Bartulin: Znali jesmo, a istraživanjem i dokazali, da su plaće u Hrvatskoj veće, ljudi bi češće kupovali i jeli ribu

“Eurofish“ je međunarodna organizacija za razvoj ribarstva i akvakulture u Europi, sa sjedištem u danskom glavnom gradu Kopenhagenu, svrha koje je pridonijeti razvoju održivog ribarstva i akvakulture kao i poticanje tehničke i ekonomske suradnje između zemalja članica. A članstvo čini 12 država, od kojih se dio nalazi u Europskoj uniji, primjerice Hrvatska, Danska, Estonija, Italija, Latvija, Litva, Poljska, Rumunjska i Španjolska kao i one koje nisu dio nje, poput Albanije, Norveške i Turske.

“Eurofish“ je tijekom prošle, 2017. godine, u suradnji s Upravom ribarstva našeg Ministarstva poljoprivrede, proveo  istraživanje hrvatskog tržišta s ciljem prikupljanja aktualnih podataka o konzumaciji ribe i ribljih proizvoda u našoj zemlji. Voditelj spomenutog projekta bio je 28-godišnji Toni Bartulin, magistar ribarstva i projekt menadžer Eurofish-u, koji se prije nepune dvije godine iz Kaštela preselio u Dansku.  

Spojio praksu i teoriju

U “Eurofish“ nije došao slučajno niti s “faksa na posao,“ već su iza njega razna radna iskustva. Naime, u ribarstvo je ušao zahvaljujući obiteljskoj ribarskoj tradiciji, gdje je naučio kako ribari rade “na terenu“, što mu, kako kaže, daje za pravo da na ribarstvo gleda i sa one druge, konkretne perspektive, a ne samo akademske.

Pored ribarskog iskustva, Bartulin je prošao stručne prakse te usavršavanja u čak šest država. Od Erasmus stručne prakse u Irskoj, Europske volonterske službe u Bugarskoj, stažiranja u NAFO-u (Northwest Atlantic Fisheries Organisation) u kanadskoj pokrajini Nova Škotska, rada u Međunarodnoj komisiji za zaštitu tune (ICCAT) na Malti, pa sve do stažiranja u kabinetu Karmena Velle, malteškog povjerenika Europske komisije za ribarstvo, pomorstvo i okoliš, u Bruxellesu u Belgiji na koje je došao prošavši strogu selekciju između čak 25.000 prijavljenih kandidata da bi svoj boravak u tom gradu završio stažiranjem u Europskom parlamentu.

Sadašnje radno mjesto mu je u prijestolnici Danske, Kopenhagenu. Sve to bio je dovoljan razlog da, uz rezultate provedenog istraživanja, javnosti predstavimo i ovog mladog stručnjaka za ribarstvo. Za početak nas je zanimalo kako se Dalmatinac priviknuo na dansku klimu i je li to uopće moguće?!

Danci obožavaju naše more

“Ha, ha, kako-kad“ (smijeh). Mi Dalmatinci smo razmaženi kad govorimo o vremenu, jer smo navikli na stabilne i relativno sunčane dane, pogotovo sad u ljetnim mjesecima. Tu sam već godinu i pol dana i što da kažem, osim da sam se samo naviknuo na to da su ovdje dani rjeđe sunčani, a i kad se iza oblaka malo pojave njegove zrake, to nikako ne znači da je i toplo. Recimo, prošloga ljeta nije zabilježen ni jedan klimatološki ljetni dan, odnosno temperatura cijelo ljeto nije prešla 25⁰C. Istina, ove godine je situacija nešto drugačija.

Uz more tu češće ide sunčanje nego kupanje, zato mi je potpuno jasno zašto ovdašnji stanovnici jedva čekaju ljeto i godišnji odmor te kreću put juga, a nemalom broju, odredište je upravo naša obala. Ali pokušavam se ne zamarati  meteorološkim uvjetima, kad se zaželim sunca, nema druge nego sjesti u avion i otići do mojih Kaštela, točnije Kaštel Starog“, priča nam Toni.

Je li bilo teško dobiti posao u jednoj ovakvoj međunarodnoj organizaciji kao što je Eurofish?

“Recepta nema, jer svatko ima svoj individualni put. Ustrajnost, dodatno usavršavanje odnosno ulaganje u sebe, te volontiranje bili su neki od preduvjeta u mom slučaju. I sami ste nabrojli samo dio institucija diljem svijeta u kojima sam radio nakon završetka diplomskog studija “Ribarstvo i lovstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

Strane poslodavce zanima isključivo vaše znanje

Dakle iskustva sam imao i to međunarodnog, a to je ovdje najvažnije. Jer, ako se cijeli životni vijek ne maknete iz komforne zone vlastite okoline i jezika, teško da možete dobiti priliku u nekoj međunarodnoj organizaciji. Rad u međunarodnom okruženju je izazovan, zanimljiv i ugodan. Važna stavka je da se u takvom okruženju puno više uči, te se na dnevnoj bazi razvijaju komunikacijske i upravljačke vještine koje vas osposobljavaju za najstresnije situacije u današnjem globaliziranom svijetu. No da se vratimo na glavnu temu ovog razgovora.

Znači, posebno mi je bilo drago što sam prošle godine imao priliku raditi na projektu o konzumaciji ribe u Hrvatskoj koji je proveden na zahtjev Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, a podnijet tijekom redovne, 15. sjednice Upravnog vijeća “Eurofish-a“ u Kopenhagenu 2016. godine, kojeg je RH redovna članica, a u cilju dobivanja aktualnijih reprezentativnih podataka i spoznaja o konzumaciji ribe na području cijele naše zemlje. Istaknuo bih odličnu suradnju s Mirtom Novak, voditeljicom Odjela za uređenje tržišta iz Ministarstva poljoprivrede, koja je, zajedno sa svojim suradnicima, dala važan doprinos pri realizaciji istraživanja tržišta i sastavljanja izvještaja, koji je nakon završetka objavljen na web stranici našeg Ministarstva poljoprivrede“ kaže Bartulin.

Koje su najvažnije stavke spomenute studije i nalazi li se riba češće na tanjurima Danaca ili nas?

“Opći cilj istraživanja je bio identificirati navike, preferencije i načine konzumacije ribe, kao i stavove i opće znanje o ribi hrvatskih potrošača. Istraživanje otkriva ključne razloge za nekonzumaciju ribe, daje uvid u  preferenciju vrste i proizvoda ribarstva te otkriva postoji li preferencija prema ribi ovisno o podrijetlu i vrsti, odnosno divljoj ili uzgojenoj, morskoj ili slatkovodnoj i slično. Ono što bih istaknuo jest činjenica da je to istraživanje jedno o najsveobuhvatnijih koje je na tu temu napravljeno u Hrvatskoj.

Naime, provedeno je na razini šest specifičnih regija i to Slavoniji, Središnjoj i Sjevernoj Hrvatskoj, Zagrebu, Istri i Primorju te Dalmaciji, na uzorku od 1.001 ispitanika, što je itekako utjecalo na relevantnost rezultata, s obzirom da se ovdje nisu miješali odgovori, primjerice, Slavonaca i Dalmatinaca, koji, moramo priznati, imaju različite navike i poglede vezane uz konzumaciju ribe.

Kad bi plaće bile veće, Hrvati bi ribu češće kupovali

Odgovor na drugi dio pitanja najbolje će oslikati podatak da je cijena ribe u danskim trgovinama slična, za neke vrste gotovo ista kao i kod nas, a standard Danaca i Hrvata je gotovo nemoguće uspoređivati. Kao što smo već i znali, a u istraživanju i dokazali, jest činjenica da, ukoliko bi u Hrvatskoj plaće bile veće, ljudi bi ribu češće kupovali i jeli kao uostalom i druge proizvode ribarstva i akvakulture. Studija je pokazala da 13% Hrvata ribu uopće ne jede, dok se preostalih 87% više ili manje odlučuje za nju, prije svega zbog toga što sadrži zdrave omega 3 masne kiseline te zbog činjenice da im odgovora njezin okus. Očekivano, ribu najviše jedu stanovnici Istre, Primorja i Dalmacije, a najmanje oni iz središnje i sjeverne Hrvatske.

Dvije trećine hrvatskih potrošača kupuje ribu u ribarnicama, dok nešto više od polovice to prakticira u trgovačkim centrima. Zanimljiv je i podatak da se petina anketiranih Dalmatinaca izjasnila kako je ribu teško jesti, stoga je ne konzumiraju, dok u Zagrebu nema istomišljenika po tom pitanju. Oslić, srdela i šaran najomiljenije su riblje vrste kod hrvatskih potrošača, ali istaknimo da je polovica ispitanika zainteresirana za kušanje i novih proizvoda odnosno vrsta.

Većina Hrvata kupuje domaću ribu i to onu iz divljeg uzgoja

Također većina ispitanika se izjasnila kako prilikom kupnje ribljih proizvoda čita deklaracije, te da se između uvozne i domaće ribe, odlučuje za onu domaću. No, u odnosu na neke druge države, u Hrvatskoj se riba premalo jede. Primjerice, na razini države, Hrvati je generalno konzumiraju 4 do 5 puta manje  od Portugalaca, koji su vodeći po tom pitanju. Na razini regija učestalost konzumacije je malo drugačija. Tako npr. stanovnici južnog djela Hrvatske, ribu jedu češće i više u odnosu na one u kontinentalnoj Hrvatskoj. Nadalje, hrvatski potrošači u 62% slučaja preferiraju divlju ribu, u odnosu na onu iz uzgoja koju kupuje 13% ispitanika. S obzirom da je istraživanje opsežno, za ostale rezultate istraživanja i više detalja upućujem čitatelje na Izvještaj koji je dostupan u elektronskoj verziji ovdje“, podsjeća Bartulin.

Eurofish se uvelike bavi i promocijom europskih tvrtki koje se bave proizvodnjom i preradom ribe. Jesu li do sada i neke hrvatske imale koristi od toga? 

“Jedan od ciljeva Eurofish-a jest i poticanje ulaganja privatnog sektora i partnerskih dogovora u ribarstvu i akvakulturi, a do toga, između ostalog  dolazi, povezivanjem proizvođača, investitora i ostalih sudionika ribarskog sektora. Primjerice, prošle godine je “Eurofish“ nekolicini hrvatskih proizvođača osigurao izlaganje i promociju na velikom međunarodnom i najvećem njemačkom sajmu “Fish International“ u Bremenu, što im je, pokazalo se, otvorilo vrata prema novim tržištima. Također, ova organizacija već 20 godina izdaje i svoj Eurofish magazin odnosno dvomjesečnik na engleskom jeziku u kojem se prezentiraju najnovija dostignuća u proizvodnji, preradi, tržištu i tehnologiji ribarstva i akvakulture u Europu.

Drago mi je što je u njemu objavljeno i nekoliko reportaža vezanih uz sektor ribarstva i akvakulture u Hrvatskoj. Isto tako, Eurofish organizira različite radionice, seminare i konferencije na temu najaktualnijih dostignuća iz područja ribarstva i akvakulture na kojima Hrvatska redovito ima svoje predstavnike.

Izvozimo više ribe no što je uvozimo

Zaključio bih da su sve su to koraci koji doprinose afirmaciji i prepoznatljivosti vrlo traženih hrvatskih proizvoda ribarstva i akvakulture na međunarodnom tržištu, na koje, ne zaboravimo i dalje više izvozimo, nego što uvozimo, čime se rijetko koja grana prehrambenog sektora kod nas može pohvaliti“, ističe Toni Bartulin.