• Toni Bartulin, Eurofish
  • 09.07.2018. 12:00

Bartulin: Znali jesmo, a istraživanjem i dokazali, da su plaće u Hrvatskoj veće, ljudi bi češće kupovali i jeli ribu

Toni Bartulin, mladi je stručnjak za ribarstvo u “Eurofishu“. Kao njihov stručnjak radio je i na projektu o konzumaciji ribe u Hrvatskoj, podnesenom u Kopenhagenu na zahtjev našeg Ministarstva poljoprivrede.

Foto: Toni Bartulin
  • 1.720
  • 282
  • 0

“Eurofish“ je međunarodna organizacija za razvoj ribarstva i akvakulture u Europi, sa sjedištem u danskom glavnom gradu Kopenhagenu, svrha koje je pridonijeti razvoju održivog ribarstva i akvakulture kao i poticanje tehničke i ekonomske suradnje između zemalja članica. A članstvo čini 12 država, od kojih se dio nalazi u Europskoj uniji, primjerice Hrvatska, Danska, Estonija, Italija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Španjolska kao i one koje nisu dio nje, poput Albanije, Norveške i Turske.

“Eurofish“ je tijekom prošle, 2017. godine, u suradnji s Upravom ribarstva našeg Ministarstva poljoprivrede, proveo  istraživanje hrvatskog tržišta s ciljem prikupljanja aktualnih podataka o konzumaciji ribe i ribljih proizvoda u našoj zemlji. Voditelj spomenutog projekta bio je 28-godišnji Toni Bartulin, magistar ribarstva i projekt menadžer Eurofish-u, koji se prije nepune dvije godine iz Kaštela preselio u Dansku.  

Spojio praksu i teoriju

U “Eurofish“ nije došao slučajno niti s “faksa na posao,“ već su iza njega razna radna iskustva. Naime, u ribarstvo je ušao zahvaljujući obiteljskoj ribarskoj tradiciji, gdje je naučio kako ribari rade “na terenu“, što mu, kako kaže, daje za pravo da na ribarstvo gleda i sa one druge, konkretne perspektive, a ne samo akademske.

Pored ribarskog iskustva, Bartulin je prošao stručne prakse te usavršavanja u čak šest država. Od Erasmus stručne prakse u Irskoj, Europske volonterske službe u Bugarskoj, stažiranja u NAFO-u (Northwest Atlantic Fisheries Organisation) u kanadskoj pokrajini Nova Škotska, rada u Međunarodnoj komisiji za zaštitu tune (ICCAT) na Malti, pa sve do stažiranja u kabinetu Karmena Velle, malteškog povjerenika Europske komisije za ribarstvo, pomorstvo i okoliš, u Bruxellesu u Belgiji na koje je došao prošavši strogu selekciju između čak 25.000 prijavljenih kandidata da bi svoj boravak u tom gradu završio stažiranjem u Europskom parlamentu.

Sadašnje radno mjesto mu je u prijestolnici Danske, Kopenhagenu. Sve to bio je dovoljan razlog da, uz rezultate provedenog istraživanja, javnosti predstavimo i ovog mladog stručnjaka za ribarstvo. Za početak nas je zanimalo kako se Dalmatinac priviknuo na dansku klimu i je li to uopće moguće?!

Danci obožavaju naše more

“Ha, ha, kako-kad“ (smijeh). Mi Dalmatinci smo razmaženi kad govorimo o vremenu, jer smo navikli na stabilne i relativno sunčane dane, pogotovo sad u ljetnim mjesecima. Tu sam već godinu i pol dana i što da kažem, osim da sam se samo naviknuo na to da su ovdje dani rjeđe sunčani, a i kad se iza oblaka malo pojave njegove zrake, to nikako ne znači da je i toplo. Recimo, prošloga ljeta nije zabilježen ni jedan klimatološki ljetni dan, odnosno temperatura cijelo ljeto nije prešla 25C. Istina, ove godine je situacija nešto drugačija.

Uz more tu češće ide sunčanje nego kupanje, zato mi je potpuno jasno zašto ovdašnji stanovnici jedva čekaju ljeto i godišnji odmor te kreću put juga, a nemalom broju, odredište je upravo naša obala. Ali pokušavam se ne zamarati  meteorološkim uvjetima, kad se zaželim sunca, nema druge nego sjesti u avion i otići do mojih Kaštela, točnije Kaštel Starog“, priča nam Toni.

Je li bilo teško dobiti posao u jednoj ovakvoj međunarodnoj organizaciji kao što je Eurofish?

“Recepta nema, jer svatko ima svoj individualni put. Ustrajnost, dodatno usavršavanje odnosno ulaganje u sebe, te volontiranje bili su neki od preduvjeta u mom slučaju. I sami ste nabrojli samo dio institucija diljem svijeta u kojima sam radio nakon završetka diplomskog studija “Ribarstvo i lovstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Strane poslodavce zanima isključivo vaše znanje

Dakle iskustva sam imao i to međunarodnog, a to je ovdje najvažnije. Jer, ako se cijeli životni vijek ne maknete iz komforne zone vlastite okoline i jezika, teško da možete dobiti priliku u nekoj međunarodnoj organizaciji. Rad u međunarodnom okruženju je izazovan, zanimljiv i ugodan. Važna stavka je da se u takvom okruženju puno više uči, te se na dnevnoj bazi razvijaju komunikacijske i upravljačke vještine koje vas osposobljavaju za najstresnije situacije u današnjem globaliziranom svijetu. No da se vratimo na glavnu temu ovog razgovora.

Znači, posebno mi je bilo drago što sam prošle godine imao priliku raditi na projektu o konzumaciji ribe u Hrvatskoj koji je proveden na zahtjev Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, a podnijet tijekom redovne, 15. sjednice Upravnog vijeća “Eurofish-a“ u Kopenhagenu 2016. godine, kojeg je RH redovna članica, a u cilju dobivanja aktualnijih reprezentativnih podataka i spoznaja o konzumaciji ribe na području cijele naše zemlje. Istaknuo bih odličnu suradnju s Mirtom Novak, voditeljicom Odjela za uređenje tržišta iz Ministarstva poljoprivrede, koja je, zajedno sa svojim suradnicima, dala važan doprinos pri realizaciji istraživanja tržišta i sastavljanja izvještaja, koji je nakon završetka objavljen na web stranici našeg Ministarstva poljoprivrede“ kaže Bartulin.

Koje su najvažnije stavke spomenute studije i nalazi li se riba češće na tanjurima Danaca ili nas?

“Opći cilj istraživanja je bio identificirati navike, preferencije i načine konzumacije ribe, kao i stavove i opće znanje o ribi hrvatskih potrošača. Istraživanje otkriva ključne razloge za nekonzumaciju ribe, daje uvid u  preferenciju vrste i proizvoda ribarstva te otkriva postoji li preferencija prema ribi ovisno o podrijetlu i vrsti, odnosno divljoj ili uzgojenoj, morskoj ili slatkovodnoj i slično. Ono što bih istaknuo jest činjenica da je to istraživanje jedno o najsveobuhvatnijih koje je na tu temu napravljeno u Hrvatskoj.

Naime, provedeno je na razini šest specifičnih regija i to Slavoniji, Središnjoj i Sjevernoj Hrvatskoj, Zagrebu, Istri i Primorju te Dalmaciji, na uzorku od 1.001 ispitanika, što je itekako utjecalo na relevantnost rezultata, s obzirom da se ovdje nisu miješali odgovori, primjerice, Slavonaca i Dalmatinaca, koji, moramo priznati, imaju različite navike i poglede vezane uz konzumaciju ribe.

Kad bi plaće bile veće, Hrvati bi ribu češće kupovali

Odgovor na drugi dio pitanja najbolje će oslikati podatak da je cijena ribe u danskim trgovinama slična, za neke vrste gotovo ista kao i kod nas, a standard Danaca i Hrvata je gotovo nemoguće uspoređivati. Kao što smo već i znali, a u istraživanju i dokazali, jest činjenica da, ukoliko bi u Hrvatskoj plaće bile veće, ljudi bi ribu češće kupovali i jeli kao uostalom i druge proizvode ribarstva i akvakulture. Studija je pokazala da 13% Hrvata ribu uopće ne jede, dok se preostalih 87% više ili manje odlučuje za nju, prije svega zbog toga što sadrži zdrave omega 3 masne kiseline te zbog činjenice da im odgovora njezin okus. Očekivano, ribu najviše jedu stanovnici Istre, Primorja i Dalmacije, a najmanje oni iz središnje i sjeverne Hrvatske.

Dvije trećine hrvatskih potrošača kupuje ribu u ribarnicama, dok nešto više od polovice to prakticira u trgovačkim centrima. Zanimljiv je i podatak da se petina anketiranih Dalmatinaca izjasnila kako je ribu teško jesti, stoga je ne konzumiraju, dok u Zagrebu nema istomišljenika po tom pitanju. Oslić, srdela i šaran najomiljenije su riblje vrste kod hrvatskih potrošača, ali istaknimo da je polovica ispitanika zainteresirana za kušanje i novih proizvoda odnosno vrsta.

Većina Hrvata kupuje domaću ribu i to onu iz divljeg uzgoja

Također većina ispitanika se izjasnila kako prilikom kupnje ribljih proizvoda čita deklaracije, te da se između uvozne i domaće ribe, odlučuje za onu domaću. No, u odnosu na neke druge države, u Hrvatskoj se riba premalo jede. Primjerice, na razini države, Hrvati je generalno konzumiraju 4 do 5 puta manje  od Portugalaca, koji su vodeći po tom pitanju. Na razini regija učestalost konzumacije je malo drugačija. Tako npr. stanovnici južnog djela Hrvatske, ribu jedu češće i više u odnosu na one u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nadalje, hrvatski potrošači u 62% slučaja preferiraju divlju ribu, u odnosu na onu iz uzgoja koju kupuje 13% ispitanika. S obzirom da je istraživanje opsežno, za ostale rezultate istraživanja i više detalja upućujem čitatelje na Izvještaj koji je dostupan u elektronskoj verziji ovdje“, podsjeća Bartulin.

Eurofish se uvelike bavi i promocijom europskih tvrtki koje se bave proizvodnjom i preradom ribe. Jesu li do sada i neke hrvatske imale koristi od toga? 

“Jedan od ciljeva Eurofish-a jest i poticanje ulaganja privatnog sektora i partnerskih dogovora u ribarstvu i akvakulturi, a do toga, između ostalog  dolazi, povezivanjem proizvođača, investitora i ostalih sudionika ribarskog sektora. Primjerice, prošle godine je “Eurofish“ nekolicini hrvatskih proizvođača osigurao izlaganje i promociju na velikom međunarodnom i najvećem njemačkom sajmu “Fish International“ u Bremenu, što im je, pokazalo se, otvorilo vrata prema novim tržištima. Također, ova organizacija već 20 godina izdaje i svoj Eurofish magazin odnosno dvomjesečnik na engleskom jeziku u kojem se prezentiraju najnovija dostignuća u proizvodnji, preradi, tržištu i tehnologiji ribarstva i akvakulture u Europu.

Drago mi je što je u njemu objavljeno i nekoliko reportaža vezanih uz sektor ribarstva i akvakulture u Hrvatskoj. Isto tako, Eurofish organizira različite radionice, seminare i konferencije na temu najaktualnijih dostignuća iz područja ribarstva i akvakulture na kojima Hrvatska redovito ima svoje predstavnike.

Izvozimo više ribe no što je uvozimo

Zaključio bih da su sve su to koraci koji doprinose afirmaciji i prepoznatljivosti vrlo traženih hrvatskih proizvoda ribarstva i akvakulture na međunarodnom tržištu, na koje, ne zaboravimo i dalje više izvozimo, nego što uvozimo, čime se rijetko koja grana prehrambenog sektora kod nas može pohvaliti“, ističe Toni Bartulin.


Tagovi

Toni Bartulin Eurofish Danska Konzumacija ribe Istraživanje


Autorica

Sandra Špoljar

Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi