Petar Kružić: Marikultura je potrebna, ali to je prljava industrija

U zadarskom arhipelagu, između otoka Iža i Dugog otoka, smjestila se Rava. Veličina otočića je nešto preko tri i pol četvornih kilometara, a specifičnost je što je okružen s 5-6 ribogojilišta.

"Studije su pokazale da jedno uzgajalište srednje veličine onečišćuje more otprilike kao kanalizacija grada od desetak tisuća stanovnika", otkriva izv.prof.dr.sc. Petar Kružić, morski biolog s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

On upozorava da se radi o osobito prljavoj industriji koja ostavlja veliki trag na okolišu te da bi vlasnici uzgajališta ekologiji trebali posvetiti daleko više pažnje. Naime, plutajući kavezi iz godine u godinu sve su brojniji jer se proizvođači diljem Sredozemlja nadmeću u uspješnosti.

Pritom, međutim, ne razmišljaju o negativnom utjecaju ove privredne grane na ekosustav.

Ne postoji čista marikultura

"Nisam protiv marikulture, ona je u današnje vrijeme neophodna jer je divlje ribe u Jadranu sve manje. Ako se želimo nastaviti hraniti kako smo navikli, proizvodnja morskih organizama od velike je važnosti“, napominje Kružić.

Međutim, Hrvati su poznati po pretjerivanju, pogotovo kada se pokaže da nešto donosi dobru zaradu. Tako je i s marikulturom, govori. Ističe da je problem u neplanskom pozicioniranju kaveza. Stavlja ih se, primjerice, u kanale koji su ionako opterećeni povećanom sedimentacijom ili su slabo protočni.

Treba dobro planirati kako i gdje postaviti kaveze te koliko će ih biti na određenom području. "Također treba biti svjestan da će tamo more biti onečišćeno – ne postoji čista marikultura“, naglašava za Agroklub. Radi se o utjecaju na podmorje koji je vrlo negativan za sesilne i slabo pokretne morske organizme.

Nestanak posidonije

Kružić se prisjeća ronjenja kod Rave prije 20-ak godina kada je uživao u predivnim crvenim gorgonijama. Danas je veliki dio njih nestao, a ostale preživjele nisu u dobrom stanju.

Osim toga, posidonija koja je u tom dijelu nekada bila prilično gusta, sada je jako oštećena. Na nekim su mjestima livade nestale, preostale su jako prorijeđene s listovima u lošem stanju. Kružić smatra da će ova cvjetnica kod Rave vrlo vjerojatno nestati. Inače, osim onečišćenja uništava ju i sidrenje.

Posidonija je u Mediteranu zaštićena vrsta. Njena važnost je ogromna jer obogaćuje more kisikom, a listovi dugački i do metar i pol za brojne morske vrste predstavljaju odličan zaklon od predatora. One se u livadama i razmnožavanju što dodatno povećava njenu važnost kao staništa.

Cvjetanje mora

Veliki problem kod marikulture je što 20-30 posto hrane, bilo riba ili peleta, propadne kroz kavez na morsko dno. Treba spomenuti i onečišćenje od ribljeg izmeta koji struje odnašaju čak i kilometar dalje od kaveza.

Sve navedeno jako utječe na posidoniju jer naslage završavaju u njenim livadama. Tako se gomila organski mulj koji se zimi razgrađuje na hranjive soli. Njih u proljeće koriste alge te zbog velikih količina hranjivih soli u tim područjima dolazi do cvjetanja mora. 

Ono može uzrokovati taloženje na listove posidonije čestica koje se nazivaju i 'morski snijeg' što spriječava proces fotosinteze. Kada 'morski snijeg' padne na dno, zbog bakterijske razgradnje često dolazi do anoksije pa bentoski organizmi - kao što su spužve, koralji ili slabo pokretni trpovi -  ostaju bez kisika.

Znakovita je činjenica da se prije 30-40 godina cvjetanje mora događalo isključivo u sjevernom Jadranu, dok danas zbog raznoraznog onečišćenja tome svjedočimo duž cijele obale istočnog Jadrana.

Kavezi su gradovi u moru

Prepreku u rješavanju opisanog problema stvaraju čak i pojedini biolozi koji, pomalo je nevjerojatno, zagovaraju marikulturu. "Tvrde da se radi o čistoj industriji, ali tome nije tako. Riblji kavezi su kao gradovi, samo u moru“, ističe Kružić te dodaje da se skrivaju činjenice što šteti ekosustavima.

U cilju izrade studija za vlasnike marikultura provode monitoring, ali “ponekad se to radi na način bez da je itko zaronio“, negoduje naš sugovornik. Napominje da je obveza svakog uzgajališta pridržavanje zakona i vršenje monitoringa na godišnjoj razini, a što je propisala Europska unija.

"Rezultati se jako razlikuju ovisno o tome tko radi analizu vode. Vrlo je upitno gdje se uzimaju uzorci“, priča profesor i ponavlja da nema pravog uvida bez zarona jer se mora iz prve ruke vidjeti kako stvari u moru izgledaju.

Bijeg turista

Otok Rava dug je 5 kilometara, a širina ovisno o lokaciji iznosi od 50 metara do 1,2 kilometra. S obzirom da ga nastanjuje manje od 200 stanovnika, idealan je za one željne odmora u miru i tišini. No, niti turiste niti domaće ne privlači mutno i onečišćeno more uz plaže.

"Lani su turisti odlazili jer je more bilo šporko – masno i mutno – sasvim suprotno od onoga što su gledali na slikama“, opisuje Ivan Božin koji boravi na Ravi kroz cijelu godinu. Kaže da stanovnici otoka nisu protiv marikulture, već protiv načina na koji se ona provodi.

Važno je napomenuti da je uzgajalište udaljeno 500-600 metara, ali se lanjsko onečišćenje prostiralo do obale. Božin se buni na preveliki broj kaveza te kako je posidonija na pojedinim mjestima u potpunosti nestala. "Stotine kvadrata je pusto, sami pijesak“, opisuje.

Propada i promjenjiva sumporača, spužva intenzivno žute boje koja vađenjem iz mora mijenja boju. Božinu je poznanik ronioc kazao da je katastrofa što se događa s tom spužvom kod Rave i da stoga ovdje turiste više neće dovoditi.

Stvari treba dovesti u red

"Moramo odlučiti želimo li biti turistička zemlja ili nešto drugo, jer turizam i zagađenje ne ide jedno s drugim“, upozorava Kružić pritom misleći i na aktivnosti kao što su, primjerice, vađenje nafte ili plina iz podmorja. "Ako želimo turizam, da bi trajao, on mora biti kvalitetan“, napominje. 

Smatra da je krajnje vrijeme da se negativne prakse zaustave jer – ribogojilišta su potrebna, ali treba pametno postupati.

To podrazumijeva ograničavanje broja kaveza po uzgajalištu, paziti kamo se postavljaju - za što je potrebno odraditi kvalitetnu studiju jer detalja na koje treba paziti ima mnogo. Na primjer, morske struje su izuzetno važne prilikom donošenja takvih odluka.

"Uz bolje planiranje, moguće je stvari dovesti u red“, uvjeren je profesor.