuskom uz vinski gulaš i vina s područja Janjine, nastavak je slijedio u Poljoprivrednoj zadruzi Putnikovići, vinariji Frana Miloša u Ponikvama, da bi cjelodnevno druženje bilo zaključeno tamo gdje je i počelo, u Stonu. No, ne u Kneževom dvoru, već uz vino i pjesmu u Vili Koruna.
Podršku svojim dolaskom pelješkim su danima dali i predstavnici županije i Ministarstva turizma, župan Nikola Dobroslavić i državni tajnik Ivo Mujo, kao i predstavnici turističkih zajednica, među kojima i Županijske turističke zajednice. Ne čudi stoga i misao kojom su domaćini ispratili svoje posjetitelje: »Nadamo se da će svi gosti koji obilaze Pelješac svratiti i u vinarije te podrume radi kušnje kvalitetnog i vrhunskog Plavca«.

Dan otvorenih vrata peljeških podruma organizirale su gospodarske komore, Županijska i Obrtnička, te udruge peljeških vinara i vinogradara.

Pomorci, vinari, ribari...

Pelješac se kroz povijest razvijao uglavnom prema svojim prirodnim uvjetima, iako nikada do kraja nije bio iskorišten. Pelješčani su poznati pomorci, proizvođači poznatih vina, Dingača, Postupa, Plavca, Rukatac-Maraštine... Oni su, međutim, i umješni ribari i gostoljubivi domaćini brojnim turistima iz cijeloga svijeta.

Autor: Katarina Bulić