Kako su Česi unaprijedili hrvatsko ribogojstvo?

Nova publikacija Spomenar (Memorial) o plodnoj suradnji između ribnjačarstava u Češkoj i Hrvatskoj između pedesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, autora Cvjetana Bojčića, bivšeg direktora Ribnjačarstva Poljana, nedavno je ugledala svjetlo dana. O suradnji češkog i hrvatskog ribnjačarstva, točnije sinergiji između Čeških Budějovica i hrvatske Poljane te Končanice, o prijateljstvu njihovih direktora, Václava Šilhavog, Cvjetana Bojčića te Josefa Vojte iz Ribnjačarstva Končanica, dalo bi se štošta reći.

Pozitivan utjecaj češkog ribnjačarstva na uzgoj slatkovodne ribe u Hrvatskoj

Brošura Cvjetana Bojčića govori o pozitivnom utjecaju češkog ribnjačarstva na uzgoj slatkovodne ribe u Hrvatskoj, a bavi se problemima razvoja uzgoja ribe u Končanici i Poljani. Slike dokumentiraju to prošlo vrijeme i ne lažu. Autor je sudjelovao u izdavanju nekoliko i znanstvenih publikacija i knjiga o ribama i uzgoju slatkovodne ribe. Brošuru je prevela Alena Rais, novinarka Jednote Daruvar.

Cvjetan Bojčić: Spomenar suradnje i prijatelstva

Pozitivni utjecaj češkog ribnjačarstva na hrvatsko, u Poljanama i Končanici ostavio je traga. Suradnja Čeških Budějovica, Poljane i Končanice donijela je neke nove spoznaje. Početkom 20. stoljeća, naše dvije zemlje, Hrvatska (Slavonija) i Češka (Moravska), su bile u sastavu države Austro-Ugarske monarhije. Zato su uslovi za suradnju, prenošenja iskustava, razmjenu stručnjaka bili znatno drugačiji, zapravo bitno bolji, nego kasnije, kada su naše zemlje postale samostalne države.

Iz opsežnog statističkog djela "Slatkovodno ribarstvo u Austriji" iz 1904. godine se vidi da je bilo 3.165 ribnjačarstava sa 14.781 ribnjaka površine 60.616 hektara. Tu nisu bile obuhvaćene Hrvatska, Slavonija i Ugarska. Proizvodnja je iznosila 3,225.387 kg konzumne ribe i 1,325.855 kg mlade ribe. Podaci se odnose na šaranske ribnjake. Uzgoj pastrva (umjetno ribogojstvo) je predstavljalo 280 zavoda za umjetno ribogojstvo sa 3.500 aparata, s proizvodnjom 30 milijuna oplođene ikre i 13,742. 000 komada mlađa.

Češko ribogojstvo je bilo najveće i najnaprednije, pa je logično da je bilo uzor za razvoj ribogojstva u Hrvatskoj. U isto vrijeme tada u Hrvatskoj (Slavoniji) nije postojalo šaransko ribogojstvo. Zapravo je 1897. godine osnovano "Šaransko ribnjačarstvo Božjakovina" na zemaljskom dobru, s pet ribnjaka na 5 hektara. To je zapravo bio pokusni ribnjak kao naukovni objekt i depot za nabavu mlađa. Prva mlađ je dopremljena iz Třebona u Češkoj. Iako nije bilo izgrađenih ribogojilišta, u praksi se o ribarstvu (i pastrvom) počelo govoriti, pisati, propagirati ga. Već 1891. godine se osniva "Hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva", koje 1892. godine počinje izdavati svoje glasilo Vjesnik, koji kasnije dobiva ime "Lovačko-ribarski vijesnik".

Češko ribogojstvo i stručnjaci su odigrali veliku ulogu u razvoju hrvatskog ribogojstva i suradnje. Spomenuti su Jan Šusta, Ervin Rössler, Oto Frangeš, uvoz mlađa iz Třeboňa u novoosnovano ribnjačarstvo Božjakovina. A onda su tu ulogu preuzeli Mađari. Obnovu prave suradnje bilježimo tek 1980.-ih godina, angažiranjem Ribozajednice i Ribnjačarstva Končanica sa Státním rybářstvím i institutom u Vodňanech (Češka).

Državno poduzeće Státní rybářství u Češkim Budějovicama je osnovano 1919. godine, a 1989.g. je proslavilo 70. godišnjicu rada. Vidi se kontinuitet i stabilnost ribarske organizacije u dugom periodu postojanja, iako su se i kod njih mijenjali državni sistemi i režimi. Iz podataka za 1995. godinu možemo zaključiti, da je u Češkoj Republici bilo 43.063 ha ribnjačkih površina, s ukupnom proizvodnjom 18.648 tona ili po ha 436 kg riba. Ova je proizvodnja u 2010 g. narasla na 20.420 tona, a prinos po hektaru je bio 479 kg. (U usporedbi s našom proizvodnjom, koja je pala na jednu trećinu). Od ukupne proizvodnje riba na šarane otpada 16.400 tona ili 88 %.

Uzgoj ribe i pataka

U češkom ribogojstvu je bio uveden intenzivan uzgoj pekinških pataka na ribnjacima tzv. "šaranskopačji sistem" - na češkom "kaprokachní systém". Na vrhuncu tog uzgoja pataka 1980.-ih godina se smatralo da patke doprinose i do 50 % vrijednosti ukupnog uzgoja ribe i pataka. Iz podataka se vidi da je 1980. godine uzgojeno 57.896 komada pataka, ukupne težine 11.553 tone, da bi 2000. godine spao na 4.235 tona. Poslije transformacije državnih poduzeća 1990. godine, uzgoj pataka se postupno snižavao. Radi rigoroznijeg uvođenja mjera očuvanja čistoće životne sredine, uzgoj pataka je napuštan i uništavan, da bi s vremenom bio potpuno napušten.

Foto: depositphotos.com