Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Susret Bukevjana
  • 30.08.2017. 06:00

Bukevje ili što ostane kad sela nestane?

I na ovogodišni susret Bukevjana, došlo je više od 700 stanovnika istoimenog podravskog sela koje više ne postoji, a koje su njihove obitelji prije 50-ak godina morale napustiti zbog čestih poplava.

Foto: Sandra Špoljar
  • 1.240
  • 136
  • 0

"Žal za izgubljenim zavičajem je velika, jer korijeni se nikada ne zaboravljaju. To se naročito vidi i osjeća kada se mnoštvo Bukevjana i njihovih prijatelja okupi na svetoj misi oko kapelice krajem kolovoza svake godine. I kod ispijanja gverca pod medičarskim štandom cakli se suza za izgubljenim domom i starim navadama".

Napisao je to akademik Dragutin Feletar u proslovu knjige "Bukevje" čiji je autor inženjer šumarstva Zvonimir Ištvan iz podravskog mjesta Molve. Izuzetak nije bila niti ova godina. Kuće su odavno srušene, još samo ponegdje betonski temelji svjedoče da je tu nekad nešto postojalo.

Drava je Bukevjanima bila i majka i maheća

Naime, ovo je selo od sredine prošloga stoljeća na dalje, gotovo svake godine poplavila obližnja Drava. Mještani su se borili s hirovitom rijekom, no početkom 70-ih život više nije bio moguć, pa su sve tamošnje obitelji, njih oko 50-ak, bile prisiljene napustiti svoje kuće i odseliti. Najviše ih je svoj novi život nastavilo u općinama đurđevačkog dijela Podravine. Ironično, no tadašnje državne institucije tek tada su donijele odluku o gradnji nasip koji je spriječio daljnje poplave tog područja.

I na ovogodišnji susret došlo je više od 700 nekadašnjih stanovnika. Većini ni godine ne predstavljaju problem, pa ovim povodom unatoč vrućini, neki biciklom prijeđu i po 30-ak kilometara. Sve samo da se usred Repaške šume, uz samu mađarsku granicu, na mjestu gdje su proveli svoja djetinjstva i mladosti, nađu s tadašnjim susjedima i prijateljima i prošeću svojim nekadašnjim dvorištima i vrtovima, koje sad samo oni mogu raspoznati, jer zarasli su u šikaru. Obitelj Ivana Kelemina odavde se u Novo Virje, odselila 1972., kad je imao 23 godine.

""tkad smo otišli, samo četiri puta nisam došao na ovaj susret ovdje. Jednom je razlog bio Domovinski rat, a tri puta moja bolest. Kad preko Drave nije vozila skela kao sada, išao sam biciklom i u oba smjera zajedno prošao više od 30 kilometara. Poplave su nam radile velike štete, a svi smo ovdje živjeli od poljoprivrede, tako da opstanak stvarno nije bio moguć, ali opet, taj dio života ne bi mijenjao ni za što drugo. Tu smo imali školu, bilo je teško, ali bili smo sretniji", ističe Bukevjan Ivan Kelemin.

Iz školskih dana mještani pamte odličan sir kakav nikad više nisu jeli

Škola, od koje više nema čak niti temelja, u lijepom je sjećanju ostala i Ljubici Bokor.

"Odselili smo se kad sam išla u treći razred. Školske dane posebno pamtim po hrani koju smo tamo jeli. Dobivali smo bijeli kruh, koji je malo tko od nas mogao jesti doma, jer nam ga obitelji nisu mogle priušiti i uz njega sir, čijeg se okusa i dan, danas, jako dobro sjećam. Neznam tko ga pravio, ali bio je prefini. Svi ovi današnji nisu mu ni blizu po kvaliteti. Moja familija je bila siromašna, bokci, kak bi se tu reklo, imali smo malu kućicu od koje nije ništ ostalo, ali bilo nas je puno djece i bili smo presretni", prisjeća se Ljubica i dodaje kako su u to vrijeme u školi bila dva prva razreda, dok danas i u mnogo većim mjestima, svake godine u školu kreće sve manje i manje prvašića.

Nada Jendic je ove godine došla sama, no prošle su s njom bila i djeca i unuci.

"Kaj da vam velim, svi mi živimo za taj dan u godini, kad se tu nađemo i porazgovaramo. Imala sam 12 godina kad smo odlazili početkom sedamdesetih, ali i dan danas kad idem tu, kažem da idem doma, a kad se vraćam u Novo Virje, gdje sad živim, kažem samo da idem u Novo Virje. Moji nisu doma imali niti bunar, pa smo po vodu odlazili u središte sela, tu gdje je sad kapelica, pa onda ta stalna gacanja po vodi, ali meni je bilo lijepo i nikad neću prežaliti što smo morali otići", kaže Nada Jendric.

Današnja livada s kapelicom nekada je bila središte sela

Za one koji tu nisu živjeli, današnji prostor Bukevja je samo jedna velika livada okružena stoljetnim stablima hrasta lužnjaka Repaške šume. No nekadašnji stanovnici dobro se sjećaju gdje je što bilo. Dobar orijentir je i nekadašnje križno drevo koje se nalazilo u središtu sela, a na mjestu kojega je sada izgrađena kapelica.

"Otkada je sagrađena, svaki susret Bukevjana počinje svetom misom. Ovih godišnjih susreta ne bi bilo bez novčane pomoći općina u koje se odselio najveći broj ovdašnih ljudi, a to su prije svega općine Gola, Molve, Virje, Novigrad Podravski i Novo Virje. Najveći val iseljavanja, kao što je rečeno na današnjem predstavljanju knjige o ovom pridravskom selu kojeg više nema, bio je između 1960. i 1970. godine. Srećom, zahvaljujući toj knjizi, autora Zvonimira Ištvana, istina o Bukevju, selu iz kojeg su stanovnici doslovno morali pobjeći, ostat će zabilježena i za nove generacije, jer mladim ljudima je već i sada teško povjerovati da su ovdje nekad bile kuće, gospodarski objekti, škola, ukratko da je ovdje bio život, koji je većini stanovnika, unatoč stalnoj borbi s poplavama, bio lijep", istaknuo je Branko Mesarov, načelnik općine Novo Virje u kojoj također živi nekoliko desetaka Bukevjana.

S obzirom na današnje stanje u hrvatskim ruralnim područjima, uzrok kojega nisu poplave kao ovdje, gotovo da bi stanovnici svakog sela trebali polako početi sakupljati fotografije i početi pisati knjigu, kako jednog dana ne bi i oni i mjesta u kojima su se rodili i ostarjeli, zajedno s njima otišla u zaborav. Žalosno, ali znamo da je istinito.

Foto: Sandra Špoljar


Fotoprilog


Tagovi

Bukevje Poplave Napušteno selo Drava Branko Mesarov Ljubica Bokor Nada Jendric Ivan Kelemin Zvonimir Ištvan Dragutin Feletar Repaška šuma Škola


Autorica

Sandra Špoljar

Više [+]

Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.