Blagoslov traktora i polja: Sveti Marko više ne čuva samo pšenicu, nego i poljoprivredne strojeve

Blagdan svetog Marka evanđelista, kojega Katolička Crkva obilježava 25. travnja, stoljećima zauzima posebno mjesto u vjerskoj i kulturnoj tradiciji. Iako o njegovu životu nema mnogo pouzdanih povijesnih podataka, lik i djelo ovog sveca ostavili su dubok trag u kršćanstvu, ali i u narodnim običajima diljem Europe, pa tako i u hrvatskim krajevima.

Ovaj je spomendan osobito povezan s blagoslovom polja. Na taj dan svećenici su tradicionalno obilazili njive i molili za plodnu godinu, zaštitu od tuče, groma i nevremena. U slavonskim se selima u crkvu na taj dan donosi snopić pšenice kojega svećenik na misi blagoslovi.

Iako je ovaj običaj danas rjeđi, u nekim se sredinama i dalje njeguje. Tako je, primjerice, u Mariji Gorici posljednjih godina obnovljen običaj blagoslova polja i poljoprivrednih strojeva, koji okuplja lokalne vjernike.

Blagoslov polja i poljoprivrednih strojeva

Prema riječima župnika velečasnog Mateja Petrića, voditelja Župe Blažene Djevice Marije od Pohođenja, i ove godine će se održati blagoslov poljoprivrednih strojeva i polja na spomendan svetog Marka, s početkom u 18 sati.

Ovakav običaj imaju još neki hrvatski krajevu poput zagorske Strugače koja se nalazi na tromeđi Bedekovčine, Mača i Mihovljana. Manifestacija je prošle godine održana u organizaciji Općine Bedekovčina, DVD-a i Župe Orehovica, kada je tom prigodom blagoslovljeno oko 300 traktora te velikog broja pristiglih quadova.

Inače, sveti Marko štuje se kao zaštitnik polja, vinograda i usjeva, ali i kao zaštitnik brojnih zanimanja, od zidara i staklara do odvjetnika i javnih bilježnika. Njegov spomendan tako ostaje spoj vjere, povijesti i tradicije, podsjećajući na bogato nasljeđe koje i danas živi u narodu.

Svijećnica u Hrvatskoj: Od slavonskog Svitlomarinja do Kandalore u Smokvici

Na Markovdan stopi li se volu rog, u polju je rod, kaže pučka poslovica sugerirajući da će godina biti rodna ako 25. travnja dan bude lijep.

Markovo evanđelje kao najstarije

Prema predaji, sveti Marko rođen je oko 10. godine u Jeruzalemu, a njegovo pravo ime bilo je Ivan. Potjecao je iz židovske obitelji koja je prihvatila Isusov nauk, a kuća njegove majke Marije bila je jedno od prvih okupljališta kršćanske zajednice. Iako autor jednog od četiriju Evanđelja, u Novom zavjetu spominje se tek desetak puta.

Biblijski tumači smatraju kako je Marko bio blizak suradnik apostola Petra, čije je propovijedi kasnije zapisao na grčkom jeziku, čime je nastalo Evanđelje po Marku. Upravo se to Evanđelje smatra najstarijim, budući da ne spominje razaranje jeruzalemskog hrama 70. godine. U njemu Marko naglašava Isusovo čovještvo te postupno otkriva njegovo mesijanstvo.

Mučenička smrt 25. travnja 68. godine

Marko je sudjelovao i u misijskim putovanjima zajedno sa svojim rođakom Barnabom i apostolom Pavlom. Putovali su iz Jeruzalema u Antiohiju, a potom i na Cipar oko 50. godine. Iako ga Pavao kasnije nije vodio na daljnja putovanja, njih dvojica su se oko 60. godine pomirili i nastavili suradnju.

Prema predaji, Marko je oko 65. godine stigao u Aleksandriju, gdje je utemeljio Crkvu i postao njezin prvi biskup. Ondje je i podnio mučeničku smrt 25. travnja 68. godine. Legenda kaže da ga je razjarena rulja izvukla iz crkve, vezala konopcima i vukla po ulicama sve dok nije preminuo. Zbog iznenadnog nevremena njegovo tijelo nije bilo spaljeno, već su ga vjernici dostojno pokopali.

Njegovi su posmrtni ostaci kasnije preneseni u Veneciju, gdje je u 11. stoljeću podignuta veličanstvena bazilika u njegovu čast. Sveti Marko danas je zaštitnik toga grada, a njegov simbol, krilati lav, predstavlja snagu uskrsnuća i pobjedu nad smrću.

Osim Venecije i Egipta, sveti Marko ima posebno značenje i u hrvatskoj tradiciji. U njegovu čast posvećene su i dvije nekadašnje katedrale, u Makarskoj i Korčuli, dok se crkva svetog Marka na zagrebačkom Griču ističe kao jedan od najprepoznatljivijih simbola glavnog grada.