Nikad tvrđi pomorski kruh

Sve je veći broj ribarskih koča i dugih brodica vezano uz kraj, umjesto da plove pučinom i love ribu. Nakon posljednjeg poskupljenja plavog goriva za ribarske brodove, pokušao sam razgovarati s nekolicinom profesionalnih ribara na te okolnosti. Ova varljiva pojeftinjenja ne poboljšavaju situaciju u kojoj se nalaze dalmatinski ribari. Veoma su neraspoloženi za razgovor i s ogorčenjem su odmahivali psujući sve koje su smatrali krivim. U prolazu bi dobacivali kako je bilo dosta što im se prodavalo gorivo veoma loše kvalitete, zbog čega su često ostajali u kvaru i davali velike novce za popravke. Sve to budi strasti i zbog neriješenog ribarskog pojasa zbog čega su prinuđeni gledati kako naši susjedi, ribari, pod veoma boljim uvjetima i kvalitetnijom flotom, njima ispred nosa kradu ribu.

Nakon dosta truda, uspio sam razgovarati s jednim od mladih profesionalnih ribara iz Vinišća. Tom prilikom je rekao, "možete napisati sve najgore jer me ova situacija doista dovodi do očaja". Poseban je problem nedostatak crpki za gorivo, ribari gorivo mogu nabaviti na svega nekoliko mjesta i to van rute kojom kreću ribariti. Sve je udaljeno najmanje pedesetak kilometara. Gorivo moraju transportirati na nedozvoljen način ili ići kočom, što iziskuje velike troškove. Svako isplovljavanje za lov stoji i do tri tisuće kuna, a nitko ne garantira da će ribu uloviti. Ako je i ulove, kako će je prodati, o tome nitko ne vodi brigu. U koju god luku pristanu, nisu dobro došli. Kada se tome doda sva obavezna davanja državi, od koje ne dobivaju ama baš ništa, ostaje im samo poludjeti, jer suviše investiraju da bi se sada toga odrekli.

Situacija je doista složena, ako ne i alarmantna. Posljednji je trenutak da se poduzmu mjere i ublaži nastala situacija jer sam stekao dojam da je ribarima dogorjelo do nokata i da se njihovu životu, uz onih sedam kora, pribrojila i osma, a to se više ne može izdržati. Postavlja se pitanje zašto je naša ribarska flota zastarjela u odnosu na ribare susjednih zemalja? Naša brodogradilišta ne grade ribarice i moramo ih nabavljati iz inozemstva, a to je prevelik zadatak u odnosu na zaradu. I ovako se građani žale da je riba dosta skupa, glavni je razlog velik broj preprodavača i trgovaca na crno, kojih u nas ima svaki dan sve više. Inspekcijske službe po ribarnicama rade slabo, ili ih uopće nema pa se na ribarnicama svašta prodaje. Tužno je gledati kako ribari susjedne Italije našim ribarima ispred nosa odnose velike količine ribe iz našega mora. Doista je krajnje vrijeme da se u toj grani hrvatskog gospodarstva poduzmu oštrije mjere i dovede red na zadovoljstvo ribara, a i naših građana koji kupuju ribu i od kojih ribari žive.

Foto: depositphotos.com