Jadran se mijenja: Znanstvenici prate nove morske stanovnike

Prozirno tijelo morskog oraha na prvi pogled može zavarati jer podsjeća na meduzu. Riječ je, međutim, o rebrašu podrijetlom iz zapadnog Atlantika koji je danas prisutan i u Jadranu. Njegova pojava dio je šire promjene morskog ekosustava – sve češće se bilježe organizmi koji nisu pripadali njegovu izvornom živom svijetu.

Takve vrste nazivaju se strane ili alohtone. U novo područje mogu dospjeti različitim putovima, a među najvažnijima su aktivnosti povezane s pomorskim prometom. Balastne vode brodova jedan su od mogućih načina njihova prijenosa, kao i organizmi koji se pričvrste za brodske trupove.

Sama činjenica da se neka vrsta pojavila izvan svojeg prirodnog areala ipak ne znači da je štetna. Ključan trenutak nastupa tek ako se uspije nastaniti, razmnožavati i širiti te pritom počne utjecati na domaće vrste, staništa ili ljudske aktivnosti.

"Invazivne vrste mogu biti konkurencija autohtonim jadranskim vrstama za hranu, stanište i druge resurse. Primjerice, ako troše isti izvor hrane, domaćim vrstama je ostaje manje, što je važno za vrste poput sitne plave ribe, resursa koji se koristi stoljećima“, objašnjava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju, Instituta Ruđer Bošković.

Kada strani stanovnik postaje problem?

Morski orah jedna je od ciljnih vrsta koju istraživači prate kroz projekt ALIENA. Njegova je posebnost u tome što se hrani zooplanktonom, sitnim organizmima koji plutaju u vodenom stupcu i imaju važnu ulogu u hranidbenoj mreži. Budući da je zooplankton istodobno hrana brojnim ribama, brojna populacija morskog oraha može značiti i veći pritisak na resurs dostupan domaćim vrstama.

Zbog toga znanstvenicima nije dovoljan podatak da je određeni organizam pronađen. Važno je pratiti njegovu brojnost, prostornu rasprostranjenost i dinamiku širenja.

"Kada vrstu pronađemo na novoj lokaciji, dobivamo novu točku na karti njezina širenja. Ako se invazija počela na jugu Jadrana, možemo pratiti pomiče li se iz godine u godinu prema sjeveru. Kod vrsta koje stižu balastnim vodama obrazac može biti sasvim drugačiji jer se mogu pojaviti izravno u nekoj luci i ondje uspostaviti populaciju“, kaže Marić Pfannkuchen.

Takvi podaci mogu biti posebno važni u početnoj fazi pojave. Što se promjena ranije registrira, to je više vremena za procjenu njezinih mogućih posljedica i odlučivanje o tome treba li reagirati. Dodatni izazov predstavljaju propisi. Ako se pojavi organizam za koji ne postoje predviđene mjere kontrole ili uklanjanja, institucije moraju procijeniti koje bi se procedure mogle primijeniti.

Od opažanja do sustava ranog upozoravanja

Upravo je stvaranje učinkovitijeg sustava praćenja jedan od ciljeva projekta ALIENA, punog naziva ALIgning Efforts to control Non-indigenous species in the Adriatic sea. U njemu istraživači iz Hrvatske i Italije povezuju različite izvore podataka kako bi stvorili zajedničku bazu znanja o stranim vrstama u Jadranu. Podaci prikupljeni na terenu pritom se kombiniraju s računalnim modelima koji pokušavaju predvidjeti u kojim bi okolišnim uvjetima određena vrsta mogla opstati i širiti se.

Prva verzija prognostičkih alata već postoji, a njihova se pouzdanost provjerava podacima dobivenima tijekom istraživanja u četiri pilot-područja Jadrana. Ideja je prijeći s pukog bilježenja nalaza na sustav koji može upozoriti na moguće promjene. Takav pristup znanstvenicima daje bolju osnovu za praćenje populacija, dok nadležnim institucijama ostavlja više prostora za procjenu rizika i eventualno djelovanje.

Važan dio istraživanja pritom su i molekularne metode. One omogućuju otkrivanje organizama koje je klasičnim metodama teško uočiti - primjerice zato što su vrlo mali, rijetki ili izgledaju slično drugim vrstama.

Znate li koje sve invazivne vrste ugrožavaju naš Jadran?

No novi način detekcije donosi i potrebu za opreznijim tumačenjem rezultata.

"Molekularne metode daju nam potpuno novi uvid u bioraznolikost Jadrana. Otkrivamo vrste koje prije nisu bile na našim popisima, ali to ne znači da su sve nove ili invazivne. Neke su možda oduvijek bile ovdje, samo ih ranijim metodama nismo mogli prepoznati“, ističe Marić Pfannkuchen.

Opažanja s mora mogu poslati i građani

U cijelu priču mogu se uključiti i građani. Neobičan organizam uočen tijekom kupanja, ronjenja ili boravka uz more može biti vrijedan podatak ako je dobro fotografiran i ako su zabilježeni mjesto i vrijeme nalaza. Za prijavu takvih opažanja dostupna je aplikacija Crafting the Sea, putem koje građani mogu informacije izravno uključiti u praćenje promjena u Jadranu.

Projekt ALIENA provodi se kroz program Interreg Italija-Hrvatska 2021.-2027., namijenjen prekograničnoj suradnji dviju zemalja. Vrijedan je 2.624.458 eura, pri čemu 2.099.566,40 eura dolazi iz Europskog fonda za regionalni razvoj.

Vodeći partner je Regija Apulija, a u projektu sudjeluje sedam institucija - pet iz Italije i dvije iz Hrvatske. Hrvatsku predstavljaju Institut Ruđer Bošković, kroz Centar za istraživanje mora u Rovinju, te Institut za oceanografiju i ribarstvo.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor